ANTE ERCEG bio je ove sezone najbolji strijelac Istre, koja je do samog kraja bila u igri za pozicije koje vode u Europu. Svojih 11 golova u ligi zabio je u 21 utakmici, što ga, ako se uzme u obzir broj golova u odnosu na vrijeme provedeno na terenu, čini učinkovitijim golgeterom od najboljeg strijelca lige Marka Livaje.
Njegovu sezonu obilježila je i suspenzija od devet utakmica. HNS ga je žestoko kaznio nakon što je rasparao bilježnicu sucu Jakovu Titliću na utakmici protiv Rijeke. Erceg je za Index otkrio nepoznate detalje tog slučaja te podijelio dojmove iz prošle SuperSport HNL sezone, najbolje u povijesti Istre.
Završili ste sezonu na petom mjestu s Istrom. Jeste li se na početku sezone mogli nadati takvom plasmanu?
Nismo mogli očekivati da ćemo završiti na ovako dobroj poziciji. Kad sam došao, Istra je bila na zadnjem mjestu s tri poraza u tri utakmice. Ekipa je bila u fazi uigravanja i još kadar nije bio kompletan, pristizali su igrači. Nisam zamišljao da možemo doći u situaciju da se do zadnjih kola borimo za Europu.
Na kraju smo posložili dobru ekipicu i ostvarili najbolji plasman u povijesti kluba. Svi moramo biti zadovoljni time. Ostaje žal za Europom, osjećali smo da smo jako blizu. Ali ova sezona je jedan velik iskorak za klub i za sve igrače. Moramo biti zadovoljni.
Momčad neće ostati ista za sljedeću sezonu. Neki igrači već su otišli...
Einar je otišao nakon četiri i pol godine. On je jedna pozitiva u svlačionici. Pravi igrač, pravi lider, pravi dečko. Tako da će nam nedostajati on, Luka Marin, Dario Marešić koji je tu na posudbi i Facundo Caceres koji odlazi.
Tako je to u nogometu. Igrači se mijenjaju, odlaze i dolaze. Klub će se potruditi da složi jednu dobru ekipu koja će moći parirati svima. Dogodine će nam opet primarni cilj biti ostanak u ligi, a sve ostalo je plus.
Oko produljenja ugovora za vas nije bilo velikih dilema?
Mislim da sam osobno odradio jednu dobru sezonu u Istri. Odluka o dolasku se pokazala kao pun pogodak, zbilja mi je tu lijepo. Žao mi je zbog suspenzije jedino. Da toga nije bilo, bilo bi još i bolje. U klubu su zadovoljni sa mnom i nije bilo puno problema oko produljenja ugovora. Htio sam ostati tu.
Devet utakmica propustili ste zbog suspenzije jer ste sucu Jakovu Titliću poderali bilježnicu. Ispričali ste se zbog toga. Kako danas, s malim odmakom, gledate na tu situaciju?
Ispričao sam se zbog toga, ali sam poslije obrisao ispriku. Morao sam se ispričati zbog kluba. Inače, nemam se kome ispričavati. Sudac mi je na poluvremenu rekao da će mi dati crveni, čak mi je i počeo psovati. Sakrio je onaj mikrofon povezan s VAR sobom. Provocirao me kroz cijelu utakmicu.
Poznajem ga otprije, još dok je sudio u drugoj i trećoj ligi, a ja igrao za RNK Split. Znao sam već što mi se sprema. Jedva je dočekao da mi da drugi žuti, koji nije bio zaslužen, i da me isprovocira. Moja reakcija je bila takva kakva je i sam sebi sam najviše naštetio. To je prošlost, vratio sam se nakon suspenzije i izvukao iz svega neku pouku.
Krajnje ružno je bilo to što su mi dali devet utakmica suspenzije. Namjerno je HNS glumio strogoću na meni. Vidjeli ste da je kroz ovu sezonu bilo svakakvih incidenata pa nitko nije prošao ovako kao sam ja prošao. Oni misle da će me izbaciti iz takta, ali ne mogu.
Mogu me kažnjavati koliko god hoće. Nedavno sam dobio kaznu jer sam komentirao suđenje. Samo sam rekao kakvo je bilo suđenje. Oni su jedva dočekali da me kazne. Neka me kažnjavaju što više mogu, a ja ću se uvijek vraćati jači.
U tunelu prije nego smo izašli na teren mi je sudac svašta izgovorio. I u zapisniku nakon utakmice navedene su kojekakve laži. Naveli su da sam ja njega psovao nakon utakmice, što nije bila istina jer su kamere zabilježile da nisam uopće izlazio iz svlačionice ni bio u kontaktu sa sucem. To je tako - bila je njegova riječ protiv moje.
Žalbu sam napisao i komisija mi nije uvažila. U njoj su bile evidentirane činjenice da nisam nakon utakmice bio u kontaktu sa sucem i da ga nisam psovao. Samo zbog toga su mi dali četiri utakmice kazne. Znači lažu, manipuliraju i rade kako njima odgovara. Ponavljam, najviše sam ja oštećen u svemu tome, ali neka im bude.
Ove sezone ste bili jedan od najboljih strijelaca u ligi, ali niste igrali svoju primarnu poziciju. Kako se dogodila ta tranzicija na centarfora u Istri?
Ispalo je to sasvim slučajno. Igrali smo utakmicu protiv Gorice u kojoj smo pobijedili 2:0. Ušao sam tad s klupe i zabio dva gola. Trener je vadio Bakrara i pitao mene mogu li igrati centarfora. Rekao sam mu da to nije moja pozicija, ali odradit ću. Onda sam ušao, zabio dva gola i treći mi je poništilo. Sljedeću utakmicu sam isto odigrao na poziciji napadača i shvatio sam da mi stvarno leži ta pozicija. Ali puno toga ovisi i o stilu igre.
Trener Garcia voli puno kontakta s loptom, puno pas-igre i to meni odgovara. U nekom drugom sustavu mi vjerojatno ne bi odgovaralo. Recimo da se igra na duge lopte i da ja gore moram spuštati, graditi te lopte i biti šponda. Više mi odgovara tražiti međuprostore, utrčavati i tražiti loptu u noge. U ovoj formaciji se osjećam najbolje.
RNK Split je Vaš klub, jeste li još pri tome da tamo želite završiti karijeru?
Sigurno ću karijeru završiti u RNK Splitu. To je klub u kojem sam napravio prve nogometne korake. Dosta toga se promijenilo u Splitu ovih zadnjih godina, ali nema veze. To je moj matični klub i želim na kraju karijere s njim odigrati bar jednu sezonu. Ili dvije, koliko budem mogao.
Igrači često ne slave golove protiv bivših klubova. Vi ste slavili svoje protiv Hajduka...
Veselim se svakom golu. Kad sam na terenu, fokusiran sam sto posto na teren i nogomet. Emocionalno proživljavam utakmicu i u svakom trenutku reagiram kako mi dođe. Nisam jedan od onih koji će glumiti da mi nije drago što sam zabio gol.
Jednostavno to ne volim. Ako ti nije drago nekome zabiti gol, ali previše voliš taj klub, onda nemoj ni igrati protiv njega. Ostani sa strane, reci da te boli i da ne možeš igrati. Igram svaku utakmicu isto. Zadovoljan sam kome god da zabijem gol i veselit ću se. Može mi zamjeriti tko god želi, ali ja sam jednostavno takav.
Imali ste tijekom karijere situaciju da ste mogli ostati u Emiratima dvije godine, samo trenirati i uzimati plaću. Ali odlučili ste da ne želite takav život?
Mogao sam tamo čekati da mi istekne ugovor i odmarati. Nisu me registrirali pa ne bih ni igrao. Imao sam tad 28-29 godina, bio sam u najboljim igračkim godinama. Bilo bi ružno da sam tamo ostao dvije godine samo trenirati. Jer igrao ne bih sigurno.
Mislim da bi mi to bio i kraj karijere. Ali potražio sam drugi put, otišao sam u Brondby i mislim da nisam pogriješio. Upoznao sam tamo jednu novu kulturu, jedan novi nogomet. Bilo mi je dobro, iako nisam igrao baš onoliko koliko sam očekivao.
Razmišljate li već čime ćete se baviti kad završite karijeru?
Trenutno sam fokusiran sto posto na nogomet, treninge i utakmice za Istru. Kad završim karijeru, vidjet ću čime ću se dalje baviti. Imam još dvije godine ugovora, želim uživati u igranju i dati svoj maksimum.