SEZONA prijetnji prosvjedima još nije gotova. Nakon sudaca, liječnika i medicinskog tehničkog osoblja, umirovljenici najavljuju izlazak na ulice ako se ne poboljšaju njihova materijalna i druga prava.
Traže ukidanje doživotne penalizacije prijevremene mirovine te povećanje udjela mirovine u hrvatskom BDP-u na prosjek EU, božićnice i uskrsnice svim umirovljenicima, 13. mirovinu, bolju medicinsku skrb, više domova za umirovljenike te veću zastupljenost u informativnim programima HRT-a.
"Umirovljenici su previše dali društvu da bi se nekome stalno moljakali, da bi bili stalno zapostavljani u poboljšanju svog materijalnog statusa i drugih prava", poručila je platforma koja okuplja Stranku umirovljenika, Blok umirovljenici zajedno i Demokratsku stranku umirovljenika.
Njihovi argumenti se svode na to da su mirovine u Hrvatskoj premale, umirovljenici teško žive, a država ih godinama zapostavlja po pitanju širenja materijalnih i ostalih prava, za razliku od nekih drugih skupina koje ovise o državnom proračunu. Jesu li u pravu?
Trećina umirovljenika je u riziku od siromaštva
Stvar je poprilično jednostavna: hrvatske mirovine su premale da bi osigurale dostojanstven život umirovljenika. Prosječna starosna mirovina za travanj ove godine je iznosila 436 eura, invalidska 329 eura, a obiteljska 350 eura. To je između 30 i 40 posto prosječne neto plaće.
Da u Hrvatskoj umirovljenici jako teško žive, potvrđuju podaci o tome koliko ih je u riziku od siromaštva. Hrvatska je prema tome jedna od najgorih država EU za život umirovljenika jer čak trećini (32.4 posto) prijeti siromaštvo.
Gore od Hrvatske su samo Estonija (52.3 posto u riziku od siromaštva), Latvija (40.5 posto), Litva (39.5 posto) i Bugarska (35.6 posto). Situacija se u odnosu na prije jedanaest godina pogoršala, pa je danas veći postotak umirovljenika u Hrvatskoj koji su u riziku od siromaštva (3 postotna boda više).
Situacija je puno gora od prosjeka EU, koji iznosi 17.3 posto. Hrvatska je jedna od najgorih država EU za umirovljenike i daleko od Austrije, Mađarske, Danske, Francuske, Luksemburga i Slovačke, u kojima je manje od 15 posto umirovljenika u riziku od siromaštva.
Dohodak starijih od 65 godina je među najmanjima u EU
Od veličine mirovine je važniji odnos mirovine i plaća jer se cijene uglavnom formiraju prema kupovnoj moći prosječne plaće u državi. I prema tome je Hrvatska jedna od država EU u kojima je najgore biti umirovljenik,a situacija je danas gora nego prije jedanaest godina.
Medijalni dohodak, tj. dohodak od kojeg točno pola ima više a pola manje, starijih od 65 godina u Hrvatskoj je 72 posto medijalnog dohotka punoljetnih osoba mlađih od 65 godina. Ako se prebroje svi punoljetni do 65 godina i točno na pola (ne prosjek) podijele prema visini dohotka i ako se isto učini sa starijima od 65 godina, iznos starijih činit će tek 72 posto iznosa mlađih od 65.
2011. je bio 82 posto, pa se može zaključiti kako se relativno materijalno stanje starijih od 65 godina pogoršalo. Hrvatska je po tome peta najgora država EU, a gore su samo Malta (72 posto), Bugarska (68 posto), Latvija (64 posto), i Estonija (53 posto).
Mirovinski sustav je neodrživ
Iako je trenutni mirovinski model temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti, u kojem trenutni radnici plaćaju doprinose za isplatu sadašnjih mirovina, neodrživ u cijeloj EU, razlike među državama su jako velike. Za to mora postojati objašnjenje izvan blagih razlika među nacionalnim mirovinskim sustavima.
U Hrvatskoj 1.61 milijun osiguranika (zaposlenih) uplaćuje u mirovinski sustav, a korisnika je 1.23 milijuna. To daje omjer od 1 radnika na 1.34 umirovljenika, što je sasvim neodrživo. Deset radnika je potrebno da se omogući mirovina 13 umirovljenika.
Ukupni rashodi za mirovine su 2022. iznosili 45.26 milijardi kuna, a uplaćeno je između 28 i 29 milijardi kuna mirovinskih doprinosa, tj. toliko su radnici izdvojili iz plaće za prvi mirovinski stup. Ostatak se morao podmiriti iz općeg državnog proračuna, čime se direktno smanjuju sredstva za druge namjene, kao što je zdravstveni sustav.
Doduše, postoji i drugi mirovinski stup, u koji radnici također uplaćuju doprinos iz plaće, ali to je model privatnog mirovinskog osiguranja. Uplate su privatna imovina radnika i iz fondova će se njima isplaćivati mirovina u trenutku kada oni odu u mirovinu.
To je sasvim drugačiji sustav od međugeneracijske solidarnosti, u kojem radnici ne plaćaju doprinose za svoju buduću mirovinu, nego za mirovine trenutnih umirovljenika. Hrvatska je tako napravila prvi korak prema privatnim mirovinskom sustavu i na tome stala.
Taj prvi korak je napravljen relativno loše, a mirovinski fondovi u Hrvatskoj imaju puno niže prinose od sličnih fondova u EU i SAD-u te naplaćuju daleko veće naknade.
Ima onih koji smatraju da treba ukinuti drugi mirovinski stup i sve vratiti na stari model potpune međugeneracijske solidarnosti. Ali to ne bi riješilo problem jer je manjak u prvom mirovinskom stupu (model međugeneracijske solidarnosti) prošle godine bio veći od 15 milijardi kuna, a u drugi mirovinski stup (privatna mirovinska štednja) su uplaćene 8.3 milijarde kuna.
Nedovoljno da se pokrpa rupa, a kamoli da se napravi sustav međugeneracijske solidarnosti dugoročno održivim. Razlog je to što premalo radnika radi za previše umirovljenika. Dok je prije nekoliko desetljeća 30, 40, 50 radnika uplaćivalo u sustav za 10 umirovljenika, danas tek 13 radnika uplaćuje za 10 umirovljenika.
Hrvati u prosjeku rade manje od ostalih u EU
Nedavno su održavani masovni prosvjedi u Francuskoj zbog podizanja minimalne dobi za odlazak u mirovinu, što je učinjeno zbog straha od dugoročne neodrživosti mirovinskog sustava. Potez je preventivan jer Francuska ima daleko sigurniji mirovinski sustav od ostalih država.
Rizik siromaštva starijih od 65 godina je 12.5 posto, u Hrvatskoj 32.4 posto. Medijalni dohodak starijih od 65 godina je 93 posto medijalnog dohotka mlađih od 65 godina, u Hrvatskoj 72 posto. 17 radnika uplaćuje za mirovinu za 10 umirovljenika, u Hrvatskoj 13 radnika.
Ali Francuzi i rade više od Hrvata. Očekivani radni vijek je 36.6 godina, dok je u Hrvatskoj 34 godine. 2011. je razlika bila još veća: u Francuskoj je očekivani radni vijek trajao 34.1 godinu, a Hrvatskoj 31.4 godine.
To bar djelomično odgovara na pitanje zašto su mirovine u Hrvatskoj među najmanjima u EU: zbog toga što se u Hrvatskoj kraće radi nego u većini EU. Nije jedini razlog, ali dio odgovora sigurno je. Manje se godina radi samo u Grčkoj (33.9 godina), Bugarskoj (33.6 godina), Italiji (32.3 godine) i Rumunjskoj (31.5 godina).
Mirovine su premale, a sustav neodrživ
Problem mirovinskog sustava je kompliciran i teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje kako ga popraviti. Načelno je istina da su mirovine u Hrvatskoj premale za dostojanstven život, pa treba podržati zahtjeve umirovljenika za većim materijalnim pravima.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), prosječna starosna mirovina za 40 i više godina mirovinskog staža iznosi 624.25 eura, a njen udio u prosječnoj neto plaći isplaćenoj u ožujku ove godine (1130 eura) iznosi 55.24 posto.
Iako je prosječan mirovinski staž korisnika starosne mirovine koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2023. godini iznosio 33 godine (podatak se malo razlikuje od podataka Eurostata), prosječan mirovinski staž za sve umirovljenike iznosi 31 godinu.
Umirovljenici su apsolutno u pravu kada kažu da su im mirovine premale, ali je djelomično to rezultat kratkog radnog vijeka. Dakako, to nije isključivo njihova krivica, nego činjenice da je Hrvatska sve do prije nekoliko godina imala problem visoke nezaposlenosti.
90-ih su mnogi radnici ostali bez posla, a situacija se ponovno pogoršala nakon 2008. Kada su i htjeli raditi, mnogi jednostavno nisu mogli. Zbog toga je radni vijek toliko nizak, ali je dobra vijest da se povećava.
Trenutni mirovinski model je neodrživ, kao i u ostatku EU, ali to ne znači da ne treba poboljšati katastrofalnu financijsku situaciju hrvatskih umirovljenika. Hoće li mirovinski sustav jednostavno postati socijalno davanje države (indirektno dobrim dijelom već je), pitanje je za budućnost. Umirovljenicima treba poboljšati životne uvjete u sadašnjosti.