DAVID MILIBAND, britanski ministar vanjskih poslova, u Guardianu je objavio članak koji se smatra početkom kampanje za mjesto vođe Laburističke stranke i britanskog premijera.

U tekstu kojeg je napisao za ugledni londonski list, 42-godišnji ministar piše kako Laburistička stranka, ukoliko želi da se "njena poruka shvati", mora biti "ponizna kada je riječ o vlastitim slabostima, ali i uvjerljivija kada je riječ o njenim prednostima".

Miliband se dotakao nezavidne situacije u kojoj se našla njegova stranka, priznavši kako su njene šanse da na sljedećim izborima zadrži vlast više nego slabe. U tekstu spominje greške koje se tiču rata u Iraku, reforme zdravstva, ali i potreba za suočavanjem s "novim ekonomskim izazovima".

Iako se u tekstu kritiziraju oporbeni konzervativci i njihov vođa David Cameron - kojem ankete predviđaju dolazak na vlast - vodeći britanski listovi su taj tekst shvatili kao napad na Gordona Browna, laburističkog vođu koji se u godinu dana otkako je naslijedio Tonyja Blaira pretvorio u najnepopularnijeg premijera u britanskoj povijesti.

Milibandov članak koincidira s turnejom koju je britanski šef diplomacije započeo s ciljem da "regionalne laburističke čelnike upozna s radom Foreign Officea", mjesec dana prije redovne godišnje stranačke konferencije.

"Miliband je jedini ministar vanjskih poslova koji radi turneje u vlastitoj zemlji", s podsmjehom je cijeli pothvat poduhvat za Daily Telegraph opisao jedan od laburističkih čelnika. Među promatračima zbivanja vlada konsenzus kako Miliband, iako ničime nije stavio do znanja da otvoreno želi sjesti u fotelju svog šefa, ovime lobira za mjesto stranačkog vođe pred Brownovu smjenu koja se čini neizbježnom.

Blair se preko svog ljubimca sveti Brownu?

Mladoliki i telegenični Miliband svojim stranačkim drugovima može ponuditi image svježeg, modernog političara koji bi se ravnopravno mogao nositi s konzervativcima, preporođenim pod isto tako mladolikim Davidom Cameronom. Međutim, šefu diplomacije se kao najveća prednost pred predstojeću borbu za mjesto čelnika stranke navodi reputacija Blairovog ljubimca. Bivši premijer je Milibandu tepao kao vunderkindu i "svojem Wayneu Rooneyu" te nije krio da bi upravo njega volio vidjeti na svom mjestu u Downing Streetu br. 10.

Bivšeg i sadašnjeg premijera, usprkos toga što su imali istu ideologiju i toga što je Brown stekao reputaciju uspješnog ministra financija u Blairovoj vladi, dijeli dugogodišnje političko neprijateljstvo i osobna netrpeljivost. Upravo zbog toga je Brown postao os oko koje su se okupljali svi stranački nezadovoljnici, a u ljeto 2006. godine je ministar financija orkestrirao svojevrsni mini-puč kojim je Blair prisiljen obvezati se na povlačenje iz Downing Streeta, a što je konačno ispunio u lipnju prošle godine.

Nakon Blairovog odlaska, njegovi najvjerniji sljedbenici su upravo u Milibandu pronašli svog favorita, odnosno ličnost za koju su uvjereni da će biti najbolji mogući "Blair nakon Blaira". Milibanda su, pak, kao najbolje od mnogih loših rješenja prihvatili i mnogi laburisti koji ne mogu smisliti njegovu blairističku politiku, ali se boje da bi na sljedećim izborima mogli ostati bez parlamentarne stolice.

Nakon niza katastrofa na dopunskim izborima i anketa koje projiciraju veliku "metlu" za laburiste na sljedećim izborima, uključujući zastupnike u donedavno sigurnim izbornim jedinicama, u stranci se stvorio konsenzus da je jedini način da se kataklizma spriječi ili barem ublaži smjena nekarizmatskog premijera koji je napravio niz gafova, nespretnih i nepopularnih poteza te imao nesreću da sjedne u Downing Street br. 10 pred sam početak svjetske ekonomske krize.

U britanskoj javnosti više nije pitanje hoće li Brown otići s mjesta premijera, nego kada i kako. Britanski listovi spominju plan da preko 10 nižih ministara u kabinetu iz prosvjeda podnese ostavku te tako prisili Browna da se obveže odstupiti. Druga je opcija formalni izazov Brownu na stranačkoj konferenciji, pri čemu se kao najveći favorit spominje upravo MIliband.

Kao Milibandovi protukandidati za mjesto stranačkog šefa - koji time automatski postaje premijer - se spominju ministar zdravstva Alan Johnson, ministar rada i mirovina James Purnell, ministar pravosuđa Jack Straw te Margaret Harman, koja je inače zamjenica šefa stranke.

Novi britanski premijer će biti ateist?

Miliband, koji je odrastao u obitelji belgijskog marksističkog teoretičara Ralpha Milibanda, od 1994. se nalazio među bliskim Blairovim suradnicima, a 2001. je izabran u parlament. Na mjesto ministra vanjskih poslova je došao prošle godine. Poznat je kao vatreni zagovornik Europske unije i borbe protiv globalnog zatopljenja, pri čemu je iznio ideju da se svakom britanskom građaninu izda "karbonska kreditna kartica".

S druge strane, Miliband se također zalaže za kontinuitet s Blairovom vanjskom politikom, pa je u veljači izjavio da Britanija i druge zapadne zemlje imaju "moralnu dužnost, ako je potrebno i vojnom silom, širiti demokraciju po svijetu".

Miliband je u braku s violinisticom Louise Shackleton, s kojom je usvojio dva sina. Vjerski se opredijelio kao ateist, a njegov brat Ed je također laburistički zastupnik.