IAKO su neka istraživanja pokazala da je broj pušača u zemljama loše obrazovanog stanovništva znatno veći, iako svi znaju (neovisno o stupnju obrazovanja) da pušenje izaziva bolesti respiratornog i krvožilnog sustava i iako je stvar zdravog razuma prihvatiti da pušače i nepušače valja fizički odvojiti jer odjeljci za pušače i pasivne pušače nemaju smisla, teško se pomiriti sa apsolutnom zabranom pušenja na javnim mjestima jer tako bi se narušilo pravo "samoubojica na duge staze" da se postepeno dovedu do bolničkog kreveta.

Ako nemate namjeru pretilim ljudima zabraniti da prekomjerno žderu i kreću se manje od ovisnika o World of Warcraftu ili alkoholičarima da sustavno razaraju jetru i živote svojih bližnjih, ne postoji jedan jedini razlog da takav zakon stupi na snagu. Naravno, prežderavanje i alkohol nemaju pasivni element koji bi naštetio ljudima koji se nalaze u neposrednoj blizini konzumenata (osim ako se debeli ne spotaknu i padnu na dijete ili alkoholičari sjednu za volan i pobiju nevine prolaznike), ali i za takve stvari postoji rješenje. Vlasnici će odlučiti žele li u svom restoranu ili kafiću pušače ili nepušače. I stvar je riješena.

Pijanci voze, a 0.0 promila na snazi

Ipak, poslije svega, mogao bi se steći dojam da su u cijeloj priči pušači najmanje bitni. Veći su problem vlasnici kafića jer oni koji raspolažu većom kvadraturom u povlaštenijem su položaju od onih koji će u manjem prostoru vrlo teško stvoriti odjeljke za jedne i druge. Kao da je to uopće bitno nakon što ste im uskratili pravo da svoj vlastiti kafić koji su podigli vlastitim rukama i prije svega vlastitim kapitalom, definiraju onako kako žele. Što ako neki od njih požele otvoriti kafić za pasionirane pušače koji će pod njihovim krovom trovati sebe i druge? Ako se radi o proizvodu koji nije zakonom zabranjen, a još uvijek nije, koji su temelji za ovaj licemjeran potez?

Ako ste odlučili da je riječ o opasnoj supstanci koja ubija i konzumenta i sve oko njega, zašto je legalno proizvoditi ga i distribuirati na svim javnim mjestima ali sve one koji ga na javnim mjestima konzumiraju i plaćaju abnormalne cifre za 20 štapića duhana obavijenih tanašnim papirom kažnjavati najavljenim kaznama od 1000 kuna (10 do 20 tisuća za vlasnike) i oduzimati im pravo da čine glupost koju im omogućuje država? Nije li to eklatantan primjer neoprostivog licemjerja? To je kao da ste zakonski dopustili da alkoholizirani narod vozi, a u isto vrijeme provodite zakon o 0 promila.

Fingirana briga

Nitko se neće požaliti ako je vlasnik restorana odlučio da u njegovoj "butigi" dima nema, ali ljubitelji dima trebali bi tada imati identično pravo. Gotovo je suludo naglašavati nešto toliko očito, slično je vjerojatno izrečeno već milijun puta i priče o pušenju na javnim mjestima izlaze iz svake rupe, ali ovi potezi prkose logici pa nije zgoreg spomenuti ih još jednom.

No, ono što posebno iritira, tobožnja je briga države za zdravlje svojih građana. Da, pušači su rizična skupina koja svojevoljno bira jednog dana sjesti na grbaču države i sve svoje emfizeme, rakove i ostale boleštine liječiti na račun poreskih obveznika, ali u istom trenutku ta ista država velikom broju svojih građana (ne nužno pušača) uskraćuje pravo na nasušno potrebne lijekove i pušta ih da umru čekajući. Ova fingirana briga za dobrobit pojedinca posebno je ogavna ako tako jasno pokazuju da ih za pojedinca nije briga. Ovdje se ponovno javlja problem elementarne logike jer ako su restrikcije potaknute proračunskim izdacima za liječenje pušača, zašto još uvijek prodajete cigarete znajući da će vam svi ti ljudi završiti kao teret?

Logika ne dolazi u obzir

Jedan se odgovor nameće. Naime, ravnajući se prema Okvirnoj konvenciji o nadzoru nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije imamo i ovce i novce (ili pušače i "pušače"). Naravno da je duhanska industrija skupina mračnjaka i sadista koji svjesno zarađuju na prodaji otrova koristeći raznorazne metode ne bi li što bolje profitirali, ali i s druge strane imamo licemjernu skupinu koja pod maskom brige oporezuje ovisnike i omogućuje im da svoju ovisnost nastavljaju.

Usporedba je apsurdna, ali ne pokušavajte otežati kupnju pištolja psihopatima, onemogućite im to. U suprotnom, sve će se vaše daljnje odluke preispitivati. A kada bi konstantno laprdanje o pušenju zamijenili nepušenjem, radilo bi se o uvjerljivo najpametnijoj odluci, ali, hej, govorimo o cigaretama, logika ne dolazi u obzir.