Probijanje kroz pijesak, blato i nepregledne hrpe otpada duž stotinu kilometara rijeke - takva je svakodnevica spasioca u središnjem Teksasu, gdje i dalje traje iscrpljujuća potraga za nestalima nakon katastrofalnih poplava koje su 4. srpnja pogodile područje uz rijeku Guadalupe, piše CNN.
Potresne snimke prikazuju spasilačke timove kako na rukama i koljenima pretražuju nanose drveća i otpada visoke poput dvokatnice. Mnoge obitelji još uvijek iščekuju vijesti, a neke su se već suočile s najgorim: njihovi najmiliji su među više od 130 poginulih koje je odnijela nabujala rijeka.
Potraga, koja uključuje ručno pretraživanje terena, rad pasa tragača i rad ronioca, mogla bi potrajati mjesecima. Među nestalima je i najmanje 20 djevojčica iz ljetnog kampa Mystic, koji se našao na izravnom udaru poplavnog vala.
"Pred nama je dug i težak put, trebat će vremena da temeljito pretražimo svako područje", rekao je kapetan Max McQuarrie iz tima za spašavanje na vodi iz Virginije koji pomaže u operaciji.
U potrazi sudjeluje više od tisuću pripadnika lokalnih, državnih i saveznih službi te tisuće volontera iz cijele zemlje. Rade u 12-satnim smjenama, od sedam ujutro do sedam navečer, uz samo jednu pauzu za ručak.
" Timovi se izmjenjuju, ali ja nisam imao slobodan dan", rekao je Joe Rigelsky, osnivač humanitarne organizacije Upstream International, koji je na teren stigao već prvog dana.
Volonteri govore o emocionalnoj iscrpljenosti.
"Satima pretražujete blato, kamenje, otpad... i ništa. A onda čujete da je netko samo nekoliko metara dalje pronašao tijela i pitate se: da sam samo kopao dublje, da smo imali pse, više ljudi, više opreme… ", rekao je Michael Guyer za CNN.
U nekim trenucima, kaže, rade samo s lopatama i vlastitim osjetilima.
Potrebu za povremenim prekidima potrage dodatno pogoršava opasnost od novih poplava i zagađenja vode. Vlasti i dalje upozoravaju građane da se ne približavaju rijeci zbog brzih struja i nanosa.
Operacija pretrage obuhvaća i područje oko obližnjih jezera. U Kerrvilleu se čak razmatra isušivanje jezera Nimitz kako bi se omogućilo pretraživanje dna, jer mutna voda i ogromne količine otpada onemogućuju vidljivost spasiocima.
Na kopnu, mnoge nakupine otpada toliko su velike da ih nije moguće ukloniti ručno, pa se koristi teška mehanizacija. Svaku hrpu prvo provjeravaju profesionalci, a građanima je strogo zabranjeno samoinicijativno paljenje otpada – postoji stvarna mogućnost da se unutra nalaze ljudski ostaci.
Cijelo poplavljeno područje podijeljeno je u manje zone koje se pažljivo pretražuju. Tim kapetana McQuarrieja zadužen je za 16 kilometara terena u središtu Kerrvillea, uključujući pritoke, otoke i mostove.
Jedna zona, koju su zbog veličine i siline nazvali „usisna hrpa“, proteže se više od 200 metara i visoka je do dva i pol metra. "U nekim dijelovima imamo potpuno nove naslage tla. Tamo gdje prije nije bilo ničega, sada su se pojavili otoci", rekao je Rigelsky.
McQuarrie opisuje potragu kao proces u kojem se koristi doslovno sve: "Gledamo, njušimo, slušamo. Nekad psi još ne mogu nanjušiti ostatke jer proces razgradnje nije počeo. Onda to mjesto označimo i vratimo se kasnije".
Kad se otpaci uklone s površine rijeke, u akciju kreću ronioci. Rade u potpunom mraku i oslanjaju se isključivo na dodir.
"Vidljivost je nula. Radimo naslijepo, ali temeljito", rekao je Dale Hammon iz grupe 300 Justice Road.
Sigurnost je, dodaje McQuarrie, najvažnija: "Želimo da svi prežive i vrate se kući. Ali jednako tako želimo da nijedan trag ne ostane neotkriven".
Umirovljeni general Russel L. Honoré, koji je vodio operacije nakon uragana Katrina, upozorava na realnost: – Ovo je mukotrpan posao. Ostatke ćemo pronalaziti mjesecima, možda i godinama.