>>> KOMPLETAN RASPORED, REZULTATE, ANALIZE I REAKCIJE IZ NJEMAČKE PRATITE NA INDEXOVOJ TEMI ZA SP.
VEĆ I RANIJE je trener golmana Mario Kelentrić najavio, a sam Stivi danas potvrdio da mu je utakmica protiv Šveđana posljednja za reprezentaciju. Već mu je 36 godina, svjestan je da je vrijeme za mlađe snage. Ipak, mnogi smatraju da je mogao još ostati, nije to prevelika dob za rukometnoga golmana, a i kasno smo ga, zapravo, upoznali.
Na oproštaju od reprezentacije primio je jedan komičan gol, ali i obranio nekoliko nezgodnih švedskih šutova.
"Teška utakmica za igrati, nikome nije ništa značila. Sad imamo još dan-dva odmora i vraćamo se u klubove. Naravno, bilo bi bolje da smo pobijedili, ali tako je kako je", kratko je prokomentirao Ivan Stevanović svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju, pa rekao što misli o onome što ostavlja.
"Naravno da imamo puno dobrih igrača i nadam se da će kult reprezentacije, koji imamo godinama, ostati i dalje i da ćemo biti u borbi za medalje."
"Otkrili" su ga tek u tridesetima
On je osvojio jednu veliku broncu na EP-u u Poljskoj, na kojem je bio jedan od najvećih junaka. Reprezentaciju, kaže, ostavlja mlađim snagama, iako on nije spadao u tu kategoriju kad je prvi put zapravo dobio priliku. Lino Červar ga je, doduše, prvi put pozvao još 2007., ali ozbiljnije je u konkurenciju ušao 2013., kad ga je Zdenko Zorko, trener vratara u reprezentaciji Slavka Goluže, uvrstio u momčad za Mediteranske igre. Ivan Stevanović tad je već ušao u četvrto životno desetljeće...
Ali ono pravo stiglo je tek prije tri godine, na Europskom prvenstvu u Poljskoj. A i tamo je pozvan naknadno, kao zamjena za ozlijeđenog Filipa Ivića. Ali loše izvedbe Mirka Alilovića Stivija su gurnule u prvi plan.
U Poljskoj se rodio Stivi Wonder
A on je zablistao kad je bilo najpotrebnije, kad je Hrvatska ganjala 11 razlike protiv domaćina i na krilima njegovih obrana došla do senzacionalne pobjede 37:23 za plasman u polufinale, te naposljetku brončanu medalju. Potpuno je demoralizirao Poljake obranivši im 13 od prva 24 udarca, čime je omogućio suigračima da utakmicu proslave kao "Čudo u Krakowu", a sebi priskrbio valjda najprikladniji nadimak u povijesti rukometa - Stivi Wonder.
Takve predstave u Poljskoj osigurale su mu nekoliko mjeseci kasnije i mjesto u olimpijskoj reprezentaciji. U Riju nije došao do medalje, ali ostvario je svoj olimpijski san.
Dvorana mu je bila bliže od bazena
Do medalje Hrvatska s njim nije došla ni na SP-u prije dvije godine, ni lani na domaćem EP-u, a nije ni ovaj put. Ali ima mediteransko srebro i veliku europsku broncu iz Poljske, za koju bez ikakve skromnosti može reći da je jedan od najzaslužnijih.
Većinu klupske karijere proveo je u Hrvatskoj. Dugo je ozbiljno trenirao plivanje, pa neko vrijeme paralelno i rukomet, za koji se na kraju odlučio jer je živio blizu dvorane, dok je bazen bio na drugom kraju grada.
Ukupno devet godina proveo je u Zametu, dvije u Poreču, jednu u slovenskom Krškom, a 2012. je prešao u Zagreb. Tek kao afirmirani reprezentativac ozbiljno se zaputio u inozemstvo, u švicarski Schafhausen, u kojem je posljednje dvije sezone.
Tko zna što bi bilo da je ipak ostao u plivanju, ali ljubiteljima rukometa mora biti drago što je odrastao bliže dvorani nego bazenu i što mu je na rukometu bila - bolja ekipa.