Foto: Tomislav Kristo (Cropix)

MLADEN BAJIĆ, glavni državni odvjetnik trebao bi biti glavna poluga koja bi bivšeg šefa HDZ-a Ivu Sanadera trebala strpati u zatvor na duže vrijeme. No, prateći rad Državnog odvjetništva u posljednje vrijeme možemo slobodno reći kako se neke stvari nikako ne mijenjaju u Hrvatskoj pa bi Bajić suprotno očekivanju hrvatske javnosti opet mogao biti glavna Sanaderova karta.

Šutio je kad je trebalo

Za vrijeme dok je Sanader bio premijer i drmao ovom zemljom, šutljivi Bajić, pazeći da ne kukurikne prije vremena, bio je njegov najjači igrač. Nije tada bilo lako na naznake kriminala okrenuti glavu. Danas kada se za Bajića teško može reći da ima opipljive rezultate u borbi protiv korupcije, Sanader opet ima šansu prosperirati od (ne)rada svog splitskog prijatelja.  S druge pak strane Bajiću je Sanader sve, a strpati ga mora. Kako-tako.

Bajić je do sada privremeno uhitio mnoge, stjerao pred sud samo njih nekoliko, a uspješno osudio - nikoga.

O Bajićevim sposobnostima možda najbolje govori činjenica da je Bajić sam sebi zadao kao najveći zadatak i prioritet da riješi Miroslava Kutlu. Naime, to su bile njegove riječi kao novopečenog glavnog državnog odvjetnika, a deset godina kasnije, Kutle živi i radi, osniva tvrtke i zarađuje u susjedstvu, osuđen tek za jedan minorni slučaj.  

Sukob interesa

Bajićev krimen je i u tome da je u sedam godina vladavine Ive Sanadera bespogovorno slušao premijera, a upravo se na tome bazira obrana svih onih ljudi koji su ispitivani pred Uskokom. Stoga je pisanje optužnice, ako do toga ikada i dođe, pisanje optužnice svima njima koji su prosperirali od Sanaderove vladavine samo zato jer su ga - slušali.

A to je priznat ćete, sukob interesa. No za razliku od Kutle, Bajić ima i olakotnu okolnost, čitav sistem iza sebe koji će biti uporan u kažnjavanju svog bivšeg vladara.

Što je to do sada Bajić napravio?

Borba protiv korupcije nakon odlaska Sanadera počela je uhićenjem čelnika HAC-a i to za famozno farbanje tunela prije dvije i pol godine, a do današnjeg dana nismo dočekali makar optužnicu, a kamoli da je počelo suđenje. Uhitio je Bajić Protegu i društvo za malverzacije u Hrvatskoj poštanskoj banci, no od toga također nije bilo ništa, jer je krivo napisao optužnicu koja je odbačena.

Više od deset ljudi uhićeno u istrazi oko Fimi-medije, neki su bili u zatvoru i po pola godine, a optužnica nema. Čak ni onih krivo napisanih. Nema ništa ni od HEP-a, unatoč tisućama ispisanih novinarskih kartica o malverzacijama čelnih ljudi i spornim ugovorima.

Kod afere Spice i Polančeca, Bajić je utrpao sve što je znao, našao i umio pa smo dobili svjetski raritet  od 4 tisuće stranica optužnice. Sve u nadi ne bi li prvi puta nekoga stvarno i strpao u zatvor na duže vrijeme. 

Panični strah od bijelog papira na kojemu bi se trebala napisati optužnica
 
Osim što Bajić ima paničan strah od bijelog papira na kojemu bi trebao napisati optužnicu, ima paničan strah i od pozivanja određenih ljudi na razgovor. Tako je otvorio istragu oko Mola i Ine bez da je ispitao premijerku Kosor i njenu svitu iz Vlade.

Radi "na veliko" istražujući Fimi-mediju i potkupljivanju medija, estradnih zvijezda i političara dok Ratko Maček slobodno šeta zemljom. Pred Austrijancima se pravi da je otvorio Hypo banku bez da je upitao Nina Pavića za zdravlje (naravno osim kad je riječ o tekstu koji bi ga trebao glorificirati).

Uostalom, pogledajmo za što glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, tereti Sanadera.

HYPO PROVIZIJA: Slučaj je iz 1995. godine, prvi iskazi su bili 1998. godine, a DORH je dobio materijale s dokazima 2000. godine. Naravno, riječ je slučaju Milene Šenator. Službeno DORH tereti bivšeg šefa HDZ-a da je od jeseni 1994. godine do 22. ožujka 1995., za vrijeme pregovora s Hypo bankom, za sebe dogovorio isplatu provizije u gotovini, i to u iznosu od sedam milijuna austrijskih šilinga. Ivo Sanader je na ovaj način zaradio najmanje 3,5 milijuna kuna. Priča je objavljivana više puta u posljednjem desetljeću za vrijeme dok je Bajiću u DORH-u glavni posao bio prebacivanje dokumenata koji bi mogli naškoditi Sanaderu iz gornje u donju ladicu.

INA I MOL: Da Mađari vladaju Inom bez da imaju većinski udio, znao je valjda svaki Hrvat. Svakom Hrvatu to je bilo čudno, osim nadležnih institucija koje bi "trebale raditi svoj posao". Bajić tako sumnja da je predsjednik uprave Mola Zsolt Hernady navodno dao 10 milijuna eura mita da može preuzeti upravljačka prava u Ini, iako za to nije imao dovoljno velik vlasnički udio! O tom vlasničkom udjelu još nije pitao cijeli sastav današnje Vlade jer svatko od njih je znao za to i prije nego što se išta potpisalo. Bit će zanimljivo gledati taj manevar bez da se uplete Kosor i njeno društvo.

HEP: Kako se hrvatski monopolist gotovo našao na koljenima, bila je glavna tema mnogih analiza, javnih tribina i novinskih tekstova za vrijeme kada je Bajić bio čelu DORH-a, a današnja heroina u borbi protiv korupcije Jadranka Kosor drugi čovjek države. Anarhija unutar HEP-a počela je zanimati Bajića onog trenutka kada su glavni akteri ostali bez iskaznica HDZ-a.   

JEŽIĆ&SANADER: Ježić je dobivao kredite od HEP-a, Ježić je imao povlaštenu cijenu, Ježić je mutio s Janafom oko Žitnjaka, Ježić je u Sanaderovo vrijeme došao do Novog lista. Kako raskrinkati partnerstvo Ježića i Sanadera bez da se dirne u osinje gnijezdo HDZ-a, teško je pitanje. Ježić se pred Uskokom branio da je samo slušao ono što mu premijer kaže i tako radio. Ako mu Bajić već zamjera preveliku poslušnost Sanaderu od čega je Ježić imao korist, što onda reći za premijerku Kosor koja eto ništa nije znala, a gotovo se potpisivala. Da ne govorimo i da je ona prosperirala. Upravo na slučaju Ježića, ali prije svega Mola postaje jasno da je pisanje optužnice Sanaderu, ako do nje ikada i dođe, zapravo pisanje optužnice svih ljudima koji su mu vjerno služili za vrijeme njegove vlasti.

HDZ I BMW: Bajić istražuje crne fondove HDZ-a, Bajić istražuje blagajnu HDZ, Bajić istražuje nabavku automobila HDZ-a. Svašta Bajić istražuje. No, kada smo u ožujku 2009. godine objavom dokumenta iz kojeg je razvidno dokazali da je za gotovinu tešku 4,2 milijuna kuna kupljen BMW-a za Sanadera, Bajić nije istraživao ništa. Nije nas ni pitao za vjerodostojnost dokumenta, nije ispitao odakle dokumentacija, ni odakle toliko gotovine u blagajni HDZ-a. Tada je vjerovao čelništvu HDZ-a da tu ništa nije sporno, kao što im i danas vjeruje. Ili bolje rečeno - sluša.