VARAŽDIN je prošlu sezonu HNL-a završio na četvrtom mjestu na ljestvici. Nakon što je Rijeka osvojila Kup, bilo je jasno da će Varaždinci prvi put u svojoj povijesti igrati kvalifikacije za europska natjecanja. Ostvarili su to uz svega 28 postignutih golova u 36 kola, po čemu su bili najlošija momčad lige uz Šibenik, no istovremeno su primili samo 24 gola - najmanje nakon Rijeke.
Varaždin je pokazao da se zna nositi protiv nominalno jačih ekipa i da je momčad koja se vrlo dobro snalazi kada mora braniti rezultat. Upravo takav scenarij dočekao ih je u uzvratnom dvoboju drugog pretkola Konferencijske lige protiv Santa Clare.
Bez obzira na stečenu prednost iz prvog susreta u kojem je slavio s 2:1, Varaždin na uzvrat nije otputovao kao favorit za prolazak. Kladionice su i dalje Santa Clari davale oko 60 posto šansi za prolaz dalje, što jasno pokazuje odnos snaga između ove dvije ekipe na papiru.
Santa Clara je momčad koja je prošle sezone završila na petom mjestu portugalskog prvenstva, ispred njih su završili samo Sporting, Benfica, Porto i Braga, dakle krema portugalskog nogometa. Transfermarkt nije uvijek najvjerodostojniji indikator, ali ako jedna ekipa vrijedi četiri puta više od druge, to ipak nešto govori.
Međutim, u obje utakmice Varaždin je pokazao da se može nositi s europskim ritmom i razinom koja je objektivno iznad njegove. Posebno je to impresivno kada uzmemo u obzir da su u ljetnom prijelaznom roku ponovno ostali bez jednog od ključnih igrača iz prošle sezone - Dimitra Mitrovskog.
I to nije prvi put da im se tako nešto dogodilo, dapače. U posljednje dvije godine klub su napustili Igor Postonjski, Michele Šego, Ivan Nekić, Luka Jelenić, Karlo Lusavec, Domagoj Drožđek, Tonio Teklić i Fran Brodić, koji su svi redom bili vrlo važne karike.
Ovog ljeta Varaždin je u prvom redu doveo Petra Bočkaja kao zamjenu za Mitrovskog te Ivana Mamuta u vrh napada. To je dovelo do toga da ponovno ima posloženu momčad u svim linijama, što je i pokazao u ovom dvomeču. Bilo je jasno da će nakon pobjede u prvoj utakmici ključ biti preživjeti početni pritisak, ali Varaždin u tome nije uspio.
U odnosu na prvi susret trener Nikola Šafarić odlučio je napraviti neke promjene u sastavu. Povukao je Bočkaja s desnog krila na lijevu stranu obrane, uveo u sastav Luku Škaričića kao trećeg stopera te djelomično promijenio formaciju. Sredinu terena držali su Tomislav Duvnjak i Leon Belcar, dok je Mario Marina kao destruktivac ostao na klupi. Varaždin je već u petoj minuti primio pogodak, no nakon početnog naleta Santa Clare uspjeli su se stabilizirati.
Varaždin je tijekom utakmice zapravo varirao između formacija s trojicom i četvoricom u posljednjoj liniji, ovisno o postavljanju Vane Jovanova. On se u nekim trenucima spuštao u liniju pet u obrani, a ponekad odlazio visoko naprijed i funkcionirao kao desno krilo.
Do kraja prvog poluvremena Varaždin nije pretjerano puno kreirao prema naprijed, ali je došao do daha. Uspio je povezati redove te je lopta počela dolaziti do Mamuta koji je funkcionirao kao mantinela koja ostavlja lopte prvenstveno Aleksi Latkoviću. Mamut se vrlo dobro spuštao i nudio kao opcija za dodavanje, a u Latkoviću je Šafarić dobio igrača koji se bolje snalazi na otvorenom prostoru od Belcara koji je igrao poziciju desetke u prvoj utakmici.
Varaždin u tom periodu nije ostavljao puno prostora igračima Santa Clare, a to je rezultiralo time da su domaćini u prvom dijelu osim gola imali još samo jedan ozbiljan pokušaj prema vratima Olivera Zelenike.
Iako je Šafarić prilagodbom formacije donekle anulirao probleme iz prve utakmice u kojima su imali problem s iskakanjem na protivničke bekove, Santa Clara ih je kaznila u drugom segmentu igre. Ono u čemu su napravili razliku, a na kraju i osigurali prolaz dalje, bilo je u tranzicijskim situacijama početkom drugog poluvremena.
Varaždin je osjetio kako može podići posljednju liniju malo više i dodatno pritisnuti, a to je ostavilo više prostora iza njihovih leđa. To su situacije u kojima se Santa Clara sjajno snalazi. Nisu momčad koja će na postavljenu obranu protivnika puno kreirati, ali imaju brze igrače prema naprijed kojima odgovara kada im se ostavi brisanog prostora.
Rade razliku prvenstveno u segmentima igre bez lopte, kroz duel, agresivnost i kontranapade. Čim im je Varaždin ponudio takve situacije, oni su to iskoristili golom Gabriela Silve u 68. minuti za konačnih 2:0.
Nakon toga Šafarić je ubacio s klupe sve što je mogao, Varaždin je pritisnuo ne bi li došao do gola koji bi ga odveo u produžetke, no Santa Clara je na sve moguće načine pokušavala to anulirati. I u tome su uspjeli. Definitivno je postojao prostor za dodatno ugroziti Santa Claru i potencijalno ostvariti prolazak u iduću fazu kvalifikacija.
Moguće da je Šafarić pogriješio s vraćanjem Bočkaja na poziciju beka i ostavljanjem Marine na klupi kada je evidentno bilo da je najbitniji segment obrambena faza u početnom razdoblju, no Varaždin si nema puno toga za predbaciti.
Ovog puta nisu uspjeli ostvariti prolaz, ali to neće značajno utjecati na njihov rad u budućnosti. Varaždin će i dalje ostati klub s izrazito malim amplitudama koji redovno prodaje svoje najbolje igrače i na sjajan način pronalazi njihove zamjene.
Tijekom prošle sezone u fokusu javnosti bili su Istra i Slaven Belupo, odnosno treneri Gonzalo Garcia i Mario Kovačević. Te dvije ekipe su do samog kraja bile u borbi za četvrto mjesto s Varaždinom i igrale izuzetno atraktivan nogomet. Šafarić je u toj priči pomalo ostao u njihovoj sjeni, prvenstveno zbog nešto manje atraktivne napadačke igre, no obrambena struktura i stabilnost su nešto što je posložio do zaista zavidne razine.
U konačnici, Varaždin, a i cijela hrvatska javnost može biti itekako ponosna. Šafarić i njegova momčad pokazali su kako SHNL nije baš toliki odron kakvim ga mnogi predstavljaju nakon čestih neuspjeha hrvatskih klubova u Europi.
Ako ekipa koja nominalno pripada sredini tablice može konkurirati petoplasiranoj momčadi portugalske lige, onda nije stvar u kvaliteti lige, već u načinu rada kluba i koliko (ne)spreman dočekuje europske susrete.
Varaždin na svim poljima radi izuzetan posao te će i ove sezone u HNL-u biti stabilna momčad s tendencijom uključivanja u borbu za gornji dom. Zasluge za to velikim dijelom idu treneru i sportskom direktoru Šafariću, koji definitivno dobiva premalo pohvala za svoj rad.