ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH uspostavilo je novi oblik suradnje s Akademijom dramskih umjetnosti s ciljem da promovira i podrži mlade inovativne umjetnike u njihovim prvim profesionalnim produkcijama. Ovaj ciklus započinjemo s predstavom "Sramota" u režiji Saše Božića, koja će premijerno biti izvedena u subotu, 11. ožujka 2006. u 20 sati.

Sramota se bavi spojem nagrađivanog romana Disgrace nobelovca Johna Maxwella Coetzeea i kultnog filma Ingmara Bergmana Cries and Whispers. Spoj upravo tih djela temelji se na ideji pogleda na žensko tijelo i iskustvo, te s tim povezanoj jukstapoziciji pokreta (film) i govora (roman), medija filma i teatra.

Adaptaciju potpisuju Ivor Martinić, Olja Lozica i Saša Božić, a predstavu je dramaturški obradio Ivor Martinić. Balansirajući na granici iskazivog i neiskazivog, Sramota ujedno istražuje i potkopava poziciju ženskog tijela u teatarskom činu te tako progovara o nagonu, nasilju, krivnji, i strahu.
Formalni postupak nasljeduje postulate i Coetzeea i Bergmana.

Tri karaktera zamrznuta između života i smrti pokušavaju proniknuti u strašnu tajnu koju skriva jedna od njih, a koja se stalno opire iskazivosti u samo jednoj. U predstavi nastupaju Linda Begonja, Barbara Matijević i Antonija Stanišić. One su zarobljene poput sirena, pune žudnje da ispričaju svoju priču, no nemoguće ih je razumjeti.

Njihova izvedba stvara nepokretnost vremena, zamrzava trenutak; komunikacija se raspada, gube se motivi, logika i nagon te tako ostaju samo ljušture ispunjene značenjima.

Redateljski postupak ukazuje na razliku percepcije gledatelja u kazalištu i filmu, baveći se fokusom i onim što se vidi (prikazuje), a što ne. Izvođačice su postavljene u iznimno kriznu situaciju: pokret se preuzima iz filma, dok se istovremeno tekstovi iz romana zapjevaju.