Oscar-Claude Monet, rođen 14. studenoga 1840. u Parizu, odrastao je u Le Havreu, gdje je vrlo rano pokazao talent za crtanje. Presudan utjecaj imao je Eugène Boudin, koji ga je potaknuo da slika na otvorenom i tako oblikovao njegov pogled na svjetlost i atmosferu. Nakon kratkog služenja u alžirskoj vojsci, Monet se u Parizu pridružio krugu mladih umjetnika koji su odbacivali akademski stil i tražili slobodniji izraz.
Prvo priznanje dobio je 1866. slikom "Camille u zelenoj haljini", portretom svoje buduće supruge Camille Doncieux. Financijske poteškoće pratile su ga godinama, a nakon Camilleine smrti 1879. Monet je živio u obitelji s Alice Hoschedé, koju će kasnije i oženiti.
Godine 1874. sudjelovao je u prvoj nezavisnoj izložbi koja je označila rođenje impresionizma. Monetova slika "Impression, soleil levant" dala je naziv cijelom pokretu, koji je nastojao uhvatiti prolazne efekte svjetlosti kroz brze poteze i čiste boje.
Preseljenjem u Giverny 1883. Monet je našao svoj najvažniji atelje. Kuću i vrt kupio je 1890., pretvorivši ih u izvor neiscrpne inspiracije. U sljedećim desetljećima slikao je serije poput "Stogova sijena", "Topola", "Katedrale u Rouenu" i "Londonske magle", istražujući kako se isti motiv mijenja pod različitim svjetlosnim uvjetima.
U kasnijim godinama Monet je sve teže vidio: oko 1912. dijagnosticirana mu je katarakta na oba oka, što je izobličavalo boje i zamagljivalo obrise. Crvene i žute tonove vidio je intenzivnije, dok su mu plavi gotovo nestali iz percepcije, promjena koja se jasno vidi na nekim kasnim "Lokvanjima". Nakon operacije 1923. djelomično mu se vratio vid, a slikao je uz posebne naočale koje su mu pomagale razlikovati tonove.
Unatoč tome, nastavio je raditi na monumentalnim "Lokvanjima", danas trajno izloženima u pariškom Orangerieu. Monet je umro 5. prosinca 1926. u Givernyju, ostavivši iza sebe djelo koje je obilježilo prijelaz prema modernoj umjetnosti i postavilo temelje za kasniju apstrakciju.