SJEĆAT će se ljudi Robina van Persieja. Nikad ga neće zaboraviti rivali iz Premier lige i svi oni koji su igrali protiv njegove Nizozemske. Jedan od onih drukčijih napadača, ljevak, rođen za voleje i spektakularne golove. To je golgeter iz Rotterdama, The Flying Dutchman ili Leteći Nizozemac, čija je karijera krenula od prve ljubavi Feyenoorda pa preko Arsenala i Manchester Uniteda stigla sve do Fenerbahčea te povratka u klub iz djetinjstva, za koji igra i danas.
Nizozemska legenda je danas poručila kako će na ljeto najvjerojatnije završiti karijeru. I to je svakako jedna od vijesti dana.
Napadač je iz Excelsiora 1999. stigao u Feyenoord, u čijoj prvoj momčadi je dobio priliku 2001. i zadržao se do 2004. godine. Ostavio je iza sebe 78 utakmica i 22 gola te bio član ekipe koja je 2002. osvojila tadašnji Kup UEFA s nezaboravnim Pierreom van Hooijdonkom i Jonom Dahlom Tomassonom. Iako veliki potencijal, Van Persie je s De Kuipa ispraćen kao problematični klinac. Međutim, to nije smetalo starom liscu Arseneu Wengeru, koji ga je kupio za, prema današnjim cijenama gledano, mizernih 4,5 milijuna eura.
U sjevernom Londonu zadržao se punih osam godina, od 2004. do 2012., i pritom u 280 susreta zabio 132 gola i upisao 55 asistencija. Igrao je na legendarnom Highburyju s ikonama poput Thierryjem Henryjem, Dennisom Bergkampom, Patrickom Vieirom, Solom Campbellom, Robertom Piresom, Fredrikom Ljungbergom, Ashleyjem Coleom... No čuvena generacija Topnika nadimka The Invincibles polako je završavala svoju misiju, naročito nakon izgubljenog finala Lige prvaka 2006. u Parizu od Barcelone (1:2), koje je Van Persie odgledao s klupe.
Ubrzo se klub preselio na novi stadion Emirates, gdje igra i danas, i više ništa nije bilo isto.
Izgubio se pobjednički mentalitet pa je Van Persie osvojio tek dva trofeja - Community Shield 2004. i FA kup 2005. godine. Jednostavno, iz sezone u sezonu Arsene(al) je prodavao svoje najbolje igrače i bilo je sve teže pratiti korak s Manchester Unitedom, Chelseajem, kasnije Manchester Cityjem. Vremenom se smirio, postao obiteljski čovjek koji je fokusiran na nogomet i golove. No iako je bio poštovan na Otoku, često su ga prozivali "srebrnim proizvodom", aludirajući na to da u karijeri nikad ništa vrijedno nije osvojio ili bio igrač koji donosi trofeje.
Kada se tome doda da je s Nizozemskom u produžecima izgubio finale Svjetskog prvenstva 2010. u Južnoj Africi od Španjolske (0:1, heroj je bio Andres Iniesta), sve to je postalo nepodnošljivo, iako je s 50 golova najbolji strijelac reprezentacije svih vremena. Svi ti neuspjesi, posebno klupski, razarali su ga iznutra, o čemu je često i govorio.
To ga je godinama pratilo, pritisak je bio sve veći, a želja za naslovom prvaka Engleske neopisiva. Zato se 2012. odlučio na kontroverzan transfer iz Arsenala pravo u - Manchester United za 30,7 milijuna eura. Navijači Topnika mu to nikada nisu oprostili te su ga prozvali veleizdajnikom. Ipak, nije puno mario za to. Samo naslov, naslov i naslov. Ono što mu je trebalo da oplemeni svoju karijeru. I uspio je već u prvoj sezoni.
S 26 golova bio je najbolji strijelac Premier lige, a United je osvojio rekordnu 20. titulu, posljednju u eri sir Alexa Fergusona i uopće posljednju do danas.
Nizozemac je zabijao gdje je i kako stizao, na sve moguće načine, a vrhunac je trebao biti SP u Brazilu 2014. U grupnoj fazi je s dva gola razbio Španjolce u velikoj pobjedi 5:1, a posebno je ostala zapisana njegova majstorija iz 44. minute kada je s kapetanskom trakom na ruci dočekao dugu loptu i u letu glavom prebacio Ikera Casillasa za 1:1, a potom kasnije zabio još jedan gol u povijesnoj pobjedi i svojevrsnoj osveti.
Na koncu je Nizozemska stigla do polufinala, gdje je izgubila od Argentine nakon penala, a onda u borbi za treće mjesto stigla do bronce preko Brazila (0:3), uz gol Van Persieja iz penala. Nakon toga se još godinu zadržao na Old Traffordu, a onda poslije ukupno 58 golova u 102 utakmice za 6,5 milijuna otišao u Fenerbahče. Zabio je 36 golova u 87 utakmica, igrao dobro, ali opet nije ništa osvojio, a nostalgija za Rotterdamom bila je sve veća pa se u siječnju ove godine konačno i vratio među svoje.
Zakasnio je pola godine s povratkom te propustio senzacionalan naslov prvaka Nizozemske, na koji su u Rotterdamu čekali punih 18 godina.
Ipak, po dolasku je podigao trofeje kupa i superkupa te postigao 11 golova u 20 utakmica, ali su ga ozljede, koje su ga inače pratile tijekom cijele karijere, sve češće pogađale i na dulje odvajale od terena. Na De Kuipu su ludi za njim, ali njegovo tijelo sve teže podnosi napore modernog nogometa i utakmice gotovo svaka tri dana. Stoga ne čudi njegova odluka da se na kraju sezone najvjerojatnije povlači. Međutim, za sobom ostavlja prekrasne golove, leteće voleje i majstorije kakve je svojom ubojitom ljevicom samo on znao napraviti, bilo u klubu ili reprezentaciji.