IMENOVANJA "jastrebova" u kabinet Baraka Obame su razbjesnila američku ljevicu koja budućeg predsjednika optužuje za izdaju birača.

Američki i svjetski mediji tako posljednjih dana više nisu mogli ignorirati sve više gunđanja, pa i otvorenog iskazivanja nezadovoljstva, među proturatnim aktivistima i lijevom krilu američke Demokratske stranke kojem Barack Obama najviše ima zahvaliti to što je postao ozbiljan predsjednički kandidat, a nakon toga i predsjednik SAD.

Naime, kada je započeo svoju kampanju, Obami je glavni adut nad Hillary Clinton i drugim etabliranim demokratskim kandidatima bio upravo stav prema američkoj kampanji u Iraku, odnosno kritika "kaubojske" vanjske politike. Obama se ispočetka protivio Bushovom pohodu na Mezopotamiju, dok su ga Clinton i većina demokratskog establishmenta zdušno podržali. Duboko nezadovoljstvo ratom u američkoj javnosti je na početku kampanje najbolje iskoristio upravo Obama, opisavši bivšu Prvu damu kao "relikt prevladane prošlosti" i opciju koja garantira kontinuitet s Bushovim pogreškama.

Međutim, sada se ispostavlja da će upravo taj "kontinuitet" biti srž Obamine vanjske politike, ako je suditi po imenovanju Hillary Clinton na čelo State Departmenta. Novinski izvori tvrde da je Obama svojoj stranačkoj suparnici ne samo obećao najprestižnije i najutjecajnije mjesto u svojoj administraciji, nego otvorio vrata da sva najvažnija mjesta u State Departmentu popuni svojim umjesto Obaminim kadrovima.

Uz imenovanje Clinton u State Department, ljevicu su razjarili još neki Obamini kadrovski potezi. Tako je na čelo Ministarstva domovinske sigurnosti imenovana Janet Napolitano, guvernerka Arizone koja je također zdušno podržavala rat. Za mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost je, pak, imenovan general James Jones, bivši zapovjednik NATO-a koji je za vrijeme kampanje podržavao "jastrebovski" raspoloženog Obaminog protukandidata Johna McCaina.

Kao "šećer na kraju" je došlo otkriće - očigledno dobro skrivano ili svjesno ignorirano od strane američkih medija - da je Obama mjesecima kao svog glavnog vanjskopolitičkog savjetnika tijekom izborne kampanje imao nikog drugog do Brenta Scowcrofta, nekadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u administraciji Georgea Busha Starijeg.

Ljevičari očajni, desničari oduševljeni

"Obamin tim za vanjsku politiku i nacionalnu sigurnost vode desničari", ustanovio je Chris Bowers, voditelj ljevičarskog bloga OpenLeft.com. "Ljevičara nema nigdje u najvažnijim kadrovskim imenovanjima".

Markos Moulitsas, čiji je utjecajni ljevičarski blog Daily Kos bio svojevrsni regrutni centar za milijune Obaminih terenskih operativaca, napisao je kako je Obama "oglušio na pozive američkih birača koji traže radikalni zaokret od Bushove promašene politike".

Ljevičarima je sol na ranu utro i Henry Kissinger, nekadašnji Nixonov šef diplomacije kojeg se zbog američke vanjske politike početkom 1970-ih ne tako rijetko "časti" nazivom ratnog zločinca. On je izjavio da je izuzetno zadovoljan izborom Hillary Clinton te da je Obama napravio pravu stvar. Pohvale i izrazi oduševljenja stižu i od strane desničarskih, konzervativnih i militaristički raspoloženih komentatora, uključujući i neke koji su ne tako davno bivšu Prvu damu nazivali oličenjem zla.

Veterani Obaminog stožera: "Ovo s Clinton mu nije trebalo"

Daily Telegraph, pak, piše da se nezadovoljstvo kadrovskim rješenjima može osjetiti čak i među članovima Obaminog stožera, koji se inače smatra jednim od najdiscipliniranijih političkih strojeva u američkoj povijesti poznatog po nadimku "No Drama Obama".

"Tijekom kampanje smo mislili da je Barack Obama pametniji od svih nas zajedno", londonski list je citirao dvojicu visokorangiranih članova izbornog stožera, koji trenutno sudjeluju u procesu predsjedničke tranzicije. "Sada više nismo sigurni."

Oni smatraju kako imenovanje Hillary Clinton za ministricu vanjskih poslova predstavlja ozbiljnu pogrešku, te da će Obamina administracija biti opterećena borbom za prevlast između suprotstavljenih frakcija i klanova. Dodatni problem će biti i razlike u stilu upravljanja između metodičnog Obame i dramatiziranju sklone dinastije Clinton.

Iako su neki komentatori držali da Obama na ovaj način nastoji eliminirati glavnog stranačkog suparnika pred izbore 2012. godine, drugi smatraju kako su zbog dnevnopolitičke računice žrtvovani nacionalni interesi. "Frakcijske razlike u sferi unutarnje politike su jedna, a u sferi vanjske politike sasvim druga stvar", piše Thomas Friedman, ugledni kolumnist New York Timesa. "Strani vođe će zapaziti i najsitnije pukotine u odnosu Obame i Clintonovih, te ih znati itekako dobro iskoristiti na američku štetu".

Neki napisi su bili tako slikoviti da Obamu uspoređuju s junacima film noira koji riskiraju, a često i gube sve što su stekli nakon što se "zalijepe" za femme fatale, u ovom slučaju Hillary Clinton.