Sumornim gospodarskim statistikama u dobroj mjeri doprinose i Europska centralna banka (ECB), odnosno njen predsjednik Jean-Claude Trichet. Mnogi će se financijski stručnjaci složiti da je Francuz pobrkao prioritete; ECB ne samo da ne doprinosi ekonomskom oporavku, već ga i usporava!
Borbom protiv inflacije ECB ubija mogućnost gospodarskog oporavka
Šefovi ECB-a zadnjih su godina demonstrirali talent podizanja kamatnih stopa u najgorem mogućem trenutku. Učinili su to u lipnju 2008. godine, kada je kriza taman kucala na vrata, a onda ponovo u travnju i lipnju ove godine, taman kada se činilo da bi mogao uslijediti gospodarski preporod.
Trichet ima svoje razloge za ovakvu politiku. Šef ECB-a podizanje kamatnih stopa opravdava strahom od inflacije. U više navrata je Trichet izjavio da mu je glavni prioritet očuvanje financijske stabilnosti, pa ECB-ove kamatne stope pokušava koristiti kao instrument za reguliranje cijena na tržištu eurozone.
Gospodarski prioriteti
Istina je da su stope inflacije, usprkos krizi, ostale relativno niske. Ali također je činjenica da eurozona ima puno većih problema od inflacije: visoka nezaposlenost, usporeni gospodarski rast i pokušaji Grčke, Portugala, Irske, Španjolske i Italije da izbjegnu bankrot trebali bi imati prioritet. Podizanjem kamatnih stopa šef ECB-a pogoduje samo jakim gospodarstvima poput Njemačke, dok svi ostali trpe negativne posljedice.
James Surowiecki u uglednom časopisu New Yorker vrlo je jednostavno sumirao osnovne probleme eurozone: premalo rasta i previše duga. Za oba problema djelomično je odgovorna i politika ECB-a, koja tvori svojevrsni zatvoreni krug: podizanje kamatnih stopa rezultira skupljim zaduživanjem, čime se usporava gospodarski rast. Čak i kada ECB kupuje obveznice Italije i Španjolske da bi te zemlje spasila od bankrota, time samo "krpa" rupe koje je sama stvorila, tvrdi Surowiecki.
Šutiranje mrtvog magarca
U kontekstu dužničke krize, pogrešna politika ECB-a dodatno dolazi do izražaja. Većina europskih zemalja ionako su primorane na rigorozne mjere štednje i rezanje potrošnje, što već samo po sebi ograničava gospodarski rast. Kada uz to i središnja banka odbija svaku pomisao na ekspanzivnu politiku, možemo govoriti o ekonomskom ekvivalentu "šutiranja mrtvog magarca".
Naime, zbog dužničke krize čak ni jake ekonomije ne mogu prosperirati od niskih kamatnih stopa i zauzdavanja inflacija. Istina je da Njemačkoj ne odgovara pad vrijednosti robe koju izvoze u ostatak Europe. Ali još manje im odgovara gospodarski krah i pad kupovne moći u zemljama s kojima posluju. Svi su na gubitku, a šefovi ECB-a i dalje ne pokazuju da su naučili lekciju. "ECB provela je ovu godinu u borbi protiv fantomske prijetnje inflacije. Vrijeme je da se suoče s pravom prijetnjom recesije", zaključuje Surowiecki.