PRIČA je u suštini urnebesna. Amerika (tko će uopće drugi?) je izmislila nešto što se danas zove digitalne platforme – aplikacije koje spajaju one koji traže i one koji nude neke usluge. Trebate dodatni novac i imate automobil? Vozite taksi par sati popodne ili vikendom. Student ste i trebate džeparac? Radite dostavu hrane biciklom. Imate sobu viška u kući? Iznajmite je nekome na dan ili tjedan.
U pitanju je dodatan, usputan posao uz redovan ili način da nešto zaradite dok tražite ozbiljniji posao. Ili način da odradite par sati dok ste u mirovini, a zdravlje vas služi. Nisu platforme zamišljene kao nešto čime ćete plaćati kredit za kuću ili uzdržavati cijelu obitelj. Istina, ima i digitalnih platformi na kojima možete prodavati skuplje intelektualne usluge, ali većina su jednostavni poslovi tipa dostave.
No hrvatski i europski političari pitali su - zašto radnici preko platformi nisu "pravi" radnici, zaštićeni svim radničkim pravima? Cijela stvar je postala ideološki zgodna i radnici platformi postali su zakonskom regulativom "pravi" radnici, sa svime što uz to ide, radnim vremenom, stažem i drugim. No to znači da će radnik na kraju - dobiti manje.
Nova regulacija trebala je zaštititi radnike - a dobili smo još jednog posrednika
Kako se digitalnim platformama ne da baviti zapošljavanjem radnika, to su samo aplikacije daleko izvan Hrvatske, a samostalno plaćati staž i voditi knjigovodstvo je ipak dosta složeno - u cijelu priču su uvedeni agregatori. Agregatori zapošljavaju dostavljače, koji onda preko agregatora rade za digitalnu platformu, nešto kao kada agencija za čišćenje šalje radnike u druge firme.
Naravno, sada se u cijelom lancu nalazi još jedan kojeg treba nahraniti - agregator. Platforma uzima svoje, agregator uzima svoje, država uzima svoje (radnik ste, plaćate sve poreze i doprinose). Ukratko - od nečega što je zamišljeno kao povremeni posao, ne kao način trajne egzistencije, dobili smo jednu kategoriju loše plaćenih radnika.
Realno, u toj djelatnosti plaće i ne mogu biti nešto – ako želite zaraditi bilo gdje u svijetu, morate raditi nešto za što se traže veća znanja od vožnje automobila ili bicikla. A sada je u cijeloj priči i hrpa posrednika jer, eto, išlo se "zaštititi" radnike.
Dobili smo prosvjed dostavljača, a onda je vlada izišla s genijalnom idejom - oni će napraviti aplikaciju! Kažu da vlada sad radi svoju aplikaciju, koja će pratiti svaku narudžbu koja ide preko Wolta, Glova, Bolta i ostalih digitalnih platformi.
Ma što bi tu uopće moglo poći pogrešno? Sjećamo se CRO carda, projekta hrvatske turističke kartice i njenog uspjeha. Odnedavno imamo i aplikaciju za praćenje cijena u trgovini - kada ste je ono otvorili i što ste tamo našli? A sada i aplikaciju za rad digitalnih platformi? Kojom će rješavati problem koji su sami izazvali - pretvaranjem nečeg što je dodatna aktivnost u klasičan posao.
Kako bi Hrvati regulirali digitalne platforme?
No, kada razmislimo, nisu Ameri najpametniji. Mi Hrvati bismo digitalne platforme mogli puno bolje regulirati. Evo prijedloga.
Kao prvo, ne može se dostava raditi tek tako - treba uvesti neku školu, stručno usavršavanje, barem 300 sati u ovlaštenoj obrazovnoj ustanovi. Nešto što treba dobro platiti kako bi se dobio urudžbirani papir s pečatom i potpisom. Program obrazovanja će dobiti Rođo 1. Ako budući radnik ne dobije upis u e-radnu knjižicu (šteta što više nema papirnih), nema dostava!
Kako Rođo 1 mora uložiti u prostor, predavače i slično, onda treba uvesti i periodično usavršavanje - jer inače Rođo 1 neće dovoljno zarađivati. E sad, kako ljudi ne žele trošiti novce na usavršavanja ako ne moraju, za to treba osnovati komoru.
Komora platformskih radnika treba biti naravno obvezna, vodit će je Rođo 2, koji će imati lijep ured, kožni naslonjač i tajnicu, a u blizini komore mora biti i restoran - neće valjda naručivati ručak dostavom, pa da uđe u sukob interesa! Komora mora imati i svoj pravilnik, koji će napraviti odvjetničko društvo u kojem radi Rođo 3 jer, naravno, mora biti dobro napravljen i sve regulirati.
Dostavne zone treba urediti nekim pravilnikom da se zna gdje tko vozi i po kojim cijenama - a zone će iscrtati Nećak 1, koji ionako kao profesor geografije nema puno radno vrijeme.
Hrvatska će uvesti rođake i nećake u priču
Za različitu vrstu robe treba uvesti dodatne ispite i certifikacije - nije isto, složit ćete se, dostavljati pizzu, pivo i hamburgere. Neka dodatna komorska certifikacija, neke knjižice u koje će se upisivati svi ti dodatni ispiti i, naravno, udarati pečat za svaki. Knjižice može tiskati Nećak 2, a firmu za pečate ima Nećak 3.
Ako želite raditi dostavu zimi na kontinentu, treba vam dodatna certifikacija za zimske uvjete - kako se odjenuti, kako pripremiti bicikl, naravno, još je sve važnije ako vozite motocikl ili automobil. Pri tome dio certifikacije će biti na poligonu, koji će opremiti Stranački kolega 1, a Stranački kolega 2 će biti inspektor koji će sve to nadzirati.
I stranačke kolege
Ovi na moru ne moraju imati ispit za dostavu zimi, ali svakako ispit za dostavu po buri i certifikat da su položili vožnju u atestiranom aerodinamičnom tunelu koji vodi Stranački kolega 3 (nadzire i taj tunel Stranački kolega 2, ipak ćemo racionalizirati javni sektor).
Kako je dobro imati puno stranačkih kolega, onda ćemo Stranačkog kolegu 4 ovlastiti za prodaju atestiranih bicikala - razumjet ćete sigurno da ne možete raditi dostavu na običnom biciklu, da to treba posebno provjeriti i udariti pečat.
Naravno, kako se Stranački kolega 5, koji ima stanicu za tehnički pregled vozila, žali da je morao podignuti plaće radnicima, onda ćemo uvesti i periodični pregled bicikla - svaka tri mjeseca se moraju provjeriti kočnice, lanac i zvonce u ovlaštenoj organizaciji.
Torbe ne mogu biti samo neke s logom digitalne platforme - moraju imati odgovarajući atest, a svako jutro mora biti upisano njihovo stanje u posebnu državnu aplikaciju, koju će napraviti Stranački simpatizer 1, tj. neće napraviti, već preprodati od neke treće firme. Atest se označava udaranjem žiga na torbu (voštani žig) i osigurava jamstvenikom (onaj konac s tri boje). Isto ide i na prazne kutije za pizzu - one moraju biti od ovlaštenog proizvođača (supruga Stranačkog kolege 1), s tim da se na kutije radi praktičnosti utiskuje suhi žig. I moraju biti numerirane, što radi Porezna uprava.
Zamolbu za posao sigurno ne možete slati mailom i na takve nepouzdane načine, za to možemo zakonski ovlastiti Finu, koja usput može i ovršiti naručitelje usluga ako im kartica ne prolazi za naručene dvije pizze. Posebna aplikacija (to će Stranački simpatizer 2), naravno, dojavljivat će ako uz dvije pizze fast food pošalje gratis palačinke jer treba platiti porez na reprezentaciju.
Sve će to - certifikate, komorski doprinos i ostalo - na kraju plaćati sami radnici, ali djelatnost će biti regulirana kako to država i Hrvati uvijek vole. Eto, možemo mi od digitalnih platformi stvoriti cijeli jedan novi svijet - ali tko će to platiti?
Ako dopustite državi da sve regulira - ostat će vam manje
Budimo realni. Nekada je dostavu, ako je postojala, radio netko na crno, često na napola ispravnom motociklu, za par kuna. Sada je ta djelatnost regulirana i neka je regulirana. Ali treba biti svjestan - to je djelatnost koja se radi usput uz drugi posao, koja se radi dok se traži novi posao i koju rade učenici i studenti da bi zaradili nešto preko vikenda. Ili koji umirovljenik koji želi par sati odraditi i dopuniti mirovinu. Država mora osigurati da se ljude pošteno plati, sukladno onome što su ugovorili.
Ali poslovi dostave i s i bez državne aplikacije nisu nešto od čega se može graditi egzistencija - ne mogu biti plaćeni kao posao nastavnika u školi, medicinske sestre ili vodoinstalatera.
Političke ekshibicije u kojima se nameće pretjerana regulacija takvih poslova, a onda se idu raditi neke aplikacije kako bi se dodatno nadzirali, samo su stvaranje novih problema zbog kojih će na kraju radnici imati manje ili će se usluga ugasiti.
Dostava treba ostati ono što je bila - povremeni posao kojim se nešto može zaraditi. Ako tražite stalan i primjereno plaćen posao, u Hrvatskoj ga barem ima i traže se ljudi svih kvalifikacija, od keramičara i kuhara do informatičara i liječnika.
Političari koji su od posla dostave učinili klasičan posao sukladno ugovoru o radu, a onda i država koja izmišlja posrednike pa bi onda sve nadzirala nekim aplikacijama - samo će dovesti do toga da će takvog posla biti manje i da će usluga biti skuplja, a na kraju će i sami radnici dobiti manje. I još će imati manju fleksibilnost na takvom poslu jer sada su klasični radnici, ne više ugovorni partneri.
Naime, čim tražite od države da regulira sve, ona će to rado prihvatiti i zaposliti ljude koji će sve regulirati. Samo ne zaboravite jednu stvar. Država će novce za regulaciju uzeti od vas koji radite taj posao! Vama će u konačnici ostati manje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala