Foto: 123rf
ISTOČNOEUROPSKE zemlje, uključujući i Hrvatsku, u protekle četiri godine diskretno su prodale više od milijardu eura vrijednog oružja zemljama na Bliskom istoku, za koje se zna da su prebacivale oružje u Siriju.
Kako piše Glas Slavonije, tisuće kalašnjikova, minobacačkih granata, raketnih lansera, protutenkovskog oružja i teških strojnica poslane su rutom s Balkanskog poluotoka na Arapski, hraneći tako krvavi petogodišnji građanski rat u Siriji.
Otkrilo je to veliko istraživanje cijelog tima istraživačkih novinara Balkanske istraživačke novinarske mreže (BIRN) i Organised Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), objavio je britanski Guardian.
Podaci o izvozu oružja, izvješća UN-a, izvješća o kretanjima transportnih aviona i mnogi drugi dokumenti pokazali su kako se oružje iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatska, Češke, Crne Gore, Slovačke, Srbije i Rumunjske transportiralo na Bliski istok.
Od eskalacije sukoba u Siriji 2012. godine osam zemalja odobrilo je prodaju 1,2 milijarde vrijednog oružja Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj - glavnim tržištima za nabavu oružja za Siriju i Jemen. Do 2012. te zemlje nisu kupovale oružje iz srednje i istočne Europe, ali nakon rasplamsavanja sukoba u Siriji postale su redoviti naručitelj. Dozvole za prodaju oružja države su izdavale usprkos strahu da bi moglo završiti u rukama sirijske naoružane oporbe.
Dokazi s Facebooka
Fotografije i videa s ratišta često su postavljani na društvene mreže, a na njima su se mogle vidjeti razne vrste naoružanja podrijetlom iz istočne i srednje Europe u rukama od Zapada podržavane sirijske oporbe. No i u rukama boraca islamističkih grupa poput Ansar al-Shama, Jabhat al-Nusra, ISIL-a, frakcija koje se bore na strani sirijskog predsjednika Basara al-Assada, ali i sunitskih snaga u Jemenu.
Odgovarajući na utvrđene činjenice novinara istraživača, Patrick Wilcken, istražitelj za kontrolu oružja Amnesti Internationala, i Bodil Valero, izvjestiteljica za oružje Europskog parlamenta, izjavili su da su bar neki od transfera prekršili EU, međunarodne i nacionalne zakone o izvozu oružja, prenosi britanski Guardian.
“Dokazi upućuju na sustavnu zloporabu oružja od naoružanih skupina koje su počinile ozbiljna kršenja ljudskih prava”, izjavio je novinarima Wilcken. “Ako je to slučaj, ovi transferi su ilegalni prema (...) međunarodnom zakonu i moraju prestati odmah.”
Kanal za izvoz oružja otvoren je u zimu 2012. godine, kada su desetci transportnih zrakoplova iz Zagreba poletjeli u Jordan. Uskoro nakon toga pojavljuju se prvi snimci na internetu koji pokazuju hrvatsko oružje u Siriji. Pokušaj hrvatske Vlade da zataška cijeli slučaj ispao je pomalo komičan, jer je upravo Ministarstvo gospodarstva dalo prve informacije u javnost. Naime, prema članku 25. Zakona o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojitih sredtava, Ministarstvo je dužno izraditi godišnje izvješće o izvozu i uvozu oružja. Izvješće je dostupno javnosti. Iz njega se vidi da je Hrvatska u Jordan 2012. godine izvezla 380 bacača raketa, 2500 kaciga, više od dva milijuna komada streljiva, 4800 pušaka i drugog vojnog oružja, ukupne vrijednosti više od 6,8 milijuna američkih dolara.
Preporuka EU-a?
Zanimljivo je da je Ministarstvo gospodarstva (kako ga zakon obvezuje) nastavilo podnositi svake godine izvješće o izvozu oružja, ali nikada više sa specificiranim brojem komada oružja i imenima zemalja u koje se izvozi. Drugim riječima, iz izvješća nakon 2012. godine nije se moglo vidjeti više - ništa. Na upit novinara Glasa Slavonije zašto su odjednom te informacije postale tajne, Ministarstvo gospodartva odgovara kako je to napravljeno na “preporuku Europske unije”.
Iako je Vlada RH poricala izvoz oružja u Siriju (što je donekle točno, jer ga je na papiru izvozila u Jordan i Sadijsku Arabiju), Robert Stephen Ford, veleposlanik SAD-a u Siriji između 2011. i 2014. godine, kaže da je Zagreb 2012. godine zaključio dogovor koji su financirali Saudijci, prenosi Guardian.
No nije Hrvatska u tom poslu bila sama, povjerljivi dokumenti koji su u posjedu BIRN-a i OCCRP-a govore o zabrinutosti jednog višeg dužnosnika u srbijanskom ministarstvu obrane da se oružje isporučeno Saudijskoj Arabiji preusmjerava u Siriju. Oružje je dostavljano i zrakom i morem, a novinari su pratili kretanje aviona i brodova u realnom vremenu. Beograd, Sofija i Bratislava pokazali su se najvećim “hubovima” za transportne zrakoplove koji su prevozili oružje. Srbijanske zrakoplovne institucije potvrdile su, na zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, da se na 49 letova transportiralo oružje. I neovisni stručnjaci koji su procjenjivali snimke s oružjem prepoznali su da se radi o naoružanju proizvedenom u Hrvatskoj, Srbiji, Bugarskoj...
Nezakonita trgovina?
Zapovjednik sirijskih snaga koje se bore protiv režima Basara al-Assada koji je zbog svoje sigurnosti želio ostati anoniman, izjavio je novinarima da se oružje iz središnje i istočne Europe distribuiralo iz kontroliranih središnjih skladišta. “Nismo marili iz koje zemlje dolazi, znali smo samo da je iz istočne Europe”, izjavio je novinarima. Izjavio je kako se grupe koje se bore protiv snaga koje podržavaju Basara al-Assada teže naoružavaju nego oni koji su tvrdili da se bore portiv ISIL-a.
“Ako kažeš da se boriš protiv ISIl-a, možeš dobiti što god želiš, ali ako kažeš da se boriš protiv režima, nikoga nije briga za tebe”, prenosi Guardian njegove riječi.
Stručnjaci za trgovinu oružjem izjavili su BIRN-u i OCCRP-u da je prodaja oružja Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama koje opskrbljuju sirijske pobunjenike u suprotnosti s nacionalnim i EU zakonima, ali i u suprotnosti s međunarodnim sporazumima o trgovini oružjem. No ne postoje jasni mehanizmi kažnjavanja zemalja koje to čine. Badir Valero izjavio je da bi se zemlje koje to čine trebale sramiti. EU parlamentarka kaže da su zemlje članice EU-a - kao što su Češka, Slovačka, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska obavezane zajedničkim pravilima Unije o trgovini oružjem, a zemlje kandidatkinje također moraju poštovati pravila. “Zemlje koje prodaju oružje Saudijskoj Arabiji ili na Bliskom istoku nisu obavile dobru procjenu rizika, što znači da su u suprotnosti s EU i nacionalnim zakonima. Mislim da te zemlje treba izvesti pred Europski sud pravde”, kaže Badero.
Rizičan posao
Darko Kihlić iz Ministarstva gospodarstva izjavio je novinarima BIRN-a i OCCRP-a da Hrvatska slijedi EU zakone o izvozu oružja. Kihalić odbacuje medijska izvješća o tome da hrvatsko naoružanje završava u ratnim zonama tvrdeći da to nije vjerodostojn dokaz. Ali nakon što je upitan je li svjestan da se hrvatsko oružje koje su kupili Saudijci pojavljuje u Siriji, izjavio je: “Ne trebamo ništa više provjeravati nakon što dokument njihova ministarstva obrane ili policijskih snaga tvrdi da će ga (oružje) koristiti i da ga neće preprodati ili izvoziti.” Saudijska Arabija nije na “crnoj listi”, kaže. “Postoje li zloporabe? Vjerojatno postoje.”
Valero i Wilcken, iz Amnesty Internationala, protive se tom stavu. “Sve ove zemlje imaju jasne zakonske obaveze da zaustave transfer oružja na mjesta gdje postoji rizik da će ono biti korišteno za ozbiljno kršenje ljudskih prava i humanitarnih zakona i moraju poduzeti mjere da spriječe i preveniraju skretanje (oružja) prema neovlaštenom krajnjem korisniku”, kaže Wilcken.
U ožujku je Nizozemska postala prva EU zemlja koja je zaustavila izvoz oružja u Saudijsku Arabiju.
Raketni bacač iz “Đure Đakovića” u rukama Sirijaca
Od hrvatskog oružja uočenog na sirijskom ratištu među prvima je bio RAK-12, višecijevni raketni bacač proizveden u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, i to u slavonskobrodskom “Đuri Đakoviću”.
Riječ je o raketnom bacaču razvijenom na osnovi jugoslavenskog proizvoda M-63 Plamen. Zapravo se radi o smanjenom Plamenu, verziji s 12 cijevi za rakete. Maksimalan domet tog oružja je do 15 kilometara, s tim što na 8 - 13 km daje najbolje rezultate. Na snimkama iz Sirije RAK se može zamijetiti na najmanje tri lokacije, a može se raditi isključivo o oružju koje je na neki način nabavljeno iz Hrvatske, jer se samo ovdje izrađivalo.
Donekle sličan VBR imaju Kinezi, ali je na snimkama jasno vidljivo da se radi baš o hrvatskom proizvodu, koji je tijekom rata uglavnom sklapan u “Đuri Đakoviću”. Koliko je poznato, ukupno je sklopljeno 60-ak komada. Sirijski pobunjenici naoružani su i četirima vrstama oružja koje su zajedno mogli dobiti samo iz hrvatskih vojnih skladišta: Osom, topom M60, bacačem RBG-6 i RPG-om 22 (za koji postoji vjerojatnost da je nabavljen i iz drugih izvora). Radilo se uglavnom o specijaliziranim protuoklopnim sredstvima, koja su kronično nedostajala pobunjenicima.
U prosincu 2015. godine američko zapovjedništvo za specijalne operacije (Special Operations Command - SOCOM) zaduženo za prikrivenu opskrbu oružja Siriji naručilo je tri teretna broda koja su napustila crnomorske balkanske luke i krenula prema Bliskom istoku - kako stoji u američkim dokumentima za nabavu i podacima o praćenju brodova.
Oko 4700 tona oružja iz zemalja bivšeg Varšavskog pakta, uključujući i teške strojnice, raketne lansere i protuoklopno oružje, kao i streljivo, granate, minobacače, rakete i eksploziv, dostavljeno je iz Bugarske i Rumunjske u vojne objekte u Jordanu i Turskoj. Posljednji brod koji je iznajmio SAD isplovio je 21. lipnja iz Bugarske noseći oko 1700 tona sličnog tereta u neidentificiranu luku u Crvenom moru. SOCOM je u svojoj izjavi ustvrdio kako je “streljivo namijenjeno podršci specijalnim operacijama i njihovim misijama diljem svijeta”.
“Ne želimo potvrditi o kojoj se opremi radi, koja može biti upotrijebljena za obuku i opremanje naših stranih partnera...”
Dva tjedna nakon dostave, koja je bila u ožujku 2016., jedna kurdska skupina objavila je na Twitteru i Facebooku fotografiju skladišta u sjevernoj Siriji prepunog sanduka streljiva tvrdeći da je primila pošiljku posredovanjem SAD-a.