Samo Hrvati i Rumunji u EU kažnjavaju prostitutke, dok se udruge, pravobraniteljica i oporba zalažu za kazne za klijente ili dekriminalizaciju, odnosno da to bude posao reguliran kao i svaki drugi - sa zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem te radnim vremenom.
Izvješće pravobraniteljice
U Pravobraniteljstvu za ravnopravnost spolova kažu da iz statističkih podataka MUP-a za 2022. godinu proizlazi da su žene te koje u pravilu pružaju seksualne usluge i žrtve su kaznenog progona pa je razvidna rodna dimenzija prostitucije. Pravobraniteljica Višnja Ljubičić zalaže se za švedski model kriminalizacije kupaca usluga te dekriminalizaciju osoba koje pružaju spolne usluge.
"Prema podacima MUP-a, broj evidentiranih prekršaja odavanja prostituciji u posljednjih pet godina je gotovo neznatan, a samo mali broj država članica EU kažnjava osobe koje se odaju prostituciji. Hrvatska je trenutačno, uz Rumunjsku, jedina država članica EU koja sankcionira osobe u prostituciji", ističe Ljubičić.
U izvješću Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta ističe se da je nakon uvođenja nordijskog modela u Švedskoj došlo do znatne pozitivne promjene stajališta dječaka i muškaraca pa se žene u prostituciji manje smatraju objektima za zadovoljavanje požude muškaraca.
Kriminalizacija prostitutki nije rješenje
U obrazloženju tog izvješća navodi se kako kriminalizacija osoba u prostituciji ne može biti rješenje i da ona samo dovodi do nedostatka pravne sigurnosti, uz stalnu opasnost od policijskog i sudskog progona.
U Hrvatskoj se kažnjava osoba koja se odaje prostituciji osim ako je žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima u svrhu spolnog iskorištavanja. Prekršaj se kažnjava s 20 do 100 eura ili do 30 dana zatvora. Ako je riječ o prostituciji pod prisilom, onda je to kazneno djelo, a ne prekršaj.
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u sklopu projekta "Regulacija prostitucije u Hrvatskoj" analizirao je stavove stručnjaka, među kojima prevladava stajalište da je bavljenje prostitucijom prvenstveno rezultat loših životnih uvjeta poput siromaštva, loših obiteljskih okolnosti i ovisnosti, a ne racionalan način zarađivanja. Mišljenja sugovornika o tome koji bi model bio najbolji bila su podijeljena – institucije koje se bave rodnom ravnopravnošću zalažu se za kriminalizaciju klijenata, dok se udruge koje rade na programima smanjenja štete zalažu za dekriminalizaciju, piše Večernji list.