NAKON što je ovog tjedna predstavio nove vrste nuklearnog naoružanja i zaprijetio da će njime naciljati SAD ako ova zemlja postavi nuklearne projektile u Europu, Putin je u srijedu otišao još dalje, govoreći o mogućoj reprizi Kubanske krize.
A Kubanska kriza je, podsjetimo, trenutak kad je svijet bio najbliži nuklearnom obračunu.
>> Putin prijeti: Usmjerit ćemo nuklearne projektile prema Americi
Kubanska raketna kriza razbuktala se 1962., kada je Moskva odgovorila na američko raspoređivanje nuklearnih balističkih projektila Jupiter u Turskoj tako što je poslala svoje balističke projektile na Kubu, izazvavši spor koji je doveo svijet na rub nuklearnog rata.
Sovjetski Savez je, među ostalim, htio osigurati da ne dođe do nove invazije na Kubu, nakon propale invazije na Zaljev svinja 1961. koju je organizirala američka CIA, a izvršili kubanski emigranti. Komunistički kubanski vođa Fidel Castro, u strahu za opstanak svog režima zbog američke prijetnje, dopustio je sovjetskim snagama postavljanje nuklearnog naoružanja na Kubu.
1962. su sovjetski nuklearni projektili bili na 140 kilometara od SAD-a
Putin je u intervjuu za dokumentarac holivudskog redatelja Olivera Stonea 2017. ustvrdio da je Hruščov samo htio povratiti ravnotežu snaga, budući da su Amerikanci bili u prednosti zahvaljujući projektilima u Turskoj. Uostalom, američki nuklearni arsenal u to je vrijeme bio, prema naknadnim saznanjima, daleko veći i napredniji od sovjetskog. Iako se Hruščov javno hvalio da proizvode projektile "kao kobasice", u to su vrijeme imali možda par desetaka interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) i oko 700 projektila srednjeg dometa, a i jedni i drugi bili su prilično neprecizni i nepouzdani. SAD je pak imao i više ICBM-ova (njih 170) i precizniju tehnologiju ciljanja i veći broj nuklearnih bojevih glava (27 tisuća prema 3.6 tisuća).
Sovjetski nuklearni projektili, postavljeni na samo 140 kilometara od Floride, dramatično su okrenuli ravnotežu nuklearnih snaga u sovjetsku korist. Naime, prema vojnoj doktrinu uzajamno osiguranog uništenja (Mutually Assured Destruction - MAD), kada obje sukobljene strane imaju nuklearni arsenal, garancija uzajamnog uništenja u slučaju nuklearnog napada odvraća i jednu i drugu od takvog napada.
Međutim, u slučaju da jedna strana ima mogućnost brže izvršiti nuklearni napad od druge, ravnoteža uzajamno osiguranog uništenja ozbiljno se dovodi u pitanje. U slučaju Kubanske krize, SSSR je teoretski mogao izvršiti razoran nuklearni napad na SAD prije nego što ovaj stigne odgovoriti protunapadom. Stoga je za Amerikance od vitalnog značaja bilo da ukloni sovjetske projektile iz svog susjedstva (na Kubi), kao što je za Sovjete bilo ključno da uklone američke projektile iz svog (u Turskoj).
J.F. Kennedy je zbog ove nuklearne opasnosti naredio pomorsku blokadu Kube,a u listopadu 1962. je zamalo došlo do vojnog sukoba. Sovjetski vojni brodovi plovili su prema Kubi, a put su im prepriječili američki. U jednom trenutku se činilo da će Sovjeti pokušati probiti blokadu, ali na kraju su se ipak povukli. Krajem tog mjeseca Sovjeti su srušili američki izviđački avion blizu Kube, ubivši pilota, i još jednom doveli situaciju na rub rata. Srećom, razum je idući mjesec prevladao i Kennedy i Nikita Hruščov su se uspjeli dogovoriti.
>> Napeti odnosi između Moskve i Washingtona, Putin zaprijetio SAD-u
Putin sada tvrdi da Rusija opet može udariti prije SAD-a
Zašto sada Putin govori o reprizi krize koja je svijet dovela na rub nuklearnog rata, možda i uništenja civilizacije kakvu poznajemo?
Zato što je uvjeren, ili želi uvjeriti Amerikance, da bi oni u takvom scenariju izvukli deblji kraj. Novom izjavom ustvari je objasnio što je mislio kad je rekao da bi mogao nanišaniti SAD nuklearnim projektilima: Rusija bi rasporedila hipersonične projektile, brzine 9 Macha i dometa preko 1000 kilometara, na brodove i podmornice koji bi mogli vrebati nedaleko od američkih teritorijalnih voda ako bi Washington krenuo u raspoređivanje nuklearnog oružja kratkog i srednjeg dometa u Europi.
"(Govorimo o) mornaričkim nosačima: podmornicama ili površinskim brodovima. A možemo ih smjestiti, uz ovakvu brzinu i domet (naših projektila), u neutralne vode. Plus, one nisu nepokretne, kreću se i oni će ih morati pronaći. One (napetosti) nisu razlog da se jača suprotstavljanje do razina kubanske raketne krize u 1960-im. U svakom slučaju, to nije ono što mi želimo. Ako to netko želi, pa OK, neka izvoli. Izložio sam danas što bi to značilo. Neka računaju (vrijeme leta projektila)", zaključio je Putin slavodobitno.
Putin je u svom obraćanju Dumi obećao da će prvi podvodni nuklearni dron Posejdon, takozvano "oružje sudnjeg dana", na rusku podmornicu postaviti već ove godine, kao i laser Peresvet. Najavio je i proizvodnju hipersoničnog plovila Avangard, testiranje teškog interkontinentalnog balističkog projektila Sarmat te eksperimentalno postavljanje hipersoničnog projektila Kinžal, kao i drugih krstarećih projektila, ratnih brodova i lasera.
>> Do danas smo bili barem donekle zaštićeni od nuklearnog rata. Više nismo
State Department je već odbacio Putinova upozorenja kao propagandu kojoj je namjera odvratiti pozornost od ruskog kršenja Sporazuma o nuklearnim snagama kratkog i srednjeg dometa (INF). Podsjetimo, iz INF-a, sporazuma koji su potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov 1987. i koji je otada glavni nosivi stup međunarodnog sustava nuklearne sigurnosti, prvo se povukao SAD, a onda i Rusija.
Washington i Moskva se međusobno krive za raspad nuklearnog sporazuma
INF zabranjuje Rusiji i Sjedinjenim Državama da raspoređuju zemaljske projektile kratkog i srednjeg dometa u Europi. Washington je 1. veljače rekao kako će se povući iz sporazuma za šest mjeseci ako Moskva ne prekine navodno kršenje. SAD trenutno nema zemaljske nuklearne projektile kratkog i srednjeg dometa u Europi, ali bi ih mogao razviti i rasporediti ako INF propadne. Putin tvrdi kako bi neki od takvih projektila mogli pogoditi Moskvu za 10 do 12 minuta.
Moskva tvrdi da njeni novi raketni sustav Novator 9M729, a koji NATO označava kao SSC-8, ima domet manji od 500 km i stoga ne krši zabranu iz INF-a koja se odnosi na domet od 500 do 5000 km. No valja podsjetiti da je Moskva i na početku Kubanske krize uporno uvjeravala Washington i ostatak svijeta da je oružje koje doprema na Kubu isključivo obrambeno. To je, ispostavilo se, bila laž.
Amerikanci tvrde da imaju dokaze da Rusi i ovog puta lažu. Rusi pak već godinama optužuje da su Amerikanci ti koji lažu kada tvrde da su njihovi proturaketni sustavi, postavljeni u Rumunjskoj i Poljskoj, isključivo obrambeni i da ne ciljaju Rusiju.
Moguće je da Putin sada svojim dramatičnim upozorenjima želi poslati signal da Rusija može pratiti utrku u naoružanju sa SAD-om, da želi svaliti krivnju s raspada INF-a na Washington ili da naprosto opet želi skrenuti pažnju ruske javnosti s unutarnjih problema, komentira analitičar Kingston Reif iz think tanka Udruženje za kontrolu naoružanja za Reuters.
"Moguće je također da pokušava poslati poruku da, gledajte, nijedna strana ne bi trebala željeti ovakav svijet (nove utrke u naoružanju), stoga bismo trebali sjesti i nastaviti razgovore", dodaje Reif.
U svakom slučaju, možemo se samo nadati da su i Putin i Trump svjesni opasnosti koja prijeti ako se upuste u nuklearnu eskalaciju.