NA PAPIRU stvar izgleda prilično jednostavno i jasno: Nova demokracija i stranke odane "diktatu trojke" su pobijedile, Syriza je izgubila. Međutim, kada se malo zagrebe ispod površine, formira se jedna sasvim drugačija politička slika.
Grčka je za dlaku izbjegla sudbinu da njom vlada stranka čiji je stožer manji od razreda u osnovnoj školi. Syriza je jedva izbjegla zadatak da vodi državu čija vojska djeluje u okviru NATO-a i čija je ekonomija u rasulu. Zemlju koja, bez obzira na ishod izbora koji se prezentira kao pobjeda zdravog razuma, i dalje duguje 327 milijardi eura. Koliko god su strukture EU-a i građani diljem Europe odahnuli zbog činjenice da vlast nije dohvatila Syriza, toliko je zbog toga odahnula i sama Syriza.
Syriza će nastaviti upisivati političke bodove na svoj konto
Lider Syrize Alexis Tsipras kazao je kako neće vrebati priliku za sastavljanje vlade u slučaju da nešto pođe po zlu u pregovorima Nove demokracije i Pasoka. Ići će u opoziciju. I priliku vrebati tamo. Dugoročno gledano, to se Syrizu u ovom trenutku čini kao najbolja opcija. Priče o paljenju memoranduma o bailoutu možda su bile samo blef, možda i nisu, ali to sad i nije bitno. Za Syrizu je u političkom smislu najvažnije da je vrući krumpir ponovno u rukama "starih stranaka".
Pred Samarasom i suradnicima je razdoblje u kojem će Grčkoj biti još teže negoli joj je bilo dosad. Sama pobjeda na izborima ne znači mnogo. Zemljom se neće upravljati iz Atene, nego iz Bruxellesa. Pritom će na svaki teški potez kojeg će vlada morati donijeti, a bit će ih mnogo, predstavnici Syrize moći ustajati, zauzimati poziciju "izmučenog naroda" i upisivati političke bodove na svoj konto. I tako će raditi do trenutka kada će biti spremni za preuzimanje vlasti.
Šamaranje mrtvog magarca
Proteklih nekoliko mjeseci pokazalo je da je Grcima dosta uhljebljenih stranaka koje su ih i dovele u ovu poziciju. S druge strane, donedavni marginalci poput Syrize i ultradesničarske Zlatne zore postali su relevantni politički akteri.
Samo je strah od nepoznatog, kojeg bi donijela pobjeda Syrize, Grke natjeralo da progutaju ponos, stisnu zube i glas ponovno daju Novoj demokraciji i Pasoku. U strahu da odmah ne izgube sve, Grci su odlučili "šamarati mrtvog magarca" i do dna provalije ići malo po malo.
Samaras ima kratak rok trajanja
Samaras zapravo nema što slaviti. On nema platformu za formiranje stabilne koalicije. On nema stvarnu potporu grčkog naroda. Europski lideri danas ga tapšaju po leđima, ali već sutra će od njega ponovno zahtijevati nemoguće stvari. I bit će mu spremni okrenuti leđa čim stvari krenu po zlu. Odnosno, čim Njemačka izgubi strpljenje. Samaras mora biti svjestan da su mu, iako će u ured premijera tek sjesti, dani odbrojani. A Alexis Tsipras i Syriza će čekati.