Car Domicijan vladao je Rimom krajem 1. stoljeća te je zadnji od vladara iz Flavijevske dinastije. Vladao je petnaest godina, nakon čega je ubijen u uroti. S njegovom smrću završava jedna era rimske povijesti, a njegovo je ime izbrisano iz zapisa i knjiga.
Flavijevci upravljaju Rimom
Domicijan je rođen u listopadu 51. godine u Rimu, a njegova obitelj bila je poznata po vojnim uspjesima i političkoj moći. Domicijanu su i otac i stariji brat bili carevi, a nakon što je umro njegov brat Tit, on je naslijedio carstvo. U početku vladavine uglavnom se bavio infrastrukturnim projektima kako bi imao narodnu podršku, iako je većinu tih projekata zapravo započeo njegov brat.
Domicijan je smatrao uspjehe svoje obitelji grandioznima pa su Vespazijan i Tit deificirani, premda se stanovništvo, koje je živjelo u njihovo vrijeme, nije s time slagalo. Vespazijan je postao carem nakon što je pobijedio u građanskom ratu i tako ponovo uspostavio stabilnost u carstvu.
Njegov je sin Tit pak vladao samo dvije godine, no bio je iznimno popularan među vojskom i senatorima. Izvršio je opsadu Jeruzalema, ali u Rimu su ga više pamtili po pomoći koju je organizirao nakon prirodnih katastrofa erupcije vulkana te gladi koja je nastupila.
Kada je na vlast stupio Domicijan, porezi su narasli kako bi se oporavila državna blagajna. Bio je to vrlo nepopularan potez i onaj koji će pridonijeti njegovom padu. Međutim, Domicijan je vladao vrlo autokratski te zatvarao svakoga tko mu se suprotstavio. Njegova vladavina sve više je sličila na tiransku te su nezadovoljstva rasla.
18. rujna 96. godine Domicijana su njegovi protivnici izboli nožem u njegovoj carskoj palači. Car je umro na licu mjesta. O uroti je znala čak i njegova žena, koja ju je prešutno podržavala. Mnogi su smatrali da je spašena rimska država od tiranina. Naslijedio ga je njegov rođak Nerva, koji je vodio stabilnu politiku te se nagodio sa Senatom i vojskom.