U ČETVRTAK u 21 sat po hrvatskom vremenu istječe rok za razmjene igrača u NBA ligi. Nakon toga do početka doigravanja ili kraja sezone klubovi će moći nove igrače dovoditi isključivo na slobodnom tržištu, odnosno one koji nemaju NBA ugovor. Zato je četvrtak u tjednu uoči All-Star vikenda u pravilu dan najveće histerije u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.
Prošle godine u ovo vrijeme Kevin Durant i Kyrie Irving napustili su Brooklyn Netse, LA Lakersi su momčad kojoj visi play-off pretvorili u finalista Zapada, a u gotovo 20 trejdova razmijenjeno je više od 50 igrača, gomila pickova na draftu, pa čak i prava na igrače koji nikad nisu zaigrali u NBA ligi, poput hrvatskog centra Ante Tomića.
To je dan na koji se, više nego na ijedan drugi u godini, profesionalni košarkaši koji zarađuju milijune dolara ne osjećaju kao ljudi, nego kao roba, kao brojevi koji predstavljaju visinu i trajanje svojih ugovora. Neki se nadaju bijegu iz loše situacije i odlasku u šampionsko okruženje, a neki strepe jer će možda morati promijeniti životnu sredinu i seliti cijelu obitelj. To je za njih najnemilosrdniji dan u godini koji dokazuje da je NBA liga puno više biznis nego sport.
Ove godine neće biti puno bombastičnih trejdova koji će drastično razdrmati odnose snaga, ali većina od 30 momčadi mogla bi petak dočekati u promijenjenom sastavu, s drukčijom bilancom plaća i drukčijim kapitalom na draftu. Gotovo svatko ima razlog za neku barem sitniju promjenu.
Pojačavanje momčadi daleko je od jedinog motiva za razmjenu. Neki klubovi žele dodati posljednji djelić slagalice u pohodu na naslov prvaka ili na sam plasman u doigravanje, ali neki se žele riješiti visokih ugovora ili se okrenuti budućnosti. Primjerice, Toronto Raptorsi su požurili i puno prije isteka roka trejdali svoja dva najuglednija igrača Pascala Siakama i OG-a Anunobyja kako ih na kraju sezone ne bi izgubili bez odštete, kao Freda VanVleeta prošlog ljeta.
Da bi razmjena bila legalna, moraju se poštovati stroge restrikcije koje donosi salary cap, visina svote koju klubovi u teoriji smiju trošiti na plaće. Pa ipak, većina ih troši puno više jer postoje razni načini i iznimke koji to omogućuju. U razmjene se mogu uključiti i budući izbori na draftu, zatim draftirani igrači koji još nisu zaigrali u NBA-u, gotovina, pa i posebni fiktivni dokumenti kao što su "trejd iznimke".
U nastavku teksta pokušat ćemo objasniti kako funkcioniraju NBA razmjene, što je potrebno da bi trejd bio uspješan i tko će biti posebno aktivan ovog četvrtka.
Salary cap i porez na luksuz
Majka svih pojmova je salary cap, odnosno ograničenje na plaće koje se mijenja (čitaj: raste) svake godine ovisno o ukupnim košarkaškim prihodima NBA lige u datoj godini, prvenstveno od televizijskih ugovora. Ove godine salary cap je postavljen na 136 milijuna dolara, iduće će biti 141.
Ugovori igrača ovise o salary capu i mogu iznositi maksimalno 30% njegove vrijednosti osim kod igrača sa sedam ili više godina iskustva koji produljuju s momčadi koja ih je draftirala. Oni mogu dobiti tzv. supermax u visini 35% vrijednosti salary capa. Tako je Jaylen Brown prošlog ljeta sa Celticsima potpisao petogodišnje produljenje za rekordna 304 milijuna dolara.
No postoje brojni načini kako prijeći salary cap, a kako bi se držala donekle kompetitivna ravnopravnost lige, postoji luxury tax, odnosno porez na luksuz. To je granica iznad koje klubovi na svaki prekoračeni dolar plaćaju još dolar, dolar i pol ili dva dolara poreza, ovisno o tome koliko su je prešli.
Ona ove sezone iznosi 165.294.000 dolara. Trenutačno je premašuje devet klubova, a najviše Golden State Warriorsi. Oni na plaće troše oko 207 milijuna dolara, a zbog 40-ak milijuna viška moraju platiti čak 186 milijuna dolara poreza na luksuz. Sitniji prekršitelji poput LA Lakersa za 1.265.330 dolara viška moraju platiti 3.163.325 dolara poreza, prema Spotracu.
Osim ako nisu jasni kandidati za naslov, većina klubova želi izbjeći plaćanje poreza na luksuz i često je upravo to motiv trejdova koji se događaju ovog tjedna - riješiti se ponekog milijuna na bilanci kako bi imali prostora "za disanje" pod pritiskom poreza.
New Orleans Pelicansi savršen su primjer. Oni su se nedavno riješili ugovora mladog beka Kire Lewisa Jr. i sad su 2.67 milijuna ispod granice, što može biti ključno u četvrtak jer mogu napraviti trejd u kojem će primiti 2.66 milijuna viška u ugovorima i opet ostati ispod granice.
Momčadi poput Clevelanda i Dallasa, koje su oko 3.5 milijuna ispod granice, pazit će da je ne prijeđu, a oni poput Philadelphije (4.3 milijuna iznad granice) pokušat će se riješiti nekog manje bitnog igrača s visokim ugovorom, poput Marcusa Morrisa ili Roberta Covingtona.
Trejd iznimke
Pravila zahtijevaju da razmijenjeni ugovori ne odstupaju više od 25%, ali postoje i iznimke. Klubovi koji na plaće troše manje od iznosa salary capa mogu i prekoračivati tu razliku i primati veće ugovore, kao što je nedavno napravila Indiana u razmjeni za Pascala Siakama. Iz istog razloga mogla je samo uzurpirati ugovor Kire Lewisa, kojeg je proslijedila Torontu, bez da Pelicansi moraju išta uzeti natrag.
U takvim slučajevima drugi klub dobiva i "trade exception", iznimku u iznosu prekoračene razlike, fiktivni dokument koji u idućih godinu dana može iskoristiti za dovođenje igrača čiji ugovor ne prelazi njenu vrijednost.
Na primjer, Boston Celticsi imaju trejd iznimku u iznosu od 6.2 milijuna dolara od ljetnog trejda Granta Williamsa u Dallas. Phoenix Sunsi imaju jednu od 6.5 milijuna i jednu od pet milijuna dolara. Očekuje se da će, ako se odluče na razmjene, te iznimke biti glavni aduti kojima će baratati te da će dovesti igrača čije se plaće netko drugi želi riješiti. I Boston i Phoenix jasni su kandidati za naslov, i jedni i drugi su debelo iznad granice poreza na luksuz, ali takav igrač može biti karika koja nedostaje u borbi za prsten.
Ugovori koji istječu
Početkom veljače pod posebnim stresom žive igrači kojima na kraju sezone istječe ugovor i oni tada najčešće mijenjaju klubove, ali neki su to već i učinili. Toronto je u proteklih 40-ak dana trejdao Siakama u Indianu i OG-a Anunobyja u Knickse kako im se ne bi ponovila situacija s Fredom VanVleetom, koji je prošlog ljeta po isteku ugovora bez odštete prešao u Houston.
Raptorsi su odlučili graditi momčad oko mlade zvijezde Scottieja Barnesa, a visoki ugovori spomenute trojice ne uklapaju im se u tu viziju. No njihova tržišna vrijednost nije bila visoka jer klub koji ih uzima nema čvrstu garanciju da će novi igrač ostati i nakon ljeta pa nije spreman dati apsurdne odštete.
Druga su kategorija mladi igrači koji bi na ljeto mogli tražiti više nego što im je klub spreman ponuditi, kao što je svojedobno bio Ivica Zubac pa su ga LA Lakersi poslali sustanarima Clippersima. Ove je godine najsličniji primjer sjajni bloker Nic Claxton iz Brooklyn Netsa, koji nakon odlazaka Duranta i Irvinga još traže smjer kojim će krenuti. Zato bi Claxtona mogli pokušati razmijeniti za igrača s duljim ugovorom ili izbore na draftu.
Najpopularnija su, pak, kategorija veterani ili neželjeni igrači kojima ugovori istječu na ljeto. Njih "contenderi" mogu nagomilati i spakirati s nekim mladim igračem i pickovima za zvijezdu koja im nedostaje. Tako su još na početku sezone LA Clippersi za Jamesa Hardena Philadelphiji, među ostalim, poslali tri veterana s visokim, ali kratkotrajnim ugovorima.
Nicolas Batum, Robert Covington i Marcus Morris zajedno zarađuju oko 40 milijuna dolara ove sezone, ali od ljeta su slobodni. To Sixersima daje veliku fleksibilnost jer ih mogu samo pustiti da odu i očistiti si 40 milijuna pod salary capom, a mogu i zamijeniti jednog ili više njih za korisnog igrača s duljim ugovorom u momčad koja treba prostor na ljeto.
No Sixersi su poseban slučaj jer za iduću sezonu pod ugovorom imaju samo Joela Embiida i dvojicu mlađih igrača pa će im, čak i kad produlje s Tyreseom Maxeyem, ostati više od 50 milijuna za neku novu zvijezdu. Ipak, kako zvijezde posljednjih godina rijetko čekaju istek ugovora da promijene klub, realnije je da pokušaju sad dovesti korisne dijelove momčadi za budućnost. Ili barem kratkoročno popune rupu na poziciji centra nakon Embiidove ozljede.
Njihov idealan partner za trejd mogli bi biti Chicago Bullsi, koji žele u rekonstrukciju jer momčad s DeMarom DeRozanom, Nikolom Vučevićem i Zachom LaVineom nije ispunila svoj potencijal pa su sva trojica u izlogu.
DeRozanu ugovor od 28.6 milijuna također istječe na kraju sezone i mogao bi biti dobar kratkoročni dodatak Sixersima, koji bi šesterostrukog bivšeg All-Stara za manje novca mogli i zadržati. Vučević bi bio odlična kratkoročna zamjena za Embiida, ali on ima još dvije godine ugovora, a postaje višak kad se Kamerunac oporavi. LaVine bi mogao biti dugoročni dodatak ako vjeruju u njega jer ima ugovor sve do 2027., ali ove sezone ne bi imali koristi od njega jer je nedavno išao na operaciju.
Potrebe Sixersa i Bullsa donekle su kompatibilne za razmjenu, obje momčadi imaju dovoljno "trejdabilnih" ugovora (ni previsokih ni preniskih za postizanje balansa u razmjeni), ali podjednake plaće nisu jedini kriterij koji treba biti zadovoljen da bi se trejd izvršio. I tu dolazimo do pickova na draftu.
Pickovi na draftu
Draft ili novačenje godišnji je event na kojem momčadi biraju nove igrače sa sveučilišta, iz stranih ili alternativnih američkih liga. Svaka od 30 momčadi ima po dva picka, čiji se redoslijed utvrđuje plasmanom iz prethodne sezone, a 14 klubova koji ne izbore doigravanje ulaze u lutriju za prva četiri izbora. Ove je godine, doduše, situacija s pickovima komplicirana jer su mnogi već promijenili originalne vlasnike.
Draft je najbolji način za dodavanje mladih talenata pa je momčadima u rekonstrukciji cilj skupiti što više kapitala u pickovima, a zatim u sljedeće 3-4 godine razvijati izabrane igrače i među njima napraviti selekciju jezgre za budućnost. Već je sad 75% pickova na draftu 2024. u vlasništvu ukupno 11 momčadi, uglavnom onih koje su već u fazi pomlađivanja, dok ih potrošači gotovo i nemaju na raspolaganju.
Osim toga, ovogodišnji draft nije osobito jak pa ni pickovi nemaju tako visoku vrijednost kao inače. S druge strane, očekuje se da će draft 2025. nuditi puno više talenata i nitko se ne želi tek tako odreći izbora za iduću godinu. Baš zbog nedostatka tih "zaslađivača" u opticaju, očekuje se da će ovaj prijelazni rok biti tiši nego prethodni.
Ipak, moći će se trgovati izborima u nešto daljoj budućnosti. Klubovi imaju na raspolaganju pickove sedam godina unaprijed. Zahvaljujući tzv. Stepienovu pravilu, ne smiju ih trejdati u uzastopnim godinama, ali imaju pravo zamijeniti pickove s momčadi s kojom trguju.
Trenutačno vodeća momčad Zapada Oklahoma City Thunder savršen je primjer kako se to pametno radi. Oni su svoj gumb za resetiranje stisnuli na ljeto 2019. kad su za Paula Georgea od LA Clippersa dobili Shaija Gilgeous-Alexandera - koji je tada bio tek nadareni igrač s jednom godinom iskustva, a danas je ozbiljan kandidat za MVP-ja - i sve pickove koje su im Clippersi smjeli dati u idućih sedam godina.
Istog su ljeta razmijenili Russella Westbrooka u Houston te zauzvrat dobili Chrisa Paula, kojem je vrijednost tada bila vrlo niska, i još pickova. Paul se pokazao kao odličan lider mlade momčadi, uveo ju je u doigravanje te povratio izgubljenu vrijednost pa su ga nakon godinu dana prodali Phoenixu i dobili još jedan pick.
Plaće mladih igrača unaprijed su određene i ograničene u prve četiri godine, ovisno o poziciji na draftu. Prema aktualnoj rookie ljestvici, prvi pick u prvoj sezoni ima 10.1 milijun dolara, ali nižeizabrani igrači znatno su jeftiniji pa 15. pick vrijedi 3.4, a 30. samo dva milijuna dolara. Pickovi druge runde obično dobivaju minimalac od 1.1 milijuna.
Dakle, ako se momčad bazira na mladim igračima, ima vrlo nisku bilancu plaća, a Thunder ju je popunjavao uzimajući visoke ugovore veterana kojih su se drugi željeli riješiti i tu uslugu naplaćivao u pickovima. Tako je Thunder sad u nevjerojatnoj situaciji da ima vodeću momčad konferencije, a uz to i 15 pickova prve i 21 pick druge runde drafta u idućih sedam godina.
Naravno, većinu tih pickova Oklahoma neće iskoristiti jer nema toliko mjesta u momčadi, ali takav kapital stvara joj ogromnu fleksibilnost u budućim razmjenama kad će ga moći iskoristiti za "zaslađivanje" odštete za pažljivo odabranu zvijezdu koja će se savršeno nadopunjavati s postojećom jezgrom.
New Orleans Pelicansi krenuli su sličnim, ali manje ekstremnim i uspješnim putem, trejdom Anthonyja Davisa u LA Lakerse, i te su dvije franšize uzori svim ostalima koje čeka višegodišnja rekonstrukcija. Utah je trenutačno u drugoj godini takvog procesa i djeluje da je na odličnom putu.
Tko skreće u rekonstrukciju?
Tim putem kreću momčadi koje nakon godina osrednjosti ili neispunjenih očekivanja shvate da s aktualnim kadrom ne mogu naprijed. Ove godine to su prije svih Chicago i Toronto te vjerojatno Atlanta i Brooklyn. Momčadi ispod njih (Detroit, Washington, Charlotte, Portland i San Antonio) već su u tom procesu, s različitim trenutačnim potencijalom.
Među tih devet klubova treba tražiti prodavače. Situaciju Bullsa već smo pojasnili, ali najviše interesa privlači fantastičan, a jeftin (9 milijuna dolara) defenzivac Alex Caruso, za kojeg traže višestruke pickove. No njihov je problem ozljeda LaVinea jer su željeli prvo razmijeniti njega pa ovisno o povratu planirati sljedeće trejdove.
Toronto je već "unovčio" Siakama i Anunobyja, ali ima još starijih igrača koje ne vidi kao dio budućnosti, poput Browna, Bouchera, Younga ili Portera. Bruce Brown, koji je stigao iz Indiane u razmjeni za Siakama, vrlo je tražen među play-off momčadima i jamac je da će u četvrtak Raptorsi imati novog mladog igrača ili pick.
Atlanta se već dugo, protivno željama trenera Snydera, pokušava riješiti Dejountea Murrayja, za kojeg je prije samo godinu i pol dala tri picka prve runde, ali bekovsko partnerstvo sa zvijezdom Traeom Youngom nije urodilo željenim posljedicama. Žele i pronaći novi klub za centra Clinta Capelu budući da već imaju izvrsnu zamjenu u mladom Onyeki Okongwuu.
Prema NBA insajderu Jakeu Fischeru, LA Lakersi i Utah poslali su službene ponude za Murrayja, ali zasad nema dogovora. Nije slučajno da se radi o dvije momčadi koje drže posljednja dva mjesta za play-in i trebaju pojačanje u borbi za doigravanje.
Tko se želi pojačati?
Među takvim klubovima treba tražiti kupce. Lakersima bi propuštanje play-offa bilo potpuni debakl, a lani su posljednjih dana prijelaznog roka napravili fantastičan posao i preporodili momčad. Sad nemaju uvjeta za tektonske promjene, ali D'Angelo Russell i Rui Hachimura igrači su iskoristivi na tržištu, a imaju i neke daleke pickove na draftu.
Utah je, pak, u godinu i pol od trejdanja cijele petorke napravila sjajan posao te u tim razmjenama dobila desetak pickova prve runde i Laurija Markkanena, koji se u Salt Lake Cityju prometnuo u pravu zvijezdu. Možda su shvatili da je vrijeme za ubrzavanje procesa i dovođenje nove zvijezde u zamjenu za nakupljene mlade igrače i pickove.
U sličnoj je poziciji i Houston uslijed uzleta Alperena Senguna i dovođenja trenera Udoke te veterana VanVleeta i Brooksa. Rocketsi su se navodno namjerili na Mikala Bridgesa iz Brooklyn Netsa, koji, pak, još nemaju jasan smjer i naginju prema rekonstrukciji. Indiana je već učinila taj iskorak dovođenjem Siakama.
Orlando bi mogao biti zanimljivo odredište za Bojana Bogdanovića ako ga Detroit odluči pustiti. Mlada momčad Magica najugodnije je iznenađenje Istoka, jedna od najboljih obrambenih, ali i najgorih šuterskih ekipa lige. Iskusan strijelac i šuter poput Bojana, s ugovorom koji ne donosi velike obaveze, profil je igrača koji će Orlando ciljati.
U ulozi kupaca bit će i momčadi koje smatraju da im nedostaje još jedan djelić da napadnu titulu, kao što su New York Knicksi, Dallas Mavericksi i Sacramento Kingsi, a u nešto manjoj mjeri oni najveći izazivači, prvenstveno zato što nemaju puno za ponuditi. Zato bi Boston i Phoenix, "top heavy" ekipe kojima bi dobro došao još jedan pouzdan igrač za rotaciju, mogli iskoristiti spomenute trejd iznimke da dovedu svog čovjeka.
Tko su najveće nepoznanice?
Nekoliko je momčadi zbog različitih spletova okolnosti u nejasnoj situaciji. Odličan su primjer Golden State Warriorsi, koji su tek 12. na Zapadu i moraju odlučiti hoće li pokušati dovesti pojačanje ili odbaciti sezonu i dati veću priliku nekolicini mladića koji su počeli pokazivati potencijal.
Nedavni dugo očekivani uzlet Jonathana Kuminge i iznenađujuće dobri nastupi rookieja Brandina Podziemskog dali su im optimizam za eru nakon odlaska dinastijske jezgre, ali i potencijalno jake adute na tržištu. Ako bi prikačili nekog od njih uz visoke ugovore Chrisa Paula ili Andrewa Wigginsa, mogli bi dovesti ozbiljno pojačanje.
Netsi su dali godinu dana momčadi koju su složili na povratu iz trejdova Hardena, Duranta i Irvinga te zaključili da s njom ne mogu biti konkurentni pa je logično da unovče ono što se može i još jedanput krenu ispočetka. Mikal Bridges je igrač za kojeg mogu očekivati najveću odštetu. No postoji i mogućnost da samo nekom sitnijom promjenom ipak pokušaju dohvatiti mjesto u doigravanju prije nego što na ljeto naprave drastične rezove.
U najbizarnijoj situaciji su Detroit Pistonsi. Dok su ostale momčadi s dna jasni prodavači, Pistonsi su s omjerom 6-43 još u opasnosti da sezonu završe kao najgora momčad svih vremena ne ostvare li barem još tri pobjede. Zato bi se mogli naći u neočekivanoj poziciji kupca iako logika nalaže drukčije.
A to znači da bi Bojan Bogdanović opet mogao zaglibiti tamo do kraja sezone jer teško će se u takvom raspletu odreći jednog od rijetkih kvalitetnih veterana u sastavu, osim ako ga ne pokušaju pretvoriti u nekog još boljeg. Navodno su pokazali interes za Tobiasa Harrisa iz Philadelphije, a Bojan bi bio logičan djelić paketa s obzirom na plaću od 20 milijuna, koja pokriva više od pola Harrisove.
Američki mediji pišu o "snažnom interesu diljem lige" za Bogdanovića, ali bez konkretnih imena klubova. Navodno su Pistonsi pregovarali s Bullsima prije vijesti o kraju sezone Zacha LaVinea, ali nakon toga to je zamrlo. Iz Detroita stižu kontradiktorne informacije o tome što klub namjerava s bivšim hrvatskim kapetanom.
Tko će mirovati na tržištu?
Dok za Bogdanovićem vlada popriličan interes, neki kvalitetni veterani i nakon četvrtka ostat će zarobljeni u momčadima u rekonstrukciji jer imaju previsoke, "netrejdabilne" ugovore. Među njima bi trebali biti Kyle Lowry, koji je nedavno završio u Charlotteu u razmjeni s Miamijem, i njegov sadašnji suigrač Gordon Hayward.
Ta dva bivša All-Stara zarađuju oko 30 milijuna do kraja sezone, kad postaju slobodni igrači. Budući da ni njima ni klubu nije u interesu da budu u momčadi okrenutoj razvijanju mladih igrača, tada se obično dogovara "buyout", odnosno sporazumni raskid. Igrači se pritom najčešće odreknu manje svote, ali nakon toga mogu potpisati za bilo koju drugu momčad i novim ugovorom nadoknaditi izgubljeno.
Takvi igrači obično završavaju u ekipama koje ozbiljno misle u borbu za naslov, a nemaju uvjeta za trejdove ili se jednostavno ne žele odreći ničega. Denver, Milwaukee i LA Clippersi mogli bi preskočiti završnicu roka za razmjene i pojačanja potražiti baš na takav način. Clippersi su lani na "buyout" tržištu pokupili Russella Westbrooka, a Miamiju je Kevin Love pomogao da dođe sve do finala.
To znači da NBA neće biti gotov s transferima ni nakon isteka roka za razmjene, ali nadolazeći četvrtak, kao i svake godine, bit će jedan od najuzbudljivijih i najdramatičnijih dana u košarkaškom kalendaru.