HAJDUK je u Puli na gostovanju kod Istre imao gotovo sve. Vodio je 2:0, igrao vrlo dobar nogomet i djelovao kao momčad koja će bez većih problema upisati petu uzastopnu pobjedu i tako savršeno završiti naporan raspored od pet utakmica u 17 dana. Istra je teško izlazila iz njegova presinga, nije uspijevala razviti igru, a Hajduk je kroz prepoznatljive kombinacije stalno dolazio pred domaći gol.

Onda se u posljednjih pola sata sve promijenilo. Istra je izjednačila na 2:2, a Hajduk je od momčadi koja je kontrolirala gotovo svaki aspekt utakmice postao momčad koja možda može biti i jako sretna da je zadržala bod. Gonzalo Garcia zaslužuje ogromne pohvale za ono što je napravio s Hajdukom. On je neupitan. Njegova momčad ima prepoznatljivu igru, razvija igrače i ostvaruje odlične rezultate. Ali upravo zato što je toliko toga napravio dobro, treba jasno reći i kada nešto nije bilo dobro.

Hajduk je prvih sat vremena izgledao kao ozbiljna momčad

Prije utakmice postavljalo se pitanje može li Hajduk peti put u 17 dana igrati praktički istim sastavom. Četvorica igrača u prethodne su četiri pobjede odradila gotovo svaku minutu, a ostatak standardne postave također je imao veliku minutažu. Dapače, skoro 90 posto svih minuta odradilo je 11 istih igrača.

Garcia nije promijenio nijednog igrača u odnosu na pobjedu protiv Thuna. Na prvi pogled riskantna odluka, ali prvih sat vremena pokazalo je da je imao dobre argumente za nju. Hajduk je igrao sjajno, opet. Ne toliko zbog velikog broja čistih prilika, koliko zbog načina na koji je kontrolirao utakmicu.

Visoki presing funkcionirao je gotovo besprijekorno. Istra je teško izlazila od vratara, često bila prisiljena ispucavati loptu, a Hajduk ju je uglavnom odmah ponovno osvajao. Del Moral i Fayad bili su pravodobno postavljeni za druge lopte, obrambena linija dovoljno visoko, a napadači agresivni.

Hajduk nas je brzo naviknuo na visok standard

Posebno je dobro funkcionirala lijeva strana. Hrgović, Šotiček, Fayad i Del Moral stalno su stvarali trokute i četverokute, kratkim dodavanjima razvlačili Istrin blok i otvarali prostor za Hrgovićeva ubacivanja. Marešić se odlično uključivao u organizaciju igre, a Hajduk je povremeno koristio i dubinska dodavanja iza Istrine obrane.

Fayad je zabio spektakularnim škaricama nakon Marešićeve povratne lopte, a zatim u 54. minuti sjajnim prodorom pripremio Šegi pogodak za 2:0. Nije to bila najveća Hajdukova predstava sezone, ali možda je upravo to najzanimljivije.

Garcia je toliko podigao standard igre da nam utakmica u kojoj Hajduk gotovo potpuno kontrolira protivnika više ne izgleda posebno impresivno. Postalo je normalno da Hajduk zna što radi s loptom, da igrači imaju rješenja i da protivniku otežava gotovo svaki izlazak u napad. To je ogroman napredak u odnosu na ono što smo godinama gledali. I to smo gledali do zadnje trećine utakmice.

Cabello je promijenio utakmicu. Garcia nije odgovorio

Onda je u 60. minuti trener Istre Javier Cabello napravio tri zamjene. Ušli su Dukan Ahmeti, Nik Škafar Žužić i Matija Kablar. Ahmeti i Škafar Žužić dvojica su mladih igrača koji su već ove sezone pokazali koliko mogu biti opasni. Bilo je pomalo iznenađujuće što nisu započeli utakmicu, ali Cabello ih je iskoristio kada je njegova momčad bila u rezultatskom zaostatku.

Promjena je vrlo brzo postala vidljiva. Istra je počela lakše izlaziti iz pritiska, njezini igrači dobivali su više prostora i počeli češće napadati Hajdukovu obranu. Ahmeti je već u 63. minuti zaprijetio, a tri minute poslije Jaganjac je smanjio na 2:1.

Hajduk je još stvarao prilike, ali više nije kontrolirao ritam utakmice. Počeo je dopuštati ono što mu se ranije gotovo nije događalo. Istrini igrači probijali su se kroz sredinu, osvajali prostor individualnim prodorima i sve češće dolazili u završnicu. Garcia je gledao promjenu odnosa snaga, ali nije reagirao.

Njegova prva zamjena stigla je u 69. minuti, kada je umjesto Marešića ušao Van Hoorenbeeck. No Marešić je izašao zbog fizičkog problema, pa tu zamjenu teško možemo smatrati planiranim pokušajem osvježavanja momčadi. Tek u 76. minuti ušli su Carlos Martín i Roko Gabrić umjesto Bambe i Acapandiéa. Do tada je Istra već bila potpuno u utakmici.

Garcia nije kriv za Gabrićev prekršaj, ali jest odgovoran za svoje odluke

Gabrić je ušao na desnog beka, gdje ga je čekao svježi Škafar Žužić. Istrin mladić već je pokazao koliko može biti neugodan, a ubrzo je njegov udarac natjerao Silića na obranu i donio domaćinima korner. Nakon tog kornera Gabrić je nepotrebno povukao Nasraouija u kaznenom prostoru. Frederiksen je realizirao penal i izjednačio na 2:2.

To je prije svega Gabrićeva individualna pogreška. Garcia nije povlačio protivničkog igrača i ne može biti izravno odgovoran za takav prekršaj. Međutim, može se propitivati njegova odluka da u tom trenutku na desnu stranu obrane pošalje neiskusnog Gabrića. Na klupi je imao i Darija Melnjaka, iskusnijeg igrača koji se do sada u sezoni pokazao idealnim baš za takve role kad treba nešto zakrpati.

Jednako je legitimno pitati zašto Garcia nije ranije pokušao osvježiti sredinu terena, posebno kada je već bilo očito da Istra dobiva prostor koji ranije nije imala. Dendoncker je ušao tek u 83. minuti, zajedno s Huramom, kada je Hajduk već izgubio dva pogotka prednosti. Te zamjene nisu vratile ono što je Hajduk imao prvih sat vremena. Ostaje i popriličan upitnik u zraku zbog čega je Šego odigrao cijelu utakmicu, a Livaja ostao na klupi, pogotovo nakon gola za 2:2.

Brojke pokazuju koliko se utakmica promijenila

Posebno je zanimljiva statistika iz različitih faza utakmice. Do 59. minute Hajduk je imao deset udaraca, a Istra samo tri. Od tada do kraja Istra je uputila još devet udaraca, a Hajduk četiri. Još je znakovitiji podatak o dodirima u protivničkom kaznenom prostoru. Hajduk ih je do 59. minute imao 19, a Istra osam. U ostatku utakmice Istra je skupila još 19 dodira u Hajdukovu šesnaestercu, dok je Hajduk u Istrinu imao samo tri.

To je ogromna promjena. Na kraju je Istra imala čak i nešto veći xG, 1.55 prema Hajdukova 1.46, iako pritom treba naglasiti da je kazneni udarac značajno povećao njezinu brojku. Statistika ne dokazuje da je Garcia izgubio kontrolu isključivo zbog zakašnjelih zamjena. Istra je kvalitetna momčad, njezin trener dobro je reagirao, a pojedine Hajdukove obrambene pogreške dodatno su promijenile utakmicu.

Bilo bi pogrešno nakon ovog remija zaboraviti sve što su Garcia i momčad napravili do sada. Hajduk je i dalje vodeća momčad prvenstva, iza njega su pobjede protiv Dinama, Ajaxa, Varaždina i Thuna, a momčad igra jedan od najprepoznatljivijih nogometa koje smo posljednjih godina gledali na Poljudu.

Nitko nije imun na kritike

Jednako bi pogrešno bilo Garcijin dosadašnji rad koristiti kao opravdanje za svaku odluku. On je danas imao momčad koja je igrala dobro, vodstvo 2:0 i mogućnost da ranijim promjenama pokuša održati intenzitet. Nije to napravio. Kada je Istra počela mijenjati utakmicu, nije pronašao pravodoban odgovor.

Možemo raspravljati o tome bi li ranije zamjene zaista spriječile povratak Istre. To nitko ne može znati. Ali trenerov posao nije samo pripremiti utakmicu i odabrati dobrih 11 igrača. Jednako je važno prepoznati kada se okolnosti mijenjaju i pokušati zadržati prednost koju je momčad stvorila.

Hajduk u Puli nije izgubio dva boda zato što nema igru. Upravo suprotno, opet je pokazao da ima vrlo dobru igru. Izgubio ih je u utakmici u kojoj je njegov trener imao dovoljno razloga reagirati ranije, ali je reagirao tek kada se kontrola već raspala. To ne mijenja činjenicu da Garcia radi odličan posao, ali nitko nije imun na kritike kad ih zasluži. Danas ih je zaslužio.