Foto: Guliver Image / Getty Images (Ilustracija)
"JEDNA od mnogih stvari za kojima žalim u životu je što moje kćeri nikad neće vidjeti Italiju koju sam poznavao", uvod je u tekst Eda Vulliamyja, reportera Guardiana, naslovljen "Kapitalizam uništava način života južne Europe".
U komentaru napisanom za Guardianov podlistak The Observer, Vulliamy se prisjeća svog života u Italiji 70-ih godina prošlog stoljeća: lijenih jutara, višesatnih druženja za objedom, popodnevnog odmora, trgovina koje ne rade nedjeljom... Sve baš onako kako treba biti u klišeu o "Mediteranu kakav je nekad bio".
Tog Mediterana danas, tvrdi Vulliamy, više nema. Pregazile su ga horde turista iz Britanije, SAD-a i sa sjevera Europe. Iz istih onih zemalja koje su, prema Guardianovom novinaru, zaslužne za uništenje stila života karakterističnog za zemlje južne Europe.
"Malobrojna mjesta koja su odoljela masovnom turizmu i sačuvala svoj način života predstavljaju sve ono što sjeverna društva, njihovi menadžeri, MMF, biznismeni političari - kako euroskeptici, tako i Angela Merkel - preziru. Politika EU je ništa bez opresije nad južnom Europom; maltretiranja juga da se odrekne svojih lijenih životnih navika, uozbilji se, plati svoje dugove i BUDE KAO ONI!", slikovit je Vulliamy u neskrivenoj kritici suvremenog europskog zapada.
Život na jugu
Zanemaruju se pritom, tvrdi Guardianov novinar, dobrobiti života na jugu, posebno po ljudsko zdravlje. Kao primjer uzima grčki otok Ikariju na kojem, kako kaže, ljudi žive zdravije i duže nego u ostatku Europe. Zdraviji su, kao prvo, zato što sami uzgajaju svoju hranu. No, to prema Vulliamyju nije jedini faktor.
"Stanovnici ovog otoka žive na svježem zraku, nisu zatvoreni u uredima. Ljudi rade, ali ne nužno. Ribari u luci svakog jutra uživaju u dugačkim partijama backgammona prije nego isplove. Nitko se ne igra 'gadgetima'; internet je nešto što ćete pronaći u kafiću ako vam je potrebno. Mnogi gledaju crno-bijele televizore, djelomično zato što nove ne mogu priuštiti, a djelomično zbog toga što im ne trebaju", opisuje Vulliamy.
Strogi i disciplinirani radnici sa europskog sjevera u takvim životnim navikama mogu uživati nekoliko tjedana godišnje, za vrijeme ljetnog odmora. No, nikad prema južnoj Europi i njenim malim tradicijama neće imati razumijevanja. Kada dođe rujan, i vrate se svojim financijskim knjigama i burzovnim indeksima, opet će početi lamentirati o mjerama štednje i tim prokletim lijenim Latinima, zaključuje Vulliamy.