NA NASLOVNICI BBC-ja završio je Dubrovnik. Ne kao inače zbog turizma, nego zbog karantene.

“Dubrovnik: Srednjovjekovni grad dizajniran oko karantene”, naslov je članka na BBC-ju. 

U članku pišu o pokušajima društava i zemalja da odvoje one koji su oboljeli od neke bolesti od onih koji nisu. 

“Kako bismo razumjeli važnost samoizolacije tijekom ove pandemije, pomaže pogledati povijest riječi ‘karantena’ koja ima porijeklo u srednjovjekovnoj Europi”, pišu u članku. 

Porijeklo riječi karantena

Dodaju kasnije kako riječ karantena ima talijanske korijene i kako potječe iz 14. stoljeća za vrijeme kuge. Tada su brodovi koji su pristajali u Veneciju iz zaraženih luka morali ostati 40 dana usidreni (quaranta giorni na talijanskom op.a.), što je s vremenom postalo poznato kao karantena. Sve dakle vuče korijene iz talijanske riječi za period od 40 dana. 

1347. Venecija je izdala proglas po kojem su svi brodovi i putnici morali biti stacionirani na obližnjem otoku San Lazzaro dok im posebno vijeće ne bi dopustilo da uđu u grad. 

Potom prenose riječi Ante Miloševića koji je suautor rada Lazareti u Dubrovniku: Početak regulacije karantene u Europi. 

“To je vodilo diskriminaciji brodova i putnika iz određenih zemalja”, piše Milošević u svom radu.

Dubrovnik je uveo karantene

Potom pišu kako je sve vodio Dubrovnik.

“Preko Jadrana, u današnjem Dubrovniku gradsko Veliko vijeće je 1377. donijelo zakon o sprječavanju širenja pandemije. On je zahtijevao da svi brodovi i karavani koji dolaze iz zaraženih područja budu u izolaciji 30 dana. Zakon je govorio da svatko tko dolazi sa sumnjivih mjesta mora provesti 30 dana u obližnjem Cavtatu ili na otoku Mrkan kako bi se dezinficirali prije nego što uđu u srednjovjekovni grad. Tako je Dubrovnik implementirao metodu koja je bila ne samo pravedna i poštena, nego mudra i uspješna, te je prevladala diljem svijeta”, prenosi BBC Miloševićeve riječi. 

Suautorica Ana Bakija-Konsuo dodaje kako je Dubrovnik prvi grad na Mediteranu koji je odjeljivao ljude, životinje i prodavače robe koji su dolazili sa zaraženih područja i držao ih odvojenima od zdrave populacija dok je pak Venecija zaustavila brodove i trgovinu i cijeli život u gradu.

“Dubrovačka Republika je nametnula jako stroge kazne za sve koji nisu prihvaćali pravilo o 30 dana karantene. U početku je karantena bila 30 dana, ali je produžena na 40 dana kao i u Veneciji”, dodaje. 

Imali su šatore koje se lako spaljivalo

“Dubrovnik je kroz svoju povijest bio opustošen raznim bolestima kuge do gube što je predstavljalo veliku opasnost za javno zdravlje. Povijest bez sumnje pokazuje prvenstvo Dubrovnika kada se radi o izumu karantene. Izolacija, kao koncept, primijenjena je i prije 1377. kao što se vidi u Statutu grada Dubrovnika, koji je napisan 1272. godine i to je prvi put da se spominje izolacija pacijenata koji su imali gubu. Taj statut je jedan od najstarijih zapisanih pravnih dokumenata u Hrvatskoj, rekla je Bakija-Konsuo za BBC.

Rekla je i kako su nakon Dubrovnika karantene uvedene u Cavtatu, a potom i na otocima na Supetru, Mrkanu i Bobari. 

“U početku je karantena bila siromašna i improvizirana. U šatorima, nekada i na otvorenom. No ti su se šatori lako mogli srušiti kako bi se sve dezinficiralo”, rekla je.