Nikola Tesla rođen je 1856. u Smiljanu, selu pored Gospića. Otac mu je bio pravoslavni svećenik, a majka vrlo dosjetljiva žena, koja je proučavala tehnologiju kako bi si olakšala kućanske poslove. Prema Nikoli Tesli, mama mu je imala fotografsko pamćenje te je recitirala cijele pjesme nakon što ih je samo jednom pročitala. Kasnije je govorio da dobro pamti isključivo zbog maminog naslijeđa.
Genijalac bez škole
Iako se u početku u svojem obrazovanju fokusirao na jezike, religiju i matematiku, kasnije ga sve više zanima fizika. U gimnaziji u Karlovcu pokazuje odlične sposobnosti računanja i čak su ga optužili da vara na ispitima, no ubrzo su profesori shvatili da rade s vrlo darovitim djetetom. Završio je školu u tri godine premda je bio u pitanju četverogodišnji program.
Prije nego što je nastavio školovanje, Tesla je devet mjeseci proveo u krevetu boreći se protiv kolere, od koje je skoro skončao. Ipak, oporavlja se i odlazi u Graz nakon što je uspio izbjeći služenje vojnog roka. Prvu godinu na studiju je briljirao, ali poslije toga mladi Nikola Tesla kompletno se iscrpio i podbacio. Izgubio je školarinu i počeo kockati, a nakon što je izgubio sav novac potreban za plaćanje školarine, Tesla se od srama nije želio vratiti roditeljima te se zapošljava u Mariboru.
Roditelji su na kraju doznali istinu, oprostili mu te ga poslali u Prag na novi studij. No ni taj studij nije završio. Ipak, njegova ljubav prema znanosti nije uvenula te se nakon godinu dana rada u Gospiću zapošljava u telefonskoj kompaniji u Budimpešti. Edison mu je obećao velik bonus za jedan projekt, no nije ga isplatio.
Već nakon par godina Tesla se zapošljava kod Thomasa Edisona te se seli u Francusku, gdje je američki poduzetnik imao svoju europsku podružnicu. U samo dvije godine Tesla je pozvan da osobno ide raditi s Edisonom. Prema Tesli, Edison je bio čovjek koji je radio i spavao. Nije volio sport ni bilo kakvu drugu vrstu zabave, samo je radio. Iako predan svom radu, zanemarivao je osnovna pravila higijene, a nije umro samo zato što si je njegova žena dala zadatak da očuva njegovo zdravlje.
Tesla je, pak, vrlo dobro pazio na svoju higijenu i bio vrlo pedantan, ponajviše zbog bliskog susreta sa smrću kada je patio od kolere. Međutim, Edison i on nisu razilazili samo u mišljenju o higijeni. Edison je preferirao istosmjernu struju, Tesla izmjeničnu.
Ipak, glavni razlog njihovog razilaženja bio je projekt u firmi koji je obećao 50.000 dolara čovjeku koji napravi dva stroja prema specifičnim instrukcijama. Nikola se odmah bacio na projekt, završio ga i predstavio menadžmentu. Kasnije su mu rekli da je novčana nagrada bila čista sprdnja i da ne razumije američki humor. Par mjeseci poslije Tesla napušta firmu Edison.
Popularni imigrant istražitelj u društvu finih Amerikanaca
Nakon duljeg traženja investitora, Tesla ih napokon pronalazi te osniva vlastitu kompaniju, u kojoj se posvećuje samo istraživanju, dok financije i marketing prepušta svojim kolegama. Bio je sretan što se nije morao baviti time. Iduće godine provodi na usavršavanju strojeva koji rade na izmjeničnu struju. 1893. predstavlja svoje inovacije i postaje slavan čak i izvan granica SAD-a.
Njegov idući projekt bio je povezan s hidroelektranom na slapovima Niagare. Uz Teslin dizajn i pomoć, cijeli grad Buffalo u New Yorku imao je konstantan pristup električnoj energiji. Nakon toga njegova je popularnost dodatno narasla te uskoro upoznaje mnoge znanstvenike i poduzetnike na raznim domjencima. Na jednom domjenku upoznao je i svog idola iz mladosti Marka Twaina.
Mark Twain bio je vrlo zainteresiran za Tesline projekte, a Tesla je obožavao Twainove romane. Tako su njih dvojica ubrzo postali prijatelji. Twain je imao problema s konstipacijom, stoga je Tesla dizajnirao poseban vibrirajući disk koji mu je trebao pomoći s radom crijeva. Projekt je bio uspješan, a New Yorkom je kružila priča da je Twain u laboratorijskoj uniformi obavljao veliku nuždu u Teslinom toaletu.
Oženjen samo za znanost
Tesla je bio genijalac i velik radnik. Budio se već iza 3 ujutro i bacao se na svoja istraživanja. Nikad se nije ženio. Izjavio je da postoji malo izuma koji su došli od oženjenih muškaraca. No to ne znači da je mrzio žene, dapače, mislio je da ih ne zaslužuje. Svu svoju energiju uložio je u znanstveni rad i pronalaženje investitora.
Živio je sve do 1943. godine, kada je pronađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi. Umro je s 86 godina, a mukotrpno je radio čak i u osamdesetima. Njegovi izumi postali su osnova mnogih tehnologija koje imamo danas, a smatra ga se jednim od najvećih umova 20. stoljeća. U njegovoj rodnoj kući u Smiljanu danas se nalazi vrlo zanimljiv muzej.