Tradicijski obrti nestaju, ali licitarsko srce i dalje je zagrebački brand

Foto: Licitar.hr

PONOVNO je zabilježena rekordna nezaposlenost u Hrvatskoj. Prošli tjedan probijena je psihološka granica od 350 tisuća Hrvata na burzi. Radnih mjesta u proizvodnji gotovo da i nema ili se traži mali broj radnika.

Tako je i ponuda u poslovima starih zanata, kao što su postolari, vlasuljari, licitari, gotovo neprimjetna. Marija Halić iz zagrebačkog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poručuje:

"Tradicijskim obrtima se inače bave obitelji i oni se prenose iz generacije u generaciju. Znači djeca obitelji koje vode tradicijske obrte, najčešće se upisuju u obrazovne programe za zanimanja s kojima će se zaposliti u tom obiteljskom obrtu. Što se tiče prijava potrebe za radnicima, one nisu značajne."

Tako je i u svjećarsko - medarskom obrtu Tomica Marica, jedinom takvom obrtu registriranom na području grada Zagreba, u Dubravi.

"Najčešće me se može vidjeti na proštenjima, ili kako se po domaći kaže na prošćenjima. I to je najčešće u Čučerju, kad imaju Marijino, Velika Gospa u Stenjevcu i Remetama, na Sljemenu kod župe Kraljice Hrvata, i po nekim sajmovima. Naglašavam da smo mi još jedini licitari na području grada Zagreba", objašnjava Antun Pajić, jedan od 4 radnika u ovom tradicijskom obrtu, dodajući kako Tomica Marica postoji od 1965. godine.

"Gospođa Tomica Marica je otišla u penziju, ali je zadržala ime obrta Tomica Marica zbog branda."

A prodaju svašta, od čisla - mnogima poznatih kao šarene krunice čije je tijesto najsličnije tijestu za licitarska srca, pa do gvirca - vina od meda.

"Ja prodajem medenjake i licitarska srca. A što se tiče cijena one se kreću od 5 do 20 kuna, to su najčešće cijene. A ujedno još prodajem i pokoju litru gvirca, i to za 30 kuna po litri."

U Tomici Marici se ne boje za svoj posao, ali kažu teško je. Jedino ih uveseljava sve veći broj turista u gradu Zagrebu i njihov interes za autohtone proizvode, od kojih su im uvijek najzanimljivija upravo licitarska srca.