KAD je 25. siječnja njemački kancelar Olaf Scholz službeno potvrdio odluku o slanju 14 tenkova Leopard 2A6 Ukrajini (prekjučer se doznalo da će donirati još 4) i davanje dozvole svim zainteresiranim državama za reizvoz, Ukrajinci su ušli u stanje euforije. Doslovno svi tamošnji mediji tvrdili su da će Leopardi 2, s britanskim Challengerima 2 i američkim Abramsima, biti oružje pobjede.
Odluka Berlina bila je posljedica višemjesečnog lobiranja Kijeva, Varšave, Londona i mnogih drugih. Predsjednik Zelenski do tada je često govorio o ukrajinskim potrebama za barem 500 zapadnih tenkova iako su Ukrajinci bili itekako zadovoljni s obećanih 300, koje je trebala osigurati tzv. velika Leopard koalicija 15 država.
Nedugo nakon njemačkog obećanja počeli problemi
No onda su počeli problemi. Države koje su previše olako obećavale desetke Leoparda 2 naglo su počele smanjivati brojke.
Tako je Španjolska, koja je još u lipnju bila predvodnica u ideji slanja Leoparda 2 u Ukrajinu, od prvotno spominjana 53 Leoparda 2A4 sada došla na samo četiri do šest, uz obećanje da će s vremenom poslati još toliko. Madrid je ponudio obuku ukrajinskih posada u trajanju dva i pol mjeseca, tijekom kojih će osposobiti tenkove za isporuku.
Helsinki je bio jedan od glasnijih zagovaratelja slanja Leoparda 2 Ukrajini, a kad je Berlin popustio, finska premijerka Sanna Marin je 13. veljače izjavila da nikakva odluka o doniranju tenkova Ukrajini nije donesena.
Iako tamošnja vojska ima 100 operativnih Leoparda 2A6 i još 100 Leoparda 2A4 u ratnoj pričuvi, premijerka Marin objasnila je da Finska još nije primljena u NATO savez pa su joj baš svi ti tenkovi neophodni.
Norvežani se nakon odluke Njemačke "sjetili" da graniče s Rusijom
Slično je postupio i Oslo, koji se, nakon što je Berlin dozvolio reizvoz, "sjetio" da graniči s Rusijom pa je norveški ministar obrane Bjørn Arild Gram 31. siječnja izjavio da njihova donacija ne može biti velika, ali da će nastojati da ono što odobre za donaciju stigne Ukrajincima do kraja ožujka. Tada nije htio govoriti o brojkama, ali se naknadno doznalo da će Norveška donirati 8 Leoparda 2A4NO.
Na kraju se od svih skandinavskih država najviše "isprsila" Švedska najavom o donaciji 10 tenkova Stridsvagn 122 (tamošnja izvedenica Leoparda 2A5).
I da skratimo nabrajanje svih donora koji su najavljivali desetke tenkova, a onda odustali, spomenimo Poljsku. Varšava je bila daleko najglasnija u pritiscima na Berlin. Čak je najavljivala da će isporučiti Leoparde 2 i bez njemačke dozvole.
Poljaci se busali u prsa pa shvatili da su se zaletjeli
Pritom su iskazivali spremnost da doniraju sve Leoparde 2A4 i sve modernizirane Leoparde 2PL pa bi tako poljska donacija uključivala čak 142 tenka (137 Leoparda 2A4 i 5 Leoparda 2PL).
Neposredno nakon što je Berlin dozvolio reizvoz, u Varšavi su shvatili da su se jako zaletjeli pa su najviši poljski dužnosnici redom u javnim nastupima počeli nabrajati što je sve Poljska donirala Ukrajini kako bi smanjili negativan dojam da će im dati samo 14 Leoparda 2A4.
To ukupno nije ni polovina od prvotno obećanih 300 tenkova iz svih zemalja. Stoga ne čudi što je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg 17. veljače javno pozvao sve donatore da ispune obećanja dana Kijevu i što prije doniraju najavljene Leoparde 2. Naime, problem nisu samo količine već i brzina isporuke, koja se pomalo oteže sve do svibnja i kasnije. Pa to, između ostalog, otvara mogućnost da Rusi produlje svoju proljetnu ofenzivu sve do ljeta.
"Tajna" zadnje brojke
Prema sadašnjim najavama, daleko najvrednija donacija Ukrajini doći će iz Njemačke – 18 Leoparda 2A6. Ne samo veličinom već prije svega kvalitetom. Naime, "tajna" kvalitete Leoparda 2 skriva se u zadnjoj brojci, onoj iza slova A. Što je brojka veća, veća je i kvaliteta tenka. I to ne malo, nego značajno. Tako je Leopard 2A7 skoro potpuno drugi tenk u odnosu na Leopard 2A4.
Leopard 2 razvijen je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a prvi su serijski primjerci isporučeni 1979. godine. I tada je s topom od 120 mm glatke cijevi i višeslojnim oklopom bio među pet najboljih tenkova na svijetu. Kako bi to i ostali, Krauss-Maffei Wegmann i njemačka vojska neprestano su ga modernizirali.
Prva inačica, na kojoj su obavljene značajna poboljšanja, bila je A4, koja se proizvodila od 1985. do 1992. godine. U to je vrijeme Leopard 2A4 bio moćan tenk, no danas je zastario. Stoga ne čudi što ih je najveći dio korisnika spremio u ratnu pričuvu ili potpuno otpisao. Sada se upravo ti zastarjeli A4 najviše nude Ukrajini.
Problem oklopa
Najslabija odlika Leoparda 2A4 je oklopna zaštita. Iako je oklop višeslojan, više se ne može nositi s najnovijim ruskim potkalibarnim penetratorima, koji se ispaljuju iz topova kalibra 125 mm, baš kao ni s kumulativnim bojnim glavama ruskih najnovijih protuoklopnih projektila. Postoje opcije modernizacije (poljski Leopard 2PL ili švicarski Pz 87 WE), ali one zahtijevaju i novca i vremena.
Njemačka vojska je bila svjesna tog problema pa je s Krauss-Maffei Wegmannom razvila inačicu A5, čije su isporuke započele 1995. godine. Ova je inačica dobila prepoznatljiv zašiljeni oblik prednjeg dijela kupole.
Svrha zakošenosti ploča na prednjoj strani kupole je u dodatnom povećanju zaštite jer se očekuje da bi potkalibarni penetratori i projektili s kumulativnim bojnim glavama koji pogode u taj dio trebali imati znatnu tendenciju odskakanja (rikošeta), čime im se smanjuje efikasnost.
U promotivnoj kampanji za strane kupce Krauss-Maffei Wegmannom je tvrdio da je razina oklopne zaštite Leoparda 2A5 podjednaka razini oklopne zaštite britanskog Challengera 2 te tek nešto slabija od američkog Abramsa M1A2 s pločama od osiromašenog uranija.
U ratnim uvjetima u Ukrajini to bi značilo da bi se Rusi itekako namučili da unište Leoparde 2A5. Kao što smo već spomenuli, do sada je jedino Švedska pokazala spremnost da isporuči tu inačicu.
Leopard 2A6 ledi krvi u žilama Rusa
Njemačka (18) i Portugal (3) najavili su isporuku tenkova inačice Leopard 2A6. To je tenk koji ledi krv u žilama Rusa. Osim što ima razinu oklopne zaštite inačice A5, opremljen je i donedavno najboljim tenkovskim topom na svijetu.
Za A6 njemačka tvrtka Rheinmetall razvila je top od 120 mm dužine cijevi 55 kalibara (6600 mm). Svi Leopardi 2 prije A6 bili su naoružani topom 120 mm dužine cijevi 44 kalibra (5280 mm). Duža cijev povećala je borbene odlike tenka tako da A6 može uništavati sve ruske tenkove na udaljenostima većim od 2000 metara. To je u ukrajinskim uvjetima više nego dovoljno.
Mogu li ukrajinski mostovi izdržati toliku masu?
Za Ukrajince bi najveći problem mogla biti činjenica da su sva ta poboljšanja podigla masu s početnih 55 tona Leoparda 2A4 na čak 62.4 tone A6. Zbog toga se ukupna masa s kamionom i labudicom tijekom prijevoza penje preko 100 tona. Stoga ne čudi što se u stručnoj javnosti propituje koliko ukrajinskih mostova može izdržati tako veliku masu.
Što se tiče pokretljivosti, svi su Leopardi 2 opremljeni odličnim dizelskim motorima njemačke tvrtke MTU snage 1500 KS. To je dovoljno za postizanje najveće brzine od oko 70 km/h po dobroj cesti. Iako mase veće od 60 tona, A6 ima odličnu pokretljivost po mekanom terenu jer je njegov specifičan pritisak na zemlju samo 0.89 kg/cm2. Za usporedbu, specifičan pritisak na zemlju znatno lakšeg ruskog T-90 (46.5 tona) je nepovoljnijih 0.94 kg/cm2.