Nogomet je, što je suprotno njegovoj analitičnoj i sistemskoj prirodi, prekrasan upravo jer postoje igrači, treneri ili ideje koji nadilaze sve poznate gabarite unutar kojih razmišljamo o ovoj igri. Paul Pogba upravo je takav igrač. Najveći problem Manchester Uniteda i njegovo najveće potencijalno bogatstvo. I najveći nogometni brend među mladim igračima i najprecjenjeniji veznjak na svijetu, barem u pogledu očekivanja i ulaganja. Tko je Paul Pogba?
Paul Pogba je fizički savršen igrač izvrsnog udarca i natprosječno dobre tehnike i lucidnosti. Oduzmemo li komponentu fizikalije, takav opis bi vrlo lako mogao opisati velikane ove igre poput Xavija ili Pirla, igrača koji su utjelovili uloge nositelja ekipe i kreatora igre. Ali postoji bitna razlika - nije dovoljno posjedovati vještine. Puno je bitnije prepoznati situacije u kojima ih je adekvatno koristiti. Pogba ima veliku tendenciju uništavati ritam i sklad u svojoj ekipi iracionalnim odlukama na terenu. Na suptilniji način to se manifestira pogrešnim postavljanjem i lošim odlukama prilikom usmjeravanja napada. Na puno vidljivijoj razini, Pogba je igrač koji će bez da dvaput razmisli opaliti loptu po suparničkom golu s 40 metara, imajući u glavi lik i narativ Tsubase Ozore, ili će pokušati bez ikakvog razloga okrenuti dijagonalnu loptu koju može pogoditi jedino Andrea Pirlo. On jednostavno ima kompleks. Kompleks ultra-talentiranog dečka koji vrijedi 100 milijuna eura. I koji shodno tome mora rješavati utakmice. A za razliku od velikih igrača, koji čekaju pravi trenutak da realiziraju igru, Pogba ju forsira i želi riješiti svaku utakmicu u svakom potezu. Ukratko, Paul Pogba je sve ono što ste mrzili kod vještih suigrača na ulici, koji su se na konto svog kredibiliteta osjetili pozvani i prozvani pokazati svaku sekundu utakmice da su najbolji igrač na terenu.
Loši mentori
S jednom stvari Pogba nikad nije imao sreće, a to su mentori u njegovoj profesionalnoj karijeri. On je mlad, gladan i divlji nogometaš. Dovoljno je drzak da javno zaželi Manchester Cityju ozljedu kako bi prvenstvo bilo zanimljivije, da bi već u idućoj utakmici zaradio suspenziju zbog naivno zarađenog crvenog kartona. I maknemo li se dalje od perspektive koja pokazuje iracionalnu averziju prema Pogbi, to je nešto sasvim normalno i očekivano. Nogometaši, posebno u ranijoj fazi svoje karijere, rade i govore gluposti. Problem nastaje kada taj mladi nogometaš nema osobu pored sebe - djevojku, prijatelja, ženu, trenera ili menadžera koji će mu ukazati na ispravan put. To nema kod Mourinha, kao ni kod Allegrija koji su svojim prešutnim stavom, a vrlo vjerojatno i pod pritiskom uprave, minutažom davali povoda da se može na terenu i izvan njega ponašati kako god želi i da to nema neke naročite posljedice. Prokletstvo svih njegovih trenera je što nemaju luksuz maknuti ga iz ekipe - jednostavno, u slučaju podbačaja, to će biti sasvim dovoljan krimen za njihovu trenutnu ostavku. Njegov menadžer je Mino Raiola, možda i najmoćniji čovjek svjetskog nogometa koji je prije svega biznismen i headhunter, a onda sve ostalo, ako je išta ostalo. Paulu Pogbi fali Sir Alex Ferguson. Tip koji će mu zabiti kopačku u glavu i uvjeriti ga da nije toliko dobar koliko misli, nego da tek to mora postati. Tip koji će ga hladno ostaviti na klupi tri utakmice zaredom kada pokaže i najmanji simptom uvjerenja da je veći od kluba koji predstavlja. Paul Pogba je odmetnik, neprilagođen tip u sustavu čije norme ne razumije. On je istovremeno i prvo lice svjetskog nogometa i izgubljeni dječak koji se bojazno osvrće oko sebe u tom glomaznom sustavu. Paulu Pogbi jednostavno treba da sazre. Najprije izvan terena, a onda i na njemu.
Gdje može najviše dati?
Ono što je važno u njegovom razvoju je dati mu adekvatne okvire unutar kojih može pružiti ono u čemu je bolji. A koliko god on ili njegov trener to mislili, to nije pozicija organizatora igre. Pogba najviše može dati na poziciji koja nije opterećena velikim zadacima u organizaciji napada, a koja bi istovremeno mogla koristiti njegove sjajne fizikalije i završnicu iz drugog plana. To može biti pozicija sekundarnog, povučenog napadača, ili u drugim formacijama/sustavima, pozicija najofenzivnijeg veznog igrača. Sve dok ne bude ispravno uramljen, nikad neće u kontinuitetu davati partije na razini svog talenta. I što duži bude taj period, to se javlja veća opasnost od fenomena "Kovačić", tipa za kojeg svi vide da može puno, ali nikako da preskoči iduću stepenicu u razvoju svoje igre i karijere. Paul Pogba je bio dječak bez brige dovoljno dugo. Manchester United nema vremena ni energije baviti se dječjim bolestima svoje najveće zvijezde. Vrijeme je da ne bude kamen spoticanja, predmet upornih kafanskih rasprava i primarni kandidat za titulu najprecjenjenijeg igrača na svijetu. Paul Pogba nema izbora - on mora odrasti.