NAJNOVIJE istraživanje Pew Interneta i American Life Projecta pokazalo je da se 97 posto američke djece može svrstati u kategoriju "gamera". Dakle, ne valja odmah stvarati skandale i govoriti da je 97 posto djece "ovisno" o video-igrama već da se radi o klincima koji jednostavno vole igrati video igre, neovisno o tome bile one na kompjuterima ili konzolama.

Prije nego uopće uđemo dublje u temu koja je samo naoko šokantna jer konstatirati da 97 posto djece igra video igre podjednako je šokantno kao i reći da se 97 posto klinaca voli igrati, valja se pozabaviti načinom na koji je vijest u stranim medijima percipirana, a na kraju i povratkom jednog od najstarijih argumenata u razgovoru o računalnim igrama. Riječ je o čitanju jer najčešće nailazimo na odgovore kao što su "bolje je da više čitaju" ili "treba njih pred knjigu, pa da vidiš".

Postoji jedan univerzalni odgovor zabrinutih roditelja koji kao da deklamiraju taj prežvakani monolog o čitanju kao rješenju za sve probleme njihove djece jer kada bi djeca čitala ne bi se drogirala, ubijala i žderala srca svojih vršnjaka. Nitko ne želi reći da je pretjerano igranje video igara odlična i zdrava stvar za vašu djecu, ali isto tako roditelji koji na svom primjeru vlastitoj djeci nisu pokazali da je čitanje zabava koja ima niz iznimno pozitivnih "nuspojava", upravo su ti koji će neprestano isticati čitanje kao protutežu video igrama.

Ne, čitanje nije suprotno od igre i sama percepcija "čitanja knjiga" kao nečeg što je toliko nezanimljivo da nasuprot tog pojma stoji "zabava", kriminalno je loš stav koji samo pridonosi problemu. Čak štoviše, dobiva se dojam da je knjiga kazna za previše zabave ili cijena koju morate platiti ako ste se previše opustili.

Velik broj bukača među roditeljima koje informatička revolucija plaši ni sam nije zavirio u knjigu još od srednje škole i licemjerje se može osjetiti čim netko zine. Informatizacija ih vjerojatno i plaši zbog toga jer ne čitaju dovoljno. Nitko od njih zaista ne stoji iza svojih riječi jer o njima nikada ozbiljno ni nisu razmislili. To je nešto što kažemo. Dio svakodnevnog razgovora uz kavu. Nešto kao "što ima" ili "to ti je tako". Ni jedan dio rečenice "djeca trebaju više čitati" nema težinu jer nitko od njih ne čita ništa relevantnije od tabloidskih nebuloza i šokantnih vijesti skandaloznih naslova. I samim time, uzimati ozbiljno stavove dokonih idiota koji će sa refleksnim šokom reagirati na svaki naslov koji uključuje riječi "djeca" i velik postotak, neoprostiva je greška.

"90 posto mladih Hrvata više voli video-igre nego čitanje"

Domaće istraživanje sličnog karaktera nije provedeno, ali za očekivati je da su brojevi nešto manji zbog ekonomskog stanja pa bi vjerojatno dobili podatke kako bi 97 posto djece "htjelo" upasti u kategoriju "gamera" kada bi njihovi roditelji bili u stanju izdvojiti par tisuća kuna za Playstation 3 i par stotina kuna za pojedinačnu igru. No, zamislimo samo kakvu bi sablazan izazvao naslov "90 posto mladih Hrvata više voli video-igre nego čitanje". To je naslov koji samo čeka objavu.

I to je vjerojatno istina. Velik broj ljudi vjerojatno zna što je ofsajd ali nije u stanju suvislo ga definirati. Velik broj studenata vjerojatno bi volio karijerom profesionalnog igrača Pro Evolution Soccera 2009.zaraditi golemi novac i potrošiti ga na kupnju ispita jer to je puno zabavnije i jednostavnije od čitanja svih tih knjiga. I da, možemo se okladiti da zavidan broj hrvatskih mališana preferira igranje video igara. I to nisu samo kompjuteri i konzole, klinci vole igru i kada govorimo o klincima ne govorimo samo o onima koji gledaju Cartoon Network i otkidaju na svaku hipnotičku pizdariju koja dolazi iz Japana i uključuje čudovišta i skupljanje karata, već i o srednjoškolcima i onima koji će to uskoro prestati biti.

Pomirimo se, čitanje nije na dobrom glasu i vrijeme je da ga prestanemo suprotstavljati suštinski zabavnim stvarima. Knjige uživaju status zobenih pahuljica za koje svi znaju da su dobre za probavu, ali imaju tako govnjiv okus.