Pored crkvenog sirotišta u Irskoj pronašli masovnu grobnicu s 800 vanbračnih beba

Foto:  Catherine Corless/Tuam Historical Society

PREMA izvješću koje je objavljeno u novinama Irish Mail on Sunday, u masovnoj grobnici koja je otkrivena kraj irskog grada Galway nalaze se tijela 800 beba.

Grobnica, točnije septička jama kako je rekla povjesničarka Catherine Corless koja je otkrila ostatke beba, se nalazi odmah do ustanove poznate kao "Dom" u kojoj su bile smještene trudne neudane žene, a koju su vodile časne sestre zbog čega je sada na udaru i Katolička crkva u Irskoj. Ustanova je osnovana 1925. godine, a ukinuta je 1961. godine. Čelnici Katoličke crkve u Galwayu kažu da nisu znali da je toliko djece pokopano tamo te da će podržati da se to mjesto označi kao grobnica.

Kao razlozi smrti 796 beba u izvješću se navode pothranjenost, ospice, tuberkuloza, upala pluća i druge bolesti. Bebe su obično bile sahranjene bez lijesa na neobilježenom mjestu.

Smrtnost na razini 17. stoljeća

Stopa smrtnosti u "Domu" bila je na razini ostalih sličnih ustanova u Irskoj. Tako je u ustanovi za majke i djecu "Sean Ross" koja je otvorena 1930. godine u samo prvoj godini umrlo 60 djece od 120 koliko ih se rodilo.

Prema statistici, četvrtina irske djece rođene izvan braka u 30-im godinama umrla je prije prvog rođendana. Za usporedbu, ta je smrtnost bila jednaka onoj iz 17. stoljeća.

Sredinom 40-ih godina prošlog stoljeća u domu za majke i djecu "Bessborough" u jednoj je godini umrlo 100 djece od 180 rođenih.

U film "Philomena" tvrdi se kako je veliki broj djece koja su preživjela prisilno usvojeni, najčešće u SAD. Procjenjuje se da je u razdoblju od 1945. do 1965. godine usvojeno više od 2200 djece.

Majke morale raditi bez plaće

"S obzirom na šokantnu stopu smrtnosti, teško je ne zaključiti da je prijetnja, koju su ta djeca predstavljala irskom društvu i konzervativnom religijskom etosu, mogla pridonijeti njihovoj preranoj smrti", piše Irish Central.

Crkveni dužnosnici konstantno su negirali da su ikad primali novac za posvojenja djece te tvrde kako su mnogi dokumenti iz tih vremena uništeni u požarima.

Majke nisu mogle zadržati djecu, a za kaznu zbog su morale raditi dvije do tri godine bez naknade. Bile su prisiljene nositi uniforme te su im promijenili imena.