IAKO je pretjerano reći da je krenula ruska ofenziva punog razmjera, aktivnost ruske vojske se znatno povećala, posebice u Donjeckoj oblasti. Kada je u jesen najavljena djelomična mobilizacija diljem Ruske Federacije, bilo je jasno da mobiliziran kadar neće biti spreman prije siječnja ili veljače.
Ruska vojska je tada zbog ozbiljnog problema s manjkom kadra na frontu izvršavala povlačenje s teritorija i pozicija koje su s vojničkog aspekta bile teško održive.
U tom trenutku je ukrajinska vojska krenula u oslobađanje dijela teritorija, što se okrunilo oslobađanjem grada Hersona. Ruska vojska se povukla preko rijeke Dnjepar na nove održive pozicije, što je onemogućilo ukrajinskoj vojsci daljnje napredovanje.
Iako je politički vrh Ruske Federacije doživio politički poraz gubitkom Hersona, koji je tada tek "integriran u sastav Ruske Federacije", s vojne strane ovo je bio potpuno logičan potez.
Kasnije se ispostavilo da je ruski vojni vrh bio u pravu jer se povlačenjem snaga na održivije pozicije zaustavila ukrajinska ofenziva. Ulazak u Herson je bio i posljednja velika pobjeda ukrajinske vojske, a od tada se situacija na fronti neznatno mijenjala.
Ruska ofenziva
Protekla dva tjedna ruska vojska je intenzivirala djelovanje u Donjeckoj oblasti. Iako se ne može govoriti o potpunoj ofenzivi, vjeruje se da je ovo uvod, odnosno pripremanje terena za dovršetak zauzimanja cijele regije Donbasa.
Foreign policy je objavio procjenu ukrajinskih obavještajaca o količini oružja koje Rusija priprema za novu ofenzivu na Ukrajinu. Ugrubo, radi se o 1800 tenkova, oko 4000 oklopnih vozila, 2700 topova, 800 višecijevnih raketnih lansera, 400 borbenih zrakoplova i 300 helikoptera.
Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da su ruske snage unutar Ukrajine premašile brojku od 300.000 nakon mobilizacije koja je započela u rujnu prošle godine. Vojni analitičari vjeruju da bi ta brojka mogla biti nešto niža, ali čak i konzervativnije procjene ruske prisutnosti u Ukrajini znatno su veće od snaga koje je ruski predsjednik Vladimir Putin upotrijebio za invaziju prošle veljače. S tim da su sada snage skoncentrirane u Donbasu.
S druge strane, prema ruskim vojnim analitičarima koji nisu povezani s vlastima, procjene su da je pripremljeno oko 500.000 ruskih vojnika koji se nalaze na području Rusije i Bjelorusije.
Naravno, ove brojke treba uzeti s oprezom, ali se zaista radi o velikim brojevima. Od sve te tehnike i ljudstva je prema procjenama upotrijebljen tek mali broj u sadašnjim sukobima, što znači da su ovi sukobi sada u Donbasu tek priprema za pravu ofenzivu.
Intenziviranje aktivnosti
U prvom tjednu veljače ruske snage su krenule punim kapacitetom napada s onim snagama kojima trenutno barataju u Ukrajini. Simultano su krenuli napadi iz tri glavna smjera, u kojima je ruska vojska zasad postigla neke uspjehe, ali na nekim pravcima uz velike gubitke. Ipak, ukrajinska obrana zasad više ili manje uspješno drži te linije, povlačeći se na unaprijed pripremljene utvrđene linije.
U području prema Kupjansku tijekom proteklih nekoliko dana ruske snage su napredovale istočno od grada, zauzevši nekoliko manjih mjesta. Kako postoji mogućnost da ruske snage ponovno krenu na Kupjansk, jedan dio ukrajinskih snaga se povukao preko rijeke Oskol, koja se pokazala i kod ukrajinske ofenzive kao ključna točka.
Vrlo vjerojatno će se ukrajinska vojska utvrditi na rijeci na liniji Kupjansk-Dvorječnaja. Slično se događa i južnije u Luhanskoj oblasti. Iz smjera Kremenaje ruska vojska je izvršila određeno napredovanje duboko u šumu Serebrjanka.
Tamo se ukrajinske snage pripremaju za prelazak preko rijeke Žerebec pomoću pontonskih mostovima na liniji Makijivka-Ternij-Jampolovka. U slučaju da ruske snage unište prijelaze preko rijeke, jedinice bi se mogle naći opkoljene, što se svakako želi izbjeći.
U trenutnim uvjetima aktivnosti na ovoj fronti su sposobnosti ukrajinskih snaga ograničene. Razlog tome je potreba da se zadrže Vuhledar i Bahmut u Donjeckoj oblasti. Stoga se iz ovog područja dogodilo povlačenje dijela jedinica upravo na spomenute točke.
Rusija kontrolira važne ceste oko Bahmuta
Iz smjera Soledara ruske trupe su ušle u Krasnu Goru i Paraskovjevku. Preko ta dva mjesta ruske snage kontroliraju autocestu iz Bahmuta prema Slavjansku. S druge strane grada Bahmuta ruska vojska je došla do mjesta Časiv Jar te kontrolira i drugi glavni cestovni pravac iz grada. U samu Paraskovjevku OS Ukrajine šalje nove trupe kako bi zadržale ovu liniju.
Ipak, vrlo je teško moguće da se ukrajinske snage održe na toj liniji. Naravno, glavni napor ruskih snaga na ovom frontu je usmjeren na Bahmut. On ostaje najkritičnija točka i neizvjesno je koliko se dugo ukrajinske snage mogu održati u samom gradu.
Jedinice Wagnera i ostalih nastavljaju ostvarivati svakodnevna napredovanja duž nekoliko smjerova. Borbe su žestoke, ukrajinske jedinice pokušavaju zadržati svaki pedalj grada. S druge strane, ruske snage kreću u opkoljavanje grada, pokušavajući ga u potpunosti presjeći od ostatka Ukrajine.
Koliko su teške bitke za svako mjesto na tom području govori i to da su ruske snage ušle u Krasnu Goru prije nekoliko tjedana, a tek su neki dan uspjele izbaciti ukrajinske snage iz tog mjesta.
Sljedeći zadaci ruskih snaga su zauzimanje mjesta Berhovke i konsolidacija na sjevernoj periferiji grada. Radi shvaćanja situacije potrebno je naglasiti da, iako su glavni pravci iz Bahmuta blokirani, preuranjeno je govoriti o operativnom okruženju grada.
Zahvaljujući mreži razgranatih cesta u poljima između glavnih pravaca, ukrajinske formacije praktički neometano dopremaju pojačanja i tehniku u grad. Stoga su mjesta poput Berhovke i ostalih na periferiji Bahmuta sada ključna za rusku vojsku.
Važnost Vuhledara
Treća glavna točka na frontu je grad Vuhledar. Sam grad je odabran kao bitna točka jer se nalazi na raskrižju istočne fronte u Donjeckoj i južne fronte u Zaporiškoj oblasti.
U blizini grada je jedina željeznička linija koja povezuje Krim s Donbasom. Ukrajinske snage su koristile blizinu kako bi topničkim granatama gađale vlakove i opremu, ograničavajući sposobnost Rusije da prebaci ljudstvo i opremu između dva fronta i u konačnici postigne cilj zauzimanja Donbasa.
Osim Kerčkog mosta, koji povezuje Krim s Rusijom, ovo je jedini pravac preko kojeg Krim ima kopnenu vezu s ostatkom Ruske Federacije. Kada se odlučivalo o cilju ukrajinske ofenzive u kojoj je u konačnici oslobođen grad Herson, kružile su glasine kako je došlo do sukoba između vojnog i političkog vrha Ukrajine upravo zbog ove spoznaje.
Naime, vojni vrh je smatrao da je bolje koncentrirati snage i krenuti u ofenzivu iz smjera Vuhledara te tako presjeći frontu na dva dijela i ostaviti Krim da se opskrbljuje samo preko Kerčkog mosta, koji se pokazao kao slaba točka.
Međutim, iz razloga koji nisu do kraja jasni, politički vrh Ukrajine je krenuo u ofenzivu na Herson. Pobjeda je tada ostvarena i Herson je oslobođen te se na valu pobjede nije pretjerano preispitivala vojna strategija.
Bilo kako bilo, sada se Vuhledar pokazuje kao jedna od ključnih točaka preko koje ruske snage pokušavaju napredovati u Donbasu. Na društvenim mrežama se pojavila snimka razbijene kolone ruskih tenkova i vojne tehnike u okolici Vuhledara. To zapravo nije ništa neobično ni iznenađujuće.
Od 24. siječnja ruske snage su angažirale čak četiri manevarske brigade uz podršku zrakoplovstva i topništva u pokušaju zauzimanja Vuhledara. Ovi napadi su uspješno odbačeni, uzrokujući znatne gubitke ruskoj strani.
Sam grad Vuhledar se nalazi na neznatnoj uzvisini, ali je problem za Ruse što je i ta uzvisina dovoljna da onaj tko kontrolira grad ima pregled nad velikim područjem. Oko Vuhledara se nalaze polja, ravnice i vikendice, bez šuma, rijeka i zgrada, s gotovo nikakvom mogućnošću utvrđivanja. Stoga ne čudi visoka stopa gubitaka na ruskoj strani na ovom pravcu.
Bez obzira na te gubitke, ruske snage su nastavile djelovati na tom pravcu s ciljem da se pokuša okružiti Vuhledar. Jedan dio ruskih snaga je zapadno od grada uspješno probio liniju i zauzeo prostor. Ideja je bila da se istovremeno napreduje na nekoliko pravaca. Međutim, samo je taj jedan dio uspješno probio liniju, a kako je gore spomenuto, nije bilo mogućnosti utvrditi se na novim pozicijama.
Ukrajinsko zapovjedništvo je pojačalo obrambene snage u gradu te su topnički položaji pomaknuti na sigurnu udaljenost. Također, minobacačke posade su minirale prilaze gradu. U takvim se okolnostima dogodila ona situacija sa spomenutog videozapisa.
Priprema se teren za ofenzivu
Intenziviranje ruskih napada na istoku Ukrajine pokazuje kako ruska vojska priprema novu ofenzivu u Ukrajini. Zasad nije jasno hoće li ta ofenziva biti širokog razmjera kao prošle godine u veljači ili će se ruska vojska fokusirati na teritorije koje je nedavno anektirala.
Ukrajina s druge strane vrši mobilizaciju u zemlji te čeka dostavu zapadnog oružja, svjesna da je ruska ofenziva sasvim izvjesna. Sada je jasno da je Rusija ta koja "udara tempo", dok Ukrajina vodi utrku s vremenom.
U prvoj godini rata Ukrajina se uz gubitke, kako teritorijalne tako i ljudske, uspjela očuvati kao država te zadržati svoj identitet i to postojanje se više neće moći dovoditi u pitanje. Ulaskom u drugu godinu rata Ukrajina se bori za svoju cjelovitost, odnosno za ono što joj po međunarodnom pravu pripada.