HRVATSKA rukometna reprezentacija je u prvom kolu drugog kruga Eura doživjela težak 26:32 poraz od Crne Gore odigravši jednu od najgorih utakmica u svojoj povijesti. S tim se slaže i legendarni bivši igrač Zagreba i hrvatske reprezentacije Zvonimir Bilić.
Složio bih se s Perom Metličićem i njegovom izjavom nakon utakmice. Nismo ni došli na utakmicu. Katastrofa. Jednostavno, nemamo šut s devet, deset metara, ne postoji nam vanjska linija, a bez toga u napadu na velikim natjecanjima nemamo što tražiti. Pogledajte što je radila Crna Gora, ljudi su nas ubili vanjskim šutom, a mi to nemamo. Sve smo sabili na sedam, osam metara, ugušili smo prostor i tvrdoglavo smo sve gurali na pivota. S takvom igrom nismo imali što očekivati u ovoj utakmici.
Nismo imali vanjski šut ni krila. Bez toga nemamo šanse na ovoj razini rukometa
Nadalje, nije mi jasno zašto nemamo krila na ovom turniru. Bilo je prilika, Crnogorci su igrali i 5-1, ali nemamo suradnju bekova s krilima. U rukometu je najvažnija vanjska linija. Kad ti protivniku zabiješ par golova s devet, deset metara, tada se njegova obrana mijenja, širi se, obrana izlazi i otvara se prostor za krila koja trebaju biti spremna na skok.
Kod nas nisam vidio ni jednu takvu akciju. Zatim i golmani. Nama je sve ulazilo, a Simić je obranio sve što je išlo prema njemu. Jednostavno, sve što je moglo biti loše, bilo je loše. Ne kažem da momci nisu imali želju, imali su je, ali možda su baš zato i izgorjeli. Ne možeš u drugoj fazi ovakvog turnira igrati s nekoliko golobradih mladića od kojih očekuješ da ti budu nositelji igre.
S mladima treba polako, kao što rade Francuzi, a ne ovako. Što nam sad vrijede Gojun ili Čupko?
Pohvalno je da je Horvat dao šansu mladima, ali s njima treba polako, postepeno ih treba uvoditi, a ne u istom trenutku njih pet ili šest pustiti na parket. Naravno da će netko od njih napraviti pizdariju, a onda nastupi panika i nervoza. Francuzi su isto tako mijenjali sve ove godine, ali po jednog ili dva igrača, a ne skoro čitavu momčad.
Što nama znače Gojun, Alilović ili Čupko ako su oko njih sve golobradi dječaci koji nikad nisu igrali na ovoj razini? Trener koji preuzima reprezentaciju mora biti svjestan da preuzima rizik za svoje postupke i odluke te mora biti siguran u ono što želi dobiti od ekipe.
Sad treba moliti Boga da nas Danci ne razbiju
Pogubili smo se u svim segmentima. U obrani nije bilo motiviranosti, u napadu se igralo bez plana i bez ideje, sve na pivota i prebrzo smo rješavali napad. Nije bilo strpljenja, nije bilo plana, brzopleto smo pucali, razbranili smo im golmana i lagano primali golove. Nije smisao igre da se pukne nakon pet sekundi. Utakmicu smo željeli dobiti u prvih 15 minuta, ali se to tako ne radi.
Nažalost, ovaj poraz dolazi u najgorem mogućem trenutku. Za dva dana nas čeka moćna Danska i moramo sad moliti boga da nas ne razbiju. Naravno, u sportu je sve moguće, tko zna, možda ih i dobijemo, ali moramo biti realni i reći da bi to onda bilo čudo nad čudima s obzirom na to kako smo odigrali ovo.
Sad će Horvat sa svojim pomoćnicima analizirati utakmicu, gledati gdje se i zašto se pogriješilo, pronaći razlog zašto se možda i podcijenilo protivnika. Treba nekako naći snagu i pokušati protiv Danske odigrati puno bolje. Vjerujem da će se to i dogoditi jer od ovoga teško da može gore.