Ilustracija: Shuterstock

Prva.
Nedavno je izašla vijest kako je Milanovićev sinek odradio praksu u Cedeviti. Svi su se raspisali o možebitnom nepotizmu, sukobu interesa i moralnoj ispravnosti tog poteza, a meni je palo na pamet – jebote, pa mali je po iskustvu u realnom sektoru upravo prešišao vlastitog ćaću i veći dio njegove Vlade. Možda da ga Zoki zaposli kao ministra poduzetništva?

Druga
Par dana kasnije, Branko Roglić iz Hrvatske udruge poslodavaca dodatno je zasolio rekavši kako u Vladi nema čovjeka koji je nekoliko godina vodio tvrtku od sto ljudi, a da je ministru Jakovini propala čak i poljoprivredna ljekarna. Izjava i nije dobila zasluženi publicitet, valjda zato što Roglić nije koristio riječi poput "Bleiburg", "Jasenovac", "rat", "klanje", "UDBA", "Thompson", ali dio se javnosti ipak ponadao kako će poslodavci zauzeti malo oštriji stav prema Zokiju Zbunjoli i njegovoj Amaterskoj družini ljubitelja vlasti.

Smatram da su to jalova nadanja i da je glupo očekivati da će krupni kapitalisti previše talasati. Već se godinama mašta o nekakvom političkom faktoru koji će stiskati premijere i Vlade da napokon prestanu živjeti u vremenima svemoćne države i dopuste slobodno funkcioniranje tržišta. Ali... budimo realni, ljudima koji su sasvim dobro prosperirali i u ovom sustavu ne odgovara da se u močvaretinu pusti friške vode. Možda bi i oni bolje plivali, ali svježa voda znači i nove ribe, a možda i nove krokodile.

Ako će se netko pobuniti, bit će to vlasnici sitnih manufaktura i biznisa kojima je puna kapa državnog terora. Nema buržoazije do sitne buržoazije.

Treća.
Gledam obećanja i tričarije koje nam nomenklatura sipa s ekrana i superiška mi je kak se u Hrvatskoj "otvaraju" radna mjesta, dok prljavi zapadni kapitalizam, ta aždaja koja nikako da poklekne već i dalje buja na leševima jadnih proletera - stvara radna mjesta ("creates new jobs").

Mentalitetno, kulturološki pa i leksičko-semantički još u debelom socijalizmu, ova je sirota zemljica doista uvjerena da je radno mjesto nešto što se jednostavno isplanira u birokratskom pajzlu. Onda dođe drug političar, pompozno presiječe vrpcu, a egzaltirani pioniri plješću ko tuljan nahranjen haringom. Ne deca, žal mi je kaj vam to moram reć, ali u realnom svijetu, izvan utopističke kanalizacije kojom plivamo baterflaj, radna se mjesta stvaraju zajebanim fajtom na globalnom i lokalnom tržištu.

Krvavo, mukotrpno, znojem i suzama, ne štambiljima, demagogijom i frazama...