Foto: Dragan Matić/Cropix

SJEĆATE li se Jadranke Kosor i njezinih 0,8 posto rasta BDP-a?

"Nakon dugih mjeseci pada BDP-a konačno bilježimo rast", izjavila je na sjednici Vlade krajem lanjskog kolovoza. "On je skroman, ali je znak da idemo prema onom što smo najavili u ovoj godini. To može biti trunka optimizma za nas koji radimo ovaj posao i za hrvatske građane".

A ispala je statistička greška.

Nula osam, nos ti posran

Ovih dana tih ukletih 0,8 posto opet je u modi. Premijer Zoran Milanović proglasio je toliki porast BDP-a ciljem koji se mora ostvariti na kraju ove godine. "Samo želim reći", prisnažio je ovih dana ministar financija Slavko Linić, "koliko je premijer bio lukav i mudar kad je postavio cilj od 0,8 posto. Kao što vidite, u Hrvatskoj nitko ne vjeruje da ih se može ostvariti, ali premijer to zahtijeva".

Jer je lukav i mudar.

Kosorici nitko nije vjerovao. Štoviše, svi su joj se rugali, osim Radimira Čačića koji je iz njezinih 0,8 posto iščitao zaključak da Hrvatima najbolje ide kad ne rade, u vrijeme godišnjih odmora.

Dakle, i on se rugao.

Milanoviću nitko ne vjeruje

Milanoviću također nitko ne vjeruje. Ni guverner Željko Rohatinski koji predviđa pad BDP-a od jedan posto, ni Svjetska banka koja govori o negativnom gospodarskom rastu Hrvatske, ni Europska komisija koja izlazi s padom od 1,2 posto, a ne vjeruje ni hrvatski Ekonomski institut. Odnosno, donedavno je vjerovao, ali je naglo promijenio mišljenje.

A ne vjeruje ni Radimir Čačić. 

"Moguće je da će se ispostaviti je taj cilj teško ostvariti, budući da cijeloj Europi slijedi kontrakcija", izjavio je ovih dana u intervjuu Reutersu.

I tako, opet gledamo istu priču.

Mrvica optimizma

Prošla Vlada govorila je jedno, a cijela stručna javnost uz asistenciju oporbene politike, nešto posve drugo. Sada opet Vlada govori jedno, da ova godina ipak neće biti tako strašna,
a svi ostali - ali baš svi ostali - da će doista biti. Uz mrvicu guvernerova optimizma kako bi, uz određene reforme, "iduće godine moglo biti manje strašno".

Uz određene reforme. A ne uz bacanje novca iz helikoptera.

Nije bilo neobično što Kosoričina vlada nije mogla projicirati svoj optimizam na čitavo društvo. Bila je potrošena, kompromitirana, nesposobna i na odlasku. Ali zašto to ne uspijeva Milanovićevoj vladi: svježoj, poletnoj, optimističkoj, punoj planova i projekata?

Todorić i gay brakovi

Zasad joj uspijeva samo puniti proračun, zbog višeg PDV-a i ubiranja starih poreznih dugova, a ne smanjivanja rashoda, kao što joj uspijeva odvraćati pažnju od gospodarske propasti spinovima o Todorićevoj imovini i gay brakovima.

Ako je u društvu još i tinjao plamičak optimizma nakon izbora, ova vlast vrlo brzo ga je otpuhala. Čak ni Čačićevo lamatanje megalomanskim projektima nije uspjelo razgoriti taj žar, čak ga je dodatno ugasnuo.

Jedini optimist je Slavko Linić. Nikakvo čudo: samo njemu dobro ide. A gdje su ostali?

Gotovo je s isprikama

Gotovo je s isprikama o HDZ-ovim kosturima iz ormara. Potrošena je i priča o nepovoljnim međunarodnim okolnostima, kontrakcijama i kontradikcijama. Sada je sve na novoj Vladi, na njihovim planovima, projektima, ciljevima i ambicijama.

A čime se ona bavi? Kadroviranjem, podizanjem plaća svojim ljudima, ubiranjem starih poreza i nametanjem novih, bauljanjem i spinanjem, probnim balonima i jalovim pokušajima, isprikama i odustajanjima. I gay brakovima. I da, unutarstranačkim izborima u SDP-u.

I kako bi se onda mogao očekivati optimizam?

Rezultati na grbači

Nije problem u tome što ljudi ne vide rezultate, nego što ih osjećaju na svojoj grbači. Svi znaju da je rano za uspjehe, ali isto tako znaju da je već kasno za reforme. Pa ako se ministri ne mogu složiti oko tako važnog pitanja kao što je ono trebaju li ljudi ići u mirovinu ranije ili kasnije - uz originalno obrazloženje kako će oni "u mirovini predstavljati manji trošak" (sic!) - onda je doista teško očekivati nešto više.

Kosorici se bilo lako rugati jer se vjerovalo da nas čeka nešto bolje. A kad je to bolje došlo, ni do ruganja nam više nije.  

Ostale komentare autora pročitajte ovdje