NAJBOLJI način za izbjegavanjem provođenja UN-ove rezolucije za osnivanjem međunarodnog tribunala za ubojice Rafika Haririja, koja je stupila na snagu u ponedjeljak, je rušenje trenutne antisirijske vlade i antisirijske parlamentarne većine. Sa smrću Walida Eida, ubijenog u četvrtak, ta antisirijska većina ima samo 68, za razliku od 72 od 128 mjesta u parlamentu koje su imali nakon zadnjih izbora. Sirija mora maknuti još četiri zakonodavca i antisirijska većina u parlamentu pada.

Eidovo ubojstvo samo je nastavak brutalne kampanje ubijanja libanonskih političara koja se odvijaju otkad je Sirija istjerana iz zemlje i kampanje pritiska na zastupnike u parlamentu kojom se želi srušiti utjecaj antisirijske većine. U prosincu 2005. ubijen je Jebran Tueni. Njega je brzo zamijenio njegov otac Ghassan, ali on je star i nije baš sasvim voljan suprotstavljati se sirijskom terorizmu. U siječnju prošle godine Edmond Naim, član antisirijske parlamentarne većine, umire od starosti. Na njegovo mjesto postavlja se Pierrea Daccachea, koji je u principu neutralan, ali je zapravo suradnik Hezbollaha i Michela Aouna. Time je parlamentarna većina svedena na 71. U prosincu prošle godine ubijen je Pierre Gemeyel, a prosirijski predsjednik Emile Lahoud odbija popuniti njegovo mjesto. Većina sad ima 70 glasova. Prije nekoliko tjedana jedan alavitski zastupnik (alaviti su religijska grupa koju pola muslimana priznaje kao islamsku sektu, a pola ne, i koja u Siriji vodi manjinsku diktaturu) natjeran je na istupanje iz antisirijske koalicije. S njim i ubojstvom Walida Eida antisirijska koalicija ima samo 68 glasova.

Ima još jedan razlog zbog kojega je prosirijskoj koaliciji pogodno riješiti se parlamentarnih protivnika. U Libanonu predsjednika bira parlament. Hezbollah i saveznici su već nekoliko puta pokušali promijeniti izborni mehanizam da bi spriječili da na to mjesto, umjesto sirijskog lakeja Lahouda (kojem je Bashar al-Assad produžio mandat za tri godine), dođe antisirijski kršćanin. Ti pokušaji im nisu uspjeli, a glasanje za novog predsjednika dogovoreno je za rujan. Kad uzmemo u obzir drastičnu razinu podrške koju Lahoud daje prosirijskoj manjini, jasno je zašto tako nešto ne bi bilo pogodno. No, ako prosirijska koalicija u parlamentu uhvati većinu, onda ne samo da pada vlada, nego će sva mjesta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti biti popunjena prosirijskim političarima, a Hezbollah će de facto zavladati zemljom. Teško je predvidjeti što će se u tom slučaju dogoditi s Haririjevim sudom, ali lako je pretpostaviti da će protivljenje Srbije za vrijeme Miloševićeve vlasti da izruči Ratka Mladića biti mačji kašalj prema onome što će se događati u Libanonu, u kojemu četiri generala sjede u zatvoru i čekaju suđenje.

Osvajanje i/ili zadržavanje vlasti jednostavnim pokoljem političkih protivnika je standardni modus operandi Baatha, koji u Siriji ima vlast. No, u Libanonu je to samo jedna od opcija koje ostaju Assadu i ekipi. Drugu opciju gledamo u sukobu vojske i Fatah al-Islama, u zadnjih nekoliko dana potpomognutog svim ostalim libanonskim terorističkim grupama pod sirijskom kontrolom. Treća opcija je obavještajna mreža koju je Sirija ostavila u Libanonu nakon povlačenja. Četvrta su prosirijski elementi u vojsci i policiji. Peta je Hezbollah.

Kad se Sirija povlačila iz Libanona, Assad je najavio kako time prestaje otvorena okupacija, ali kako se nastavlja prikriveno djelovanje. Kad je prije malo manje od dva tjedna UN donio rezoluciju kojom se uspostavlja Haririjev sud, nekoliko istaknutih libanonskih političara izjavilo je kako tek počinje obračun.

Antisirijski blok sada traži nove izbore u izbornim jedinicama Eida i Gemayela, kojima bi se popunila njihova mjesta u parlamentu. Vidjet ćemo kakva bitka će se odigrati oko toga. U međuvremenu je Samir Geagea, koji je nakon Gemayelove smrti ostao najjači kršćanski vođa, javno zatražio od Aouna, kršćanina koji je sklopio pakt s Hezbollahom, da se pridruži antisirijskoj koaliciji u parlamentu. Aounov Slobodni patriotski pokret u parlamentu ima 21 mjesto, a njegov prijelaz na antisirijsku stranu značio bi potpunu antisirijsku dominaciju. Aoun je inače poznat kao "pragmatičan" političar. Naime, dugo vremena je bio veliki protivnik Sirije, da bi se kasnije, u spektakularnom obratu, pridružio Hezbollahu. Nije nezamislivo da opet promijeni stranu ako mu se ponudi dovoljno dobar poticaj. U njegovom slučaju to bi značilo mjesto predsjednika. No, i to je riskantno, budući da antisirijskom bloku ništa ne garantira da Aoun tada ne bi opet promijenio stranu.

Hezbollah se u međuvremenu žestoko naoružava pred očima 12,500 UN-ovih vojnika koji od prošlog ljeta čuvaju granicu s Izraelom. Ovo će biti vruće ljeto za Libanon.

J.D.

Foto:AFP