SVE VIŠE hrvatskih košarkaša odlučuje se za odlazak na američka sveučilišta, a među njima su i igrači koji već imaju iskustvo nastupanja u jakim europskim ligama. Michael Ružić napustio je španjolski Joventut i otišao na LSU, Roko Prkačin iz francuskog Nanterrea prešao je na Penn State, dok su Andrija Jelavić, Tomislav Buljan i braća Ivišić već ranije otišli u SAD. Razlog takvih odlazaka nisu samo sportski uvjeti, nego i velike promjene u načinu financiranja američkog sveučilišnog sporta.

Američka sveučilišta danas smiju izravno plaćati sportaše, a oni mogu dodatno zarađivati od sponzorskih i drugih komercijalnih ugovora. Takve mogućnosti otvorene su nakon promjena pravila NCAA-a, organizacije koja upravlja najvećim dijelom američkog sveučilišnog sporta. Time su sveučilišta postala konkurencija europskim profesionalnim klubovima pri dovođenju i zadržavanju košarkaša.

Prema pregledu aktualnih sastava američkih sveučilišta, u trima NCAA divizijama ove je sezone evidentirano najmanje 50 hrvatskih košarkaša i košarkašica. Njih 41 nalazi se u Diviziji I, osmero u Diviziji II, a jedan u Diviziji III.

Među njima su i hrvatske reprezentativke Olivia Vukoša, koja igra za UConn, te Petra Božan, članica Penn Statea. U ukupan broj uključena je i Lena Bilić, košarkašica UCLA-a koja će zbog ozljede prednjeg križnog ligamenta propustiti cijelu sezonu.

Zašto američka sveučilišta odjednom imaju toliko novca?

Američki sveučilišni sport desetljećima se temeljio na amaterskom statusu sportaša. Igrači su mogli dobivati stipendije koje su pokrivale školarinu, smještaj i druge troškove, ali nisu smjeli zarađivati od vlastite popularnosti na način na koji su to činili profesionalni sportaši.

To se počelo mijenjati 2021. godine, kada je NCAA dopustila sportašima sklapanje ugovora kojima zarađuju korištenjem vlastitog imena, lika i popularnosti. Sustav je poznat pod kraticom NIL, od engleskog Name, Image and Likeness.

Sportaši su tako dobili mogućnost zarađivati od reklama, objava na društvenim mrežama, sponzorstava i drugih marketinških aktivnosti. Iznosi ovise o popularnosti igrača, tržištu i interesu tvrtki koje žele surađivati s njime.

Novi korak napravljen je u lipnju 2025., kada je odobrena sudska nagodba u slučaju House protiv NCAA. Njome je određenim sveučilištima omogućeno da dio svojih prihoda izravno isplaćuju sportašima. U prvoj godini novog sustava, 2025./26., gornja granica ukupnih izdvajanja iznosila je 20.5 milijuna dolara po sveučilištu. U aktualnoj akademskoj godini povećana je na 21.58 milijuna dolara.

Važno je naglasiti da se taj iznos odnosi na sve sportove pojedinog sveučilišta, a ne isključivo na košarku. Sveučilišta sama odlučuju o raspodjeli sredstava, dok igrači dodatno mogu sklapati dopuštene komercijalne NIL ugovore s trećim stranama.

Ujedno, nisu sva američka sveučilišta uključena u sustav izravnih isplata. Najveći programi imaju znatno veće financijske mogućnosti od manjih, a razlike postoje i između pojedinih sportova.

Koliko američka sveučilišta izdvajaju za košarkaše?

Prema istraživanju CBS Sportsa iz listopada ove godine, provedenom na temelju razgovora s više od 100 izvora iz američke sveučilišne košarke, prosječna vrijednost igračkog kadra među 80 vodećih sveučilišnih programa iznosi 13.5 milijuna dolara za sezonu 2026./27., gotovo dvostruko više nego godinu ranije.

Među sveučilištima koja izdvajaju najveće iznose nalazi se Illinois, za koji igraju braća Tomislav i Zvonimir Ivišić, s procijenjenim ulaganjima većim od 20 milijuna dolara. LSU, na koji je prešao Michael Ružić, izdvaja između 15.1 i 17.5 milijuna dolara, dok se izdvajanja Ohio Statea, za koji igra Andrija Jelavić, i Marylanda, na kojem je Tomislav Buljan, procjenjuju na 12 do 15 milijuna dolara.

Penn State, na koji je otišao Roko Prkačin, nalazi se u rasponu od 7.1 do 9.9 milijuna dolara. Riječ je o procijenjenim ukupnim izdvajanjima za igračke kadrove, a ne o pojedinačnim zaradama hrvatskih košarkaša, čiji ugovori nisu javno objavljeni.

Ružić je napustio Joventut, a Prkačin otišao iz Francuske

Jedan od najnovijih primjera odlaska hrvatskog košarkaša u NCAA je Roko Prkačin, koji je u kolovozu iz francuskog Nanterrea prešao na Penn State. Nekadašnji košarkaš Cibone u karijeri je već nastupao u hrvatskom, španjolskom i francuskom prvenstvu, a hrvatski seniorski reprezentativac postao je još 2021. godine.

U prošloj sezoni za Nanterre je prosječno postizao deset poena i 4.3 skoka po utakmici. Za Penn State debitirao je u ponedjeljak, 2. studenoga, i odmah postigao 28 poena u pobjedi 97:57 protiv Canisiusa. Iz igre je pogodio 12 od 14 šuteva, a dodao je šest skokova.

Sličan put odabrao je Michael Ružić. Dvadesetogodišnji reprezentativac u listopadu je raskinuo ugovor sa španjolskim Joventutom i prešao na Louisiana State University, poznatiji kao LSU.

Joventut je 23. listopada potvrdio da je Ružić aktivirao izlaznu klauzulu i platio odštetu nakon što je dobio potvrdu da ispunjava uvjete za nastup u američkoj sveučilišnoj košarci. Iznos odštete nije objavljen.

Ružić je u Badalonu stigao iz Zadra 2023. godine. Iako je prvotno bio priključen mlađim kategorijama, ubrzo je dobio priliku u prvoj momčadi. Prošle sezone u španjolskom prvenstvu odigrao je 29 utakmica, uz prosjek od sedam poena i četiri skoka. Nastupao je i za hrvatsku seniorsku reprezentaciju.

Ružićev i Prkačinov odlazak posebno su zanimljivi jer su obojica već imali mjesto u profesionalnoj europskoj košarci. Njihovi primjeri pokazuju da američka sveučilišta više nisu opcija samo za igrače koji završavaju srednju školu.

Jelavić, Buljan i braća Ivišić već su u američkoj košarci

U SAD-u već nastupa niz hrvatskih košarkaša koji su se prethodno razvijali u europskim klubovima. Andrija Jelavić prošlog je ljeta iz Mege prešao na Kentucky, gdje je u sezoni 2025./26. odigrao 32 utakmice, uz prosjek od 5.5 poena i četiri skoka. Ovog proljeća promijenio je sveučilište i prešao na Ohio State, na kojem igra i hrvatski centar Ivan Njegovan.

Braća Tomislav i Zvonimir Ivišić danas zajedno nastupaju za Illinois. Prije odlaska u SAD igrali su za crnogorski SC Derby, nakon čega je Zvonimir prošao Kentucky i Arkansas, dok je Tomislav stigao na Illinois.

Prošle sezone Illinois je izborio nastup na Final Fouru NCAA turnira. Tomislav Ivišić sezonu je završio s prosjekom od 10.4 poena i 5.6 skokova, dok je Zvonimir ostvarivao 6.4 poena i 4.5 skokova. Obojica su u travnju potvrdila da ostaju na Illinoisu i u sezoni 2026./27.

Još jedan primjer je Tomislav Buljan, koji je prošlog ljeta napustio Cedevitu Junior i otišao na New Mexico. U prvoj američkoj sezoni prosječno je postizao 13.1 poen i 10.3 skoka, čime je postao najbolji skakač konferencije Mountain West.

Buljan je ostvario i 17 utakmica s dvoznamenkastim brojem poena i skokova te postavio sveučilišni rekord sa 141 napadačkim skokom u sezoni. Nakon takvih nastupa prešao je na Maryland, na kojem će igrati ove sezone.

Buljan je za Index otkrio zašto je otišao u SAD

O razlozima zbog kojih hrvatski košarkaši odlaze na američka sveučilišta Buljan je govorio u intervjuu za Index u veljači ove godine. "Mladima je jako teško dobiti priliku u Europi, to je prvo", rekao je tada Buljan, istaknuvši kako u europskim ligama važnu ulogu i dalje imaju brojni iskusni igrači, zbog čega se mlađi košarkaši teže probijaju do značajnije minutaže.

Govorio je i o financijskim mogućnostima američkih sveučilišta, ali je upozorio da veliki ugovori nisu dostupni svakome. "Nije da tek tako dijele novce šakom i kapom. To se mora zaslužiti kroz mlade reprezentacije ili ako si igrao nekoliko godina seniorske košarke", objasnio je.

Buljan je istaknuo i uvjete rada koje je imao na New Mexicu. Prema njegovim riječima, uz glavnog trenera ondje je radilo sedam pomoćnih trenera, momčad je na putovanja odlazila privatnim avionom, a domaće utakmice pratilo je između 13 i 14 tisuća gledatelja.

Opisao je i svakodnevne obveze na sveučilištu. Uz jutarnje treninge i rad u teretani, odlazio je na predavanja i ispunjavao fakultetske obveze, nakon čega su slijedili dodatni individualni treninzi. Istaknuo je da mu takav sustav omogućuje istodobno bavljenje košarkom i studiranje, što mu je tijekom profesionalne karijere u Europi bilo znatno teže organizirati.

Mogu li hrvatski košarkaši doista dobivati sav taj novac?

Iako NCAA dopušta isplate sportašima, za strane košarkaše postoje dodatna pravila. Međunarodna košarkaška federacija FIBA u srpnju ove godine objavila je poseban vodič za igrače koji razmišljaju o odlasku na američka sveučilišta.

Jedan od glavnih problema odnosi se na studentske vize. Većina stranih studenata u SAD-u boravi na temelju vize F-1, koja ograničava mogućnost rada i ostvarivanja određenih vrsta prihoda. Zbog toga sportaš može imati pravo na određenu isplatu prema NCAA pravilima, ali istodobno ne ispunjavati uvjete za primanje tog novca prema američkim imigracijskim propisima.

FIBA upozorava da igrači prije potpisivanja ugovora moraju provjeriti njegovu strukturu, porezne obveze i mogući utjecaj na vizni status. Posebno je važno razlikovati izravne isplate sveučilišta od prihoda koji nastaju na temelju komercijalnih NIL ugovora.

Problemi se mogu pojaviti i kod igrača koji već imaju profesionalne ugovore u Europi. Prije odlaska moraju riješiti svoje obveze prema klubovima, a zatim dobiti potvrdu da ispunjavaju uvjete za nastup u NCAA natjecanju.

Ružićev slučaj jedan je od primjera takvog postupka. Njegov transfer na LSU dovršen je tek nakon potvrde prava nastupa i plaćanja ugovorene odštete Joventutu.

Što to znači za hrvatske klubove?

Odlazak igrača na američka sveučilišta utječe i na europske klubove, koji su do sada velik dio mladih košarkaša razvijali s očekivanjem da će postupno dobivati uloge u seniorskim momčadima. Klubovi se sada pri zadržavanju mladih igrača natječu i s američkim sveučilištima. Ona, osim stipendija i uvjeta za razvoj, mogu nuditi i značajne financijske mogućnosti.

Pritom ne postoji jedinstveni sustav odšteta za svaki odlazak iz Europe u NCAA. Prava klubova ovise o ugovornom statusu igrača i okolnostima transfera. FIBA je upravo zaštitu ulaganja klubova u razvoj mladih košarkaša navela kao jedan od razloga zbog kojih je započela rad na pravilima i preporukama povezanima s odlascima u NCAA.

Za hrvatske igrače odlazak u SAD donosi mogućnost nastupanja u natjecanju koje prate NBA skauti, treniranja u sveučilišnim programima i studiranja uz košarkaške obveze. Međutim, minutaža i sportski napredak ovise o konkurenciji i ulozi koju pojedini igrač dobije u momčadi.

Promjene u američkom sveučilišnom sportu otvorile su tako put koji prije nekoliko godina nije bio dostupan pod jednakim uvjetima. Hrvatski košarkaši više ne moraju birati između profesionalnog igranja u Europi i odlaska na američko sveučilište na kojem ne mogu ostvarivati značajnije prihode.