Bitka kod Alam el Halfe, vođena između 30. kolovoza i 5. rujna 1942. tijekom Drugog svjetskog rata, bila je značajna obrambena pobjeda Saveznika u Sjevernoafričkoj kampanji. Odigrala se u pustinji jugoistočno od El Alameina u Egiptu, gdje su snage Commonwealtha, predvođene britanskom Osmom armijom pod zapovjedništvom generala Bernarda Montgomeryja, zaustavile posljednju Rommelovu ofenzivu u Egiptu.
Njemački feldmaršal Erwin Rommel, poznat kao "Pustinjska lisica", planirao je probiti savezničke linije kod Alam el Halfe, grebena koji je pružao prirodnu obrambenu poziciju. Njegov cilj bio je opkoliti Osmu armiju i otvoriti put prema Suezu. Panzerarmee Afrika krenula je u napad s oko 230–260 tenkova (oko 100–120 njemačkih Panzer III i IV te oko 140 talijanskih).
Napad je započeo noću 30. kolovoza, ciljajući na južni sektor savezničkog fronta.
Montgomery, koji je početkom kolovoza preuzeo zapovjedništvo nad Osmom armijom, predvidio je Rommelov manevar zahvaljujući obavještajnim podacima iz dešifriranih njemačkih poruka Ultra. Ojačao je obranu Alam el Halfe postavljanjem opsežnih minskih polja, protuoklopnih položaja i rasporedom tenkovskih snaga.
Britanci su na raspolaganju imali tenkove Grant (M3) i manji broj Shermana (M4), koji su upravo pristizali na bojište.
Napad Osovine naišao je na ozbiljne prepreke. Minirana polja usporila su napredovanje, a RAF je snažnim zračnim udarima onesposobljavao opskrbu i nanosio gubitke. Njemački i talijanski tenkovi našli su se pod paljbom savezničkih topova i tenkova raspoređenih na grebenu.
Do 2. rujna Rommel je shvatio da ofenziva gubi zamah zbog nedostatka goriva, teških gubitaka i nemogućnosti probijanja. Naredio je povlačenje. Montgomery je proveo ograničene protunapade, ali je izbjegao opsežniju potjeru kako bi očuvao snage za predstojeću veliku ofenzivu.
Bitka kod Alam el Halfe bila je obrambena pobjeda Saveznika, kojom je spriječen Rommelov prodor prema Suezu. Time je učvršćen Montgomeryjev ugled, dok je Panzerarmee Afrika pretrpjela udarac u moralu i opskrbi.
Iako nije bila odlučujuća bitka, Alam el Halfa stvorila je uvjete za Drugu bitku kod El Alameina u listopadu 1942., koja je označila prekretnicu i početak potpunog povlačenja Osovine iz Egipta.
Bitka je pokazala važnost obavještajnih podataka, pripremljene obrane i zračne nadmoći u pustinjskom ratovanju. Rommelova nesposobnost da prevlada logističke probleme naglasila je ograničenja Osovine u sjevernoafričkom teatru. Alam el Halfa ostaje simbol uspješne savezničke obrane i ključan korak prema konačnoj pobjedi u Sjevernoj Africi.