DANAS je zabranjeno voljeti Ivu Sanadera, baš kao što ga je do prije sedam dana bilo zabranjeno mrziti. Takva je direktiva. Sanader je proglašen zločincem, izdajicom, pučistom, totalitaristom, autokratom, hedonistom nesklonim patnji i žrtvi, sirovim i bešćutnim karijeristom. Toliko ga svi smiju - pače, moraju - mrziti da će još pola godine biti pod policijskom zaštitom. Mržnja ne samo da više nije zabranjena, skoro je obavezna.
Od obožavanja do mržnje - i natrag
Jedini koji ga još smije voljeti jest Miljenko Jergović. On jedini danas tvrdi kako je Sanader bio dobar i sposoban političar koji nema nikakve veze s korupcijom i kriminalom u koji ga uvaljuju. Da je Matija Babić danas objavio naslovnicu 24 sata s naslovom "Svi mrze Sanadera", sigurno ne bi bio smijenjen. Možda bi bio odlikovan.
Ono što su mnogi godinama mislili, sada se to smije objaviti. U istim onim medijima koji su do jučer štedili premijera i pljuvali po ministrima. Oni koji su tumačili "Zašto će glasati za HDZ". Oni koji su ga veličali kao odlučnog premijera koji kritizira i pljuje svoje nesposobne ministre. Oni koji su prešućivali Brodosplit, Veronu, satove, sada upravo to guraju na naslovne stranice. Jer, to se danas smije. Pače, takva je direktiva.
A što je zapravo Sanader učinio?
Danas ne samo da se smije gađati Sanadera grudama, već se to smije objaviti u novinama. I ne samo da se smije, nego se obznanjuje kako je upravo mržnja razlog zbog kojeg ga policija čuva. Pritom to ne zvuči kao upozorenje, nego kao poziv. "Gađajte izdajicu, autokrata, pučista, zločinca, on je to zaslužio". Izbacite i njegove prijatelje. I tajnice. I skinite njegove slike. Zametite svaki trag njegova postojanja.
A što je zapravo Sanader napravio? Samo je na press konferenciji kritizirao stranačko vodstvo. I zbog toga munjevito izbrisan iz HDZ-ove evidencije. Zašto onda više nitko ne smije biti njegov prijatelj? Zašto ga nitko ne smije voljeti? Čak ni oni urednici koji su još jučer izbacivali kritičke tekstove o premijeru i počasnom predsjedniku HDZ-a ili oni koji su u tekstove u kojima se spominje Sanader obavezno ubacivali ono "dr".
Čovjek s najviše prijatelja ostao bez ijednog prijatelja
Prije godinu dana svi su se hvalili da ljetuju sa Sanaderom, prepričavali zajedničke viceve, radili ulizivačke intervjue, izvlačili uspomene iz škole, iz Logosa i s picigina. Hvalili se da ga svaki čas zovu, a sad je zabranjeno priznati da ih Sanader zove svaki dan. Odmah leti glava.
Čovjek koji je imao najviše prijatelja, sad je postao čovjek bez ijednog prijatelja. Nije problem što Bianca Matković ništa ne radi u Vladi, što je bahata i nekompetentna, već što je Sanaderova prijateljica. Ono što je jučer bila olakotna, sad je postala otegotna okolnost. Ono što vas je prije spašavalo zatvora, sad vas gura u zatvor.
A koji je zapravo Sanaderov grijeh? Što bi bilo da nije održao press konferenciju? Onda Globus sigurno ne bi dao Ivanu Aralici četiri stranice za "njegov obračun sa Sanaderom", pod naslovom: "Zaprepastila me njegova bezobzirnost i bešćutnost kad je na Tuđmanovoj samrti glasno upitao: A recite vi meni hoće li on umrijeti ili ostati živ". Na početku Aralica piše: "Nije tajna da sam odavna kritičan prema Sanaderovoj politici i osobi". Nažalost, nije stigao to javno reći dok Sanader nije sprašen iz stranke.
Ono o čemu su donedavno pisali samo neki - i najhrabriji - sada pišu svi. Ne zato što žele, već zato što moraju. Kao u Orwellu. Jučer je Sanader bio najveći državnik, danas je najveće govno. Tako je, naime, objavila središnjica.
Jučer je policija hapsila organizatora Facebook grupe "Kladim se da ću naći 5000 Facebookera koji ne vole Ivu Sanadera". Danas policija progoni ljude koji vole Ivu Sanadera.
Zar je Sanader optužen? Nije. Je li uhićen? Nije. Je li možda kojim slučajem pravomoćno osuđen? Nije. Je li povezan s korupcijom i kriminalom? Jest. Ali neki su ga povezivali i prije pola godine, pa im je zbog toga prijetio progon Tomislava Karamarka i ekipe. A Središnjica se klela u njegovu veličinu i lizala mu noge. Što ih poštovanja, što iz koristi, što iz straha. Ali je lizala.
Danas Sanader nije član HDZ-a i dozvoljeno je, pače, poželjno - da ne kažemo i obavezno - pljunuti ga s visine. Uvaljati u katran i perje. Pribiti na križ i pokazivati svijetu kao bjelodani dokaz čistoće i pravednosti. A bogami i poslušnosti.
Dakle, kad danas vidite Sanadera, slobodno ga pljunite. Nećete dobiti batine, nego odlikovanje. To je isti onaj Sanader kojeg ste mrzili i prije deset dana, ali u međuvremenu je izgubio jednu sitnicu: društveno-političku podobnost. Zato bi danas hrabrost bila objaviti naslovnicu "Svi vole Sanadera". Takvima ne gine otkaz.