"JELI su ništa", prisjeća se Marina Kulagina priče svoje majke koja je preživjela 900 dana opsade Lenjingrada.
Njezina majka Valentina Grigorjeva jedina je od osmero braće i sestara preživjela opsadu. Ostali su umrli od gladi u opkoljenom gradu.
Natalija Hantunceva, kojoj je danas 86 godina, ima sličnu priču. Bila je djevojčica kada su nacisti i finski vojnici okružili njezin rodni grad. Otac joj je podlegao gladi nakon šest mjeseci opsade.
"On je radio na sveučilištu i dobivao je dodatne porcije, ali sve je nosio majci i meni", priča Hantunceva. "Još uvijek se osjećam krivom zbog toga."
U nedjelju će biti 75 godina otkako su savezničke snage prekinule blokadu drugog najvećeg ruskog grada, današnjeg Sankt-Peterburga.
"Pothranjenost je bila najveća opasnost", kaže Hantunceva. "Bombardiranje, granatiranje, bilo je to strašno, ali nikada ništa nije toliko zaprijetilo mojoj obitelji kao glad."
Zimi su namirnice dolazile preko smrznutog jezera
Namirnice su se u grad dostavljale zračnim putem i zimi preko smrznutog jezera Ladoge. Taj put, koji se koristio i za evakuaciju civila, zvali su cestom života.
"Gladovanje je užasno", rekla je Kulagina. "Nakon opsade u gradu gotovo da nije bilo kućnih ljubimaca."
Ivan Kurila, profesor povijesti na sanktpeterburškom sveučilištu, opsadu je opisao kao "jednu od najvećih tragedija čovječanstva u prošlom stoljeću".
"Ljudi su umirali od gladi i bilo je groznih priča o jedenju leševa i kanibalizmu."
Umrlo pola milijuna civila
Više od pola milijuna civila umrlo je tijekom dvoipolgodišnje opsade grada, bivše carske prijestolnice.
"Svi su vjerovali u pobjedu. Svi su se odbili predati", kaže Kulagina.
Sovjetski Savez je u Drugom svjetskom ratu izgubio više od 20 milijuna stanovnika. Pobjeda 1945. trajan je izvor nacionalnog ponosa.
U postsovjetskoj Rusiji ta pobjeda služi kao ideologija ujedinjenja, kaže povjesničar Aleksandar Latjšev. Političari se često pozivaju na nju kada govore o suvremenim problemima.
Oni kažu da su "naši bake i djedovi pobijedili u ratu, pa i vi izdržite malo", tumači Latjšev.
Ratne strahote se u nekoj mjeri ublažavaju, rekao je. "Rasprave o stvarnom broju žrtava, cijeni rata i ulozi nacističkih suradnika i dalje su tabu kako se veterani ne bi uznemirili."
I Kurila se ponosi ratnom pobjedom. "Naši su preci bili na ispravnoj strani najkrvavijeg rata u ljudskoj povijesti."
"Mnogo je talentiranih ljudi stradalo. Moja zemlja bi izgledala znatno drugačije da su takvi ljudi proživjeli svoj život. To me iz tog rata najviše žalosti", rekao je Kurila.