Novinari neovisnih medija Bjelorusije koji su redom morali napustiti svoju domovinu zbog progona požalili su se Europskoj komisiji zbog logike internetskih tražilica kao što su Google i Meta (Facebook), prenosi DW. Problem je ozbiljan, internetske tražilice u pravilu ističu "ono što ide", a s obzirom na to da "znaju" i lokaciju onoga tko traži, prvo će mu ponuditi nešto iz njegove zemlje.
No to je u ovom slučaju politička stvar, mnogi oporbeni mediji više uopće ne mogu biti u Bjelorusiji ili Rusiji, a režimu skloni mediji ili jasne propagandne mašinerije gdje se šire neistine imaju i (državnih) sredstava i načina za krivotvorenje broja korisnika.
U konačnici, takve tražilice "postaju sredstvo pritiska totalitarnih i autoritativnih režima protiv civilnog društva", piše u žalbi EK. "Sve je jasnije koliku moć zapravo imaju tehnološke kompanije. U nekim stvarima su možda i moćnije od političkih čelnika", smatra bjeloruska oporbena aktivistica Svetlana Tihanovskaja. "Važno je da i takve kompanije stoje na strani dobrih i da se založe za promicanje demokratskih vrijednosti", rekla je.
Cenzurirane "mrtve" stranice
To je problem i za ruske medije koji ne pišu ono što želi Kremlj: "Nama je jasno zašto algoritmi najveće tražilice na svijetu kao što je Google nužno pridonose ruskoj državnoj propagandi. To se vidi i u rezultatima pretraga koje su stvorene za određene korisnike tako da dominiraju vijesti državnih medija i medija naklonjenih vlastima", kaže Sarkis Darbinjan iz organizacije Roskomsvoboda i stručnjak za digitalnu tehnologiju.
A tražilice osobito mrze "mrtve" stranice, što je, naravno, dobro u normalnim okolnostima da se uopće ne obaziru na stranice koje ne odgovaraju na poziv ili su "skinute" zbog zabranjenih sadržaja, ali ta sudbina onda čeka i stranice koje država cenzurira, na njih se tražilica više neće ni obazirati.
"Kad je razvijen taj algoritam, ideja je isprva bila dobra: stranice s ilegalnim sadržajima se ne trebaju pojaviti u rezultatima pretrage", kaže Darbinjan. Ali u ovom slučaju to je problem posve druge vrste.
Lev Geršenzon bio je na čelu internetske službe Yandex, najveće i najomiljenije tražilice u Rusiji, i osnivač je automatskog portala vijesti The True Story.
On ukazuje na još jedan problem: "Algoritmi Googlea ne uzimaju u obzir kolike goleme resurse koriste autoritativni režimi kako bi promovirali stranice koje im koriste i koje umjetno čine popularnijima nego što jesu." Previše se pažnje tu polaže na navodni broj "klikova", što uvelike koriste propagandne stranice s lažima i teorijama zavjere.
Nema želje u toj dilemi
Što uopće učiniti? Bez obzira na apele i upozorenja demokratskim institucijama, nije se daleko odmaklo. Prema Geršenzonu, "dosad nije bilo javne rasprave s takvim big-tech tvrtkama". Sarkis Darbinjan tvrdi i da Google "nije osobito zainteresiran da mijenja svoj algoritam zbog organizacija za ljudska prava", dok je Meta nešto otvorenija za taj problem.
Matthias Kettemann, profesor međunarodnog prava s Instituta Max Planck na odjelu koji se bavi upravo pravima na internetu, ukazuje na još jedan razlog zbog kojeg takve tražilice u državama kao što su Rusija, Bjelorusija ili Kina ne žure mijenjati način pretrage. Naime, one "sjede između čekića i nakovnja": ako i počnu tražiti i isticati takve režimu nepoželjne sadržaje, onda će i oni i njihovi suradnici u tim državama lako postati nepoželjni i zabranjeni.
"A to, pak, ima i drugih ozbiljnih posljedica: s jedne strane zbog prihoda koji se tamo može zaraditi, ali i za komunikacijski okoliš", tvrdi Kettemann.
Sarkis Darbinjan ima dojam da je Google već napustio nadu da će u Rusiji napuniti džepove: "Zbog problema s međunarodnim karticama kao što su Visa ili Mastercard, u Rusiji ionako više ne funkcioniraju proizvodi koji se moraju plaćati.
Google nije čak ni pokušao nekako obnoviti način plaćanja za svoje korisnike i vrednovanje stranica u toj zemlji kako bi podržao neovisne medije i blogere", žali se ruski aktivist.
Što EU uopće može?
No i on ističe da je za takve tražilice vrlo teško i vrlo skupo promijeniti svoje algoritme traženja sadržaja, a ni zapadni političari se osobito ne trude da se nešto promijeni. Službenici EU nemaju namjeru nešto poduzeti protiv tražilica zbog takve, makar i nehotične propagande diktatora. Profesor prava Kettemann sažima problem: "EK ni formalno nema velikih mogućnosti da utječe na jednu američku tvrtku zbog zbivanja u nekoj državi izvan EU."
Ona može donekle davati smjernice za njihovo ponašanje u Uniji i tako tek dati naputak kako da se te platforme ponašaju i izvan Unije.
Lev Geršenzon ne misli da politika i političari mogu nešto bitno učiniti jer ne razumiju osobitosti rada jednog koncerna kao što je Google. Najbolje bi bilo da takvi koncerni sami uoče taj problem i aktivno prihvate svoju odgovornost. "Ali tako nešto još nije na vidiku pa će se i borba protiv Fakes i propagande voditi samo usmenim putem", zaključio je.
Tražilice imaju jednostavnu logiku - daj onima koje se čita, čak i ako su brojke falsificirane, i uzmi od onih koji su zabranjeni, kao što su neovisni mediji u Rusiji i Bjelorusiji. Ima li lijeka?