Da postoji kakvo europsko natjecanje u političkoj patetici, Aleksandar Vučić bi bio prvi. Nema što nije zadnjih mjeseci napravio vezano uz donošenje UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici (službeno: Međunarodni dan sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine). Kumio je, molio, letio u New York, govorio, kukao, a na kraju se, u stilu nogometnog navijača, zavio u srpsku zastavu.
Izjave Vučića i njegovih poslušnika teško je pobrojati. Vezano za odlazak na Opću skupštinu UN-a rekao je: "Ići ću u New York jer netko mora dati odgovor onima koji žele Srbiju optužiti da je genocidna nacija." Potom: "Borit ćemo se, znam kolika je sila koja nam prijeti, koliko su veliki i snažni, ali siguran sam da ćemo dati sve od sebe."
No, ništa nije pomoglo - rezolucija je usvojena. Za neobvezujuću rezoluciju su glasale 84 od 193 države članice UN-a, protiv je bilo 19 i suzdržano 68.
Vučić je taj koji povezuje Srbiju i Srbe s Rezolucijom
Vučić je, a tako su napravili i srpski "neovisni mediji", ishod sjednice Opće skupštine predstavio kao veliku moralnu pobjedu, zbrajajući one koji su bili suzdržani i one koji su bili protiv - pri tome zaboravljajući reći da se po UN-ovim pravilima suzdržani jednostavno ne broje. Suzdržanih je bilo iz različitih razloga, primjerice Ujedinjeni Arapski Emirati su bili suzdržani, makar je njihov predstavnik rekao da se u Srebrenici dogodio genocid.
Nakon glasanja Vučić je rekao: "Ljudi koji su željeli stigmatizirati srpski narod nisu uspjeli i nikad neće uspjeti." Izazvalo je to po X-u dosta priče o čudnom običaju slavljenja izgubljenih bitaka, no to i nije najvažnije.
Znate tko u svemu tome stigmatizira Srbiju i srpski narod? Pa upravo Aleksandar Vučić! Ono što većina srpskih medija ne objavljuje - to je integralni tekst Rezolucije.
Znate li koliko se puta Srbija spominje u toj Rezoluciji? Ni jednom. Znate li koliko se puta Srbi kao narod spominju u toj Rezoluciji? Ni jednom. Znate li koliko se puta navodi nacionalna pripadnost bilo kojeg pojedinca u toj Rezoluciji? Ni jednom. Spominju se tri prezimena - osuđenih ratnih zločinaca - Krstića, Mladića i Karadžića, no ne navode se ni njihova nacionalna pripadnost ni državljanstvo.
Jedini dokazani genocid u ratovima na području bivše Jugoslavije
Navodi se u tekstu presuda Međunarodnog suda pravde od 26. veljače 2007. kojom je Sud utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida. Srebrenica je jedini slučaj genocida u cijelom nizu ratova na području bivše Jugoslavije. Kod genocida je potrebno dokazati namjeru za uništenjem dijela ili cijele jedne od četiri zaštićene grupe: nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine.
Ubojstvo, čak i skupine pojedinaca, ne predstavlja automatski genocid, već treba dokazati postojanje namjere uništenja, što je pravno dosta teško. U slučaju Srebrenice genocid je dokazan. Rezolucija UN-a navodi kako su u Srebrenici "izgubljena najmanje 8372 života, tisuće su raseljene, a obitelji i zajednice su devastirane".
Za genocid su osuđeni pojedinci, ne država ili narod
Osuđeni za kazneno djelo genocida imaju svoje ime i prezime. Nije osuđen ni narod ni država. Rezolucija, među ostalim, navodi kako Opća skupština:
"1. Odlučuje proglasiti 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine.
2. Bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao povijesnog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući kroz svoje obrazovne sustave razvojem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, prema sprječavanju poricanja i iskrivljavanja te pojave genocida u budućnosti.
3. Također bezrezervno osuđuje radnje koje glorificiraju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici."
Rezolucija nije protiv Srbije. Rezolucija nije ni protiv Srba. Štoviše, u samoj Rezoluciji se izričito navodi "da je kaznena odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizirana i ne može se pripisati ni jednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini". No, Rezolucija je jasna - ne mogu ratni zločinci dobivati ulice i biti slavljeni. Rezolucija predstavlja trajni podsjetnik da se u Srebrenici dogodio užasan zločin, zločin koji su počinili konkretni ljudi.
To je ono što Vučiću jako smeta. Vučić je čovjek tog doba i jedan od huškača i provoditelja velikosrpske politike, politike koja je donijela tolike tisuće mrtvih i toliko nesreće na područje bivše Jugoslavije. Svojom je politikom unesrećio mnoge, uključujući, naravno, i Srbiju i Srbe.
Biografija europeiziranog četnika
Podsjetimo se. Aleksandar Vučić rođen je 1970. godine. Postao je član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. U pitanju je stranka četničkog vojvode Vojislava Šešelja, povezana uz paravojnu postrojbu Belih orlova. Mladi Vučić se penjao po stepenicama moći i utjecaja - 1995. godine postao je generalni tajnik stranke.
Iste 1995. godine u ožujku Vučić je posjetio tada okupiranu Glinu, gdje se "proslavio" govorom koji je uredno snimljen. Okupljenima je obećao da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska i da ondje ustaška vlast nikada više neće moći doći.
Kamere RTS-a zabilježile su govor mladog Vučića u Skupštini Jugoslavije 1995. godine: "Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana! Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana", prijetio je Aleksandar Vučić zbog NATO-ovih udara na srpske položaje u BiH. Te rečenice je izgovorio 20. srpnja 1995. godine, neposredno nakon genocida u Srebrenici.
Prije nekoliko godina je je isplivala i snimka Aleksandra Vučića iz 1995. godine, na srpskim položajima iznad Sarajeva. Šešelj je došao obići srpske paravojne formacije, na snimci se jasno vidi da je Vučić naoružan, baš kao i ostali vojnici na položajima iznad obilježenog Sarajeva.
U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u tadašnjoj srbijanskoj vladi, još u vremenu Miloševića. Povlači se nakratko iz politike 2008. godine, nakon raskola Šešelja i Nikolića, no uskoro se vraća u politiku i postaje politički vladar Srbije koji nadzire sve, uključujući i medije. Politički se pokušava predstaviti kao umjerenjak, a barem riječima bira europski put Srbije.
Rezolucija previše podsjeća Vučića na njegovu sramotnu ulogu 90-ih
Upravo formulacija Rezolucije koja naglašava sjećanje na užase koji su se događali i koja individualizira zločin je ono što Vučić ne želi čuti. Podsjeća ga na razdoblje u kojem je on, kamo god bi došao, huškao narod i podizao tenzije te provodio politiku koja je donijela toliko zla. Politiku koja je u konačnici Srbiju učinila nebitnom, napola izoliranom državom Balkana. Srbiju koja je upravo radi politika koje su provodili Vučić i slični njemu u konačnici izgubila dio teritorija.
Neki će, naravno, reći da Vučić nije ni na koga pucao, samo je pričao i pokazivao se s oružjem. No, ako ćemo tako gledati, nije ni Hitler izravno ni na koga pucao. Osim one zadnje epizode, u bunkeru.
Vučić je političko zlo preostalo iz 90-ih
Vučić je političko zlo preostalo iz 90-ih, čovjek spreman na sve kako bi održao vlast, spreman žrtvovati i Srbiju i Srbe za svoje političko preživljavanje. Umiveni europejac iz kojeg svako malo izbije slika "malog od pive" četničkog vojvode Šešelja (prema onoj čuvenoj montaži gdje Vučić nosi gajbu pive svojim političkim mentorima Vojislavu Šešelju i Tomislavu Nikoliću).
Upravo Vučić, uz pomoć Dodika i par sličnih, izravno povezuje Srbiju kao državu i Srbe kao narod s ovom Rezolucijom - aktom koji jasno i izričito kaže vrlo važnu stvar. Odgovornost, pa i odgovornost za genocid u ratu je individualna, osobna, ne kolektivna. Zato i nećete na Vučiću sklonim portalima i medijima naći izvorni tekst Rezolucije, naći ćete samo njegova tumačenja kako je u pitanju još jedan atak na Srbiju i Srbe, što nije istina. Tekst Rezolucije vam prilažemo ovom članku.
"Pokazali smo kako se bori za Srbiju", rekao je Vučić nakon glasanja u UN-u. Što, naravno, također nije istina. Vučić je samo jedan četnik zaostao iz 90-ih, čovjek koji je svojim političkim radom, svojim riječima i svojim huškanjem nanio puno zla svima na ovim prostorima. I koji se bori samo za sebe.
Tekst Rezolucije
Ujedinjeni narodi
Opća skupština
20. svibnja 2024.
Sedamdeset i osma sjednica
Točka dnevnog reda 14
Kultura mira
Albanija, Australija, Austrija, Bangladeš, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kanada, Čile, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Irska, Italija, Jordan, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malezija, Maršalski otoci, Nizozemska (Kraljevina), Novi Zeland, Sjeverna Makedonija, Norveška, Poljska, Ruanda, Slovenija, Švedska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjene Američke Države i Vanuatu:* revidirani nacrt rezolucije
Međunarodni dan sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine
Opća skupština,
Vođena Poveljom Ujedinjenih naroda, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida,
Prisjećajući se rezolucije Vijeća sigurnosti 819 (1993) od 16. travnja 1993. kojom je Srebrenica proglašena sigurnom zonom, rezolucije 827 (1993) od 25. svibnja 1993. o osnivanju Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i rezolucije 1966 (2010) od 22. prosinca 2010. o osnivanju Međunarodnog mehanizma za preostale kaznene sudove,
Prisjećajući se također svih presuda Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, posebno osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida protiv bosanskih Muslimana počinjen u Srebrenici 1995. godine, najznačajnije presude Žalbenog vijeća Suda od 19. travnja 2004. (Tužitelj protiv Krstića), presude Žalbenog vijeća Međunarodnog mehanizma za preostale kaznene sudove od 8. lipnja 2021. (Tužitelj protiv Mladića) i presude Žalbenog vijeća Mehanizma od 20. ožujka 2019. (Tužitelj protiv Karadžića), kao i presude Međunarodnog suda pravde od 26. veljače 2007. kojom je Sud utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida,
Ponovno potvrđujući snažno protivljenje nekažnjavanju za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava, te naglašavajući u tom kontekstu odgovornost država da prekinu nekažnjavanje i, u tu svrhu, temeljito istraže i kazneno gone, u skladu s relevantnim međunarodnim pravnim obvezama i domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i postigao održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za što je sudjelovanje žrtava i preživjelih te članova njihovih obitelji od središnje važnosti,
Pozdravljajući važan napredak postignut od strane međunarodnih sudova u posljednjim godinama u borbi protiv nekažnjavanja i osiguravanju odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge teške zločine postignut kroz međunarodni kazneni pravosudni sustav,
Priznajući u tom smislu posebni doprinos Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te naglašavajući važnost međunarodne zajednice da bude spremna poduzeti zajedničke mjere kroz Vijeće sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na temelju pojedinačnih slučajeva kako bi se dodatno osigurala odgovornost za i sprječavanje genocida,
Ponovno ističući da je kaznena odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizirana i ne može se pripisati niti jednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini,
Uzimajući u obzir ulogu posebnih savjetnika glavnog tajnika za sprječavanje genocida i za odgovornost za zaštitu, te primjećujući važnost redovitih izvješćivanja o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava kao i o govoru mržnje i poticanju na podizanje rane svijesti o potencijalnom genocidu,
Napominjući da je progon osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sustavima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, te Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju kao i Međunarodni mehanizam za preostale kaznene sudove, središnji za proces nacionalnog pomirenja i izgradnje povjerenja te za obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, te prepoznajući da je snažna regionalna suradnja između nacionalnih tužiteljstava ključna za promicanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regiji,
Ponovno ističući neupitnu predanost održavanju stabilnosti i promicanju jedinstva u raznolikosti u Bosni i Hercegovini,
Napominjući da će 2025. godina označiti tridesetu obljetnicu genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, tisuće su raseljene, a obitelji i zajednice su devastirane,
1. Odlučuje proglasiti 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine;
2. Bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao povijesnog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući kroz svoje obrazovne sustave razvojem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, prema sprječavanju poricanja i iskrivljavanja, te pojave genocida u budućnosti;
3. Također bezrezervno osuđuje radnje koje glorificiraju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;
4. Naglašava važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja preostalih žrtava genocida u Srebrenici i osiguravanja dostojanstvenih ukopa, te poziva na nastavak progona onih počinitelja genocida u Srebrenici koji još nisu suočeni s pravdom;
5. Poziva sve države da u potpunosti poštuju svoje obveze prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i običajnom međunarodnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na relevantne odluke Međunarodnog suda pravde;
6. Zahtijeva od glavnog tajnika da uspostavi program pod nazivom "Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi", započinjući svoje aktivnosti pripremama za tridesetu obljetnicu 2025. godine, te također zahtijeva od glavnog tajnika da ovu rezoluciju prenese pažnji svih država članica, organizacija sustava Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće obilježavanje;
7. Poziva sve države članice, organizacije sustava Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne dionike da obilježe Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u spomen i čast žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće obrazovne i aktivnosti podizanja javne svijesti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala