IAKO JE košarka odavno već globalni sport koji se ozbiljno igra i izvan SAD-a, dugo je trebalo da se počnu otvarati vrata Europljanima. Krajem 80-ih odlazak Dražena Petrovića, Vlade Divca i Šarunasa Marčiulionisa u NBA bio je ogroman korak za ostatak košarkaškog svijeta.
Danas je situacija znatno drukčija. Od 450 mjesta u rosterima 30 klubova, više od 100 ih popunjavaju igrači rođeni izvan SAD-a. Skoro četvrtinu igrača u NBA ligi čine stranci.
Ipak, jedno je igrati u NBA ligi, a drugo postati zvijezda u njoj. Mnogi od 108 igrača iz 42 zemlje, koliko ih je započelo ovu sezonu, ondje su samo zbog visine i talenta, mnogi su prolaznici ili igrači uloge, a jako malo ih se uspije izboriti za zvjezdani status i poziv na All-Star utakmicu.
Ove godine, doduše, od 24 igrača na All-Star susretu u Charlotteu (26 ako računamo posebne pozivnice Dirku Nowitzkom i Dwyaneu Wadeu), čak je pet stranaca, odnosno 21%, a među njima su trojica debitanata - Srbin Nikola Jokić, Crnogorac Nikola Vučević i Australac Ben Simmons. Tu su i dva povratnika - drugi All-Star nastup ove će godine imati Kamerunac Joel Embiid, a treći Grk Giannis Antetokounmpo, koji je najvećim brojem glasova na Istoku stekao pravo biranja suigrača protiv LeBrona Jamesa (noćas u 1 sat prema hrvatskom vremenu).
Za ovu je priču najzanimljiviji Joker jer je njegovim uvrštenjem među "sve zvijezde" Srbija postala zemlja s najviše All-Star igrača u povijesti. Ne računajući SAD, dakako.
Jokić je apsolutno zaslužio biti All-Star, briljira u dresu Denvera, podjednako oduševljava fanove i struku svojim atipičnim stilom igre za centra koja se bazira na kreativnosti. U prosjeku postiže 20,1 poen, 10,4 skoka i za centra skoro nezamislivih 7,7 asistencija.
Prije njega Srbija je imala još dva All-Stara početkom ovog tisućljeća - Predraga Stojakovića i Vladu Divca, koji su tada bili suigrači u odličnom Sacramentu. Divac je jedini nastup imao 2001. godine, a zatim ga je Peja zamijenio na iduća tri izdanja, od 2002. do 2004.
Na 68 All-Star utakmica ukupno 25 neameričkih igrača
Ako u obzir ne uzimamo Amerikance rođene u drugim zemljama, poput Kyrieja Irvinga ili Shaquillea O'Neala, kroz 68-godišnju povijest All-Star vikenda na središnjim utakmicama zaigrala su samo 22 neamerikanca, a 17. veljače brojka će se popeti na 25.
Osim Srbije, dva All-Star igrača imale su samo još tri zemlje - Njemačka, Španjolska i Kanada, makar možda Steveu Nashu (8 nastupa) i Jamaalu Magloireu (1) nije mjesto na ovom popisu jer se ipak radi o američko-kanadskoj ligi. Nijemce je, osim Dirka Nowitzkog, u 90-ima triput predstavljao Detlef Schrempf, prvo kao član Indiane, a zatim dvaput kao igrač Seattlea. Španjolski su predstavnici, naravno, braća Gasol. Marc je nastupio triput, a Pau šest puta, ali kao član tri različita kluba (Memphis, LA Lakers, Chicago).
Tom će se popisu vjerojatno već iduće godine priključiti i Slovenija, iako je trebala već ove godine ako se pita fanove koji su Luku Dončića izabrali u startnu petorku, ali igrači, mediji i treneri nisu se složili s njima pa je Wonderboy izvisio. A tek lani Slovenci su dobili prvog All-Stara kad je Goran Dragić upao kao zamjena. Još nije isključeno da ćemo tako već ove godine vidjeti i Luku, ali za to bi se netko od izabranih trebao ozlijediti. Istome se nadaju i Francuzi, koji smatraju da je Rudy Gobert ove sezone nepravedno izostavljen.
Hrvatska još čeka svojeg predstavnika. One tragične 1993. trebao je to biti Dražen Petrović, ali Europljani tada nisu imali nikakav status. Doduše, iste je godine debitirao Schrempf, ali njega su Amerikanci drukčije doživljavali jer je išao na koledž u SAD-u. Baš je Nijemac tada postao prvi Europljanin na All-Star utakmici.
Prije njega na njoj su zaigrala dva stranca, a obojica su debitirala 1985. godine. Bili su to Panamac Rolando Blackman te veliki Hakeem Olajuwon, Nigerijac koji je osam godina kasnije dobio američko državljanstvo, a 1996. i igrao za Dream Team na Olimpijskim igrama u Atlanti, ali prvih osam All-Starova odigrao je kao stranac.
Nakon Schrempfa, prvi europski All-Star bio je nizozemski centar Rik Smits iz Indiane (1998.), a nakon njega spomenuti Divac. Uz Stojakovića, 2002. je među "sve zvijezde" prvi put upao i Dirk Nowitzki.
Od ove godine i Crna Gora ispred Hrvatske
U prvom desetljeću ovog milenija broj igrača i zemalja se znatno proširio pa smo gledali igrače iz Kine (Yao Ming), Litve (Zydrunas Ilgauskas), Rusije (Andrej Kiriljenko), Francuske (Tony Parker) i Turske (Mehmet Okur), uz spomenute braću Gasol i Kanađane Nasha i Magloirea. Popis završavamo dvjema egzotičnim zemljama - Al Horford iz Dominikanske Republike 2010. je ubilježio prvi od pet All-Star nastupa, a 2012. je prvi put zaigrao Luol Deng, rođen u današnjem Južnom Sudanu, ali reprezentativac Velike Britanije.
Hrvatska, nažalost, nema All-Stara na vidiku. Nitko od naših mladića trenutačno ne djeluje kao da bi se mogao razviti u igrača takvoga kalibra, premda Dario Šarić još ima potencijala ako prijeđe u primjereniji klub od Minnesote. Bojana Bogdanovića ćemo jednom možda gledati u natjecanju u tricama, kao nekoć Dražena, a ostali tek trebaju dokazati da uopće imaju ozbiljnu budućnost u NBA ligi.
U međuvremenu većina zemalja bivše Jugoslavije već je imala svojeg All-Stara; Srbija je rekorder, Slovenija lovi korak, Crnogorci dobivaju svojeg predstavnika u Vučeviću, a čak je izglednije da ćemo na All-Staru vidjeti Jusufa Nurkića iz BiH nego bilo koga od naših. Ali eto, izjednačeni smo s Makedonijom, koja ni nema igrača u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta.
Svi stranci u povijesti All-Stara:
3 - Srbija (Vlade Divac, Predrag Stojaković, Nikola Jokić)
2 - Njemačka (Detlef Schrempf, Dirk Nowitzki), Španjolska (Pau Gasol, Marc Gasol), Kanada (Steve Nash, Jamaal Magloire)
1 - Panama (Rolando Blackman), Nigerija (Hakeem Olajuwon), Nizozemska (Rik Smits), Kina (Yao Ming), Litva (Zydrunas Ilgauskas), Rusija (Andrej Kiriljenko), Argentina (Manu Ginobili), Francuska (Tony Parker), Turska (Mehmet Okur), Dominikanska Republika (Al Horford), Južni Sudan (Luol Deng), Grčka (Giannis Antetokounmpo), Kamerun (Joel Embiid), Slovenija (Goran Dragić), Australija (Ben Simmons), Crna Gora (Nikola Vučević)