ODLUKA Andreja Plenkovića, aktualnog hrvatskog premijera, da se pred predsjedničke i unutarstranačke izbore potvrdi kao desničar i još malo vukovarizira stvarnost proglašavanjem 18. studenoga državnim praznikom - Danom sjećanja na Vukovar - nije oduševila neke poznate osobe porijeklom iz tog grada.
Primjerice, nezavisni saborski zastupnik Bojan Glavašević, sin Siniše Glavaševića, reportera vukovarskog radija ubijenog nakon pada grada, veli da to zaista nije u redu i to iz više razloga.
"S jedne strane, mislim da je vrlo problematično jer se koncept praznika zasniva na proslavi nečega, a obilježavanje 18. studenog na taj način mi je kao da slavim što su mi oca odveli i ubili. Otvara se i druga dimenzija, kako je netko već komentirao, moglo bi se interpretirati da Srbi u Vukovaru slave oslobođenje grada. Mislim da je ideja uspostave 18. studenoga kao državnog praznika strašno problematična", govori Glavašević.
Mirna reintegracija nije seksi, a militaristički turbofolk jest
Ako se već na popis državnih praznika želi uvrstiti dan posvećen Vukovaru, ima konkretan prijedlog:
"To bi trebao biti dan kada je Vukovar mirno reintegriran u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, ali diplomacija je mnogo manje seksi od militarističkog turbofolka. Zapravo, to je u povijesti bila jedina uspješno okončana mirovna misija Ujedinjenih naroda. To je povijesni uspjeh, ali akteri Erdutskog sporazuma i sam sporazum često padaju u zaborav. A ne znam što bi više od toga trebalo biti praznik jer bi se na taj način otvorio prostor da se nešto obilježava zajedno, da se u duhu nastanka Europske unije s dojučerašnjim neprijateljem traži novi početak, zajednički temelj za dalje. Ali to nije moguće, nije seksi", veli Glavašević.
Što uopće činiti s Vukovarom?
"Treba razlikovati stvari koje za Vukovar stvarno treba napraviti od političke simbolike. Ovo s državnim praznikom i mjestom posebnog pijeteta je prije svega simbolika, ali ima praktičnu dimenziju u tome što je Plenkovićeva najžešća opozicija upravo u Vukovaru. Iz meni potpuno neshvatljivih razloga on ima nekakav strah od Penave. Bar tako meni djeluje, možda ga nema, ali se tako čini.
Drugo, obično se zna reći da ništa nije napravljeno za Vukovar, ali to nije istina. Ogromni, ogromni novci su do sada upucani u Vukovar, ogromne porezne olakšice, poticaji. A Vukovar i dalje stagnira, ljudi i dalje odlaze i dalje je loše mjesto za život. Znači, netko bi možda trebao razmisliti o tome da nije u pitanju novac, nego ljudi odlaze zbog nečeg drugog. I to zbog čega odlaze bit će loše riješeno ako ovo postane državni praznik", tvrdi naš sugovornik, a mi ga, logično, pitamo zašto ljudi, prema njegovu mišljenju, napuštaju Vukovar.
"Ako ljudi odlaze iz Hrvatske, pogotovo će odlaziti iz Vukovara"
"Imao sam nekakav esej prije godinu-dvije o tome. Zbog njegove povijesti, u Vukovaru će stvari koje su loše u cijeloj Hrvatskoj biti još lošije. Ako ljudi odlaze iz Hrvatske, pogotovo će odlaziti iz Vukovara, ako su odnosi između manjina i većine loši u Hrvatskoj, u Vukovaru će biti pogotovo loši. Getoiziranje Vukovara i zaključavanje u trenutku traume nije dobro, to samo sprječava da se ona preraste i nastavi se dalje, što je ogroman problem", zapaža Glavašević.
Pričali smo još malo o slijevanju ljudi 18. studenoga u Vukovar i o tome kako je "prošlo skoro 30 godina, a imamo osjećaj kao da je bilo jučer" pa smo spomenuli i njegova oca čije je izvještaje cenzurirala vječno režimska Hrvatska radiotelevizija.
"Interesantno je pogledati koga se od aktera iz tog vremena bira kao vjerodostojne glasove. U većini slučajeva to ne bude moj otac. To ne bude Josip Reihl Kir. Ne budu ljudi koji su bili mirotvorci i pozivali na zdrav razum. Nego neki drugi sličniji gospodinu Kordiću koji sada maršira od crkve do crkve jer je pronašao Isusa pa se valjda sve loše što je napravio u životu treba brisati. Isto tako i ovdje neki ljudi iz onog vremena ne šalju poruku mira, ne šalju poruku budućnosti, nego šalju poruku ostanka u prošlosti. Mislim da je to instrumentaliziranje traume", zaključuje Glavašević.
Nitko ne želi živjeti u spomeniku
O proglašavanju 18. studenoga državnim praznikom razgovarali smo i s vukovarskom književnicom Ivanom Bodrožić, koja nam je dala kraću izjavu.
"Vjerujem da su Vukovaru važnije druge stvari nego dan sjećanja na način koji samo stavlja naglasak na tragediju. Ljudi koji tamo žive cijelu godinu, pogotovo mladi ljudi, ne bi trebali biti određeni prošlošću, pogotovo ne s opetovanim prizivanjem tragedije koja se dogodila i neprestanim ulaganjem u Vukovar kao grad spomenik jer mislim da nitko normalan ne želi živjeti u muzeju ili spomeniku. Ako se hoće pomoći Vukovaru, to bi trebalo napraviti na druge načine, a ovo služi samo u svrhu predizborne kampanje", poentira Bodrožić.