I SLUŽBENO je - Dinamo je u krizi. Plavi su izgubili od zadnje momčadi SuperSport HNL-a. Protiv Vukovara u Vinkovcima je samo došlo na naplatu ono što se dalo naslutiti već neko vrijeme, a posebno u ovom ciklusu nakon reprezentativne stanke, a to je da Dinamo nema igru.
Način na koji će se ponijeti u ovoj krizi će nam puno toga reći o tome kako će izgledati ova sezona, ali će nam puno toga reći i o viziji Zvonimira Bobana. Situacija još uvijek nije izmaknula kontroli, ali ovaj Dinamo počinje bolno nalikovati traumatičnim izdanjima i mukama iz zadnje dvije sezone.
U odnosu na utakmicu u Švedskoj, Dinamo je promijenio čak sedam igrača. U sastav su tako ušli Matteo Perez Vinlof, Niko Galešić, Luka Stojković, Gabriel Vidović, Sandro Kulenović, Gonzalo Villar i Ismael Bennacer koji bi igrao u Europi da smije.
Pohvalno je što je trener Dinama odlučio oživiti igrače iz drugog plana i dati im šansu, ali se s tim procesom debelo kasni. Svi nabrojani igrači osim Bennacera te djelomično Vinlofa i Galešića bili su potpuno van ritma i nisu izgledali ni blizu kao igrači kakvi su izgledali na pripremama ili kako mogu izgledati.
Dinamo je do utakmice s Vukovarom odigrao ukupno 14 utakmica u sezoni - 10 u prvenstvu, tri u Europi i jednu u kupu, ukupno 1260 minuta nogometa. Od gore nabrojanih igrača, čak petorica nisu odigrala ni trećinu minuta ove sezone - Bennacer, Villar, Vidović, Vinlof i Galešić, dok su Stojković i Kulenović odigrali nešto više, oko 35% dostupnih minuta.
Sa sedam novih igrača u početnoj postavi, na užasnom terenu i sa već starim boljkama u igri, Dinamo nije pokazao baš ništa. U bogatoj kolekciji SHNL užasa iz zadnje tri sezone, utakmica u Vinkovcima ulazi u Kuću slavnih.
Nijedna izrađena šansa, bez ikakvog suvislog načina stvaranja prednosti i dolaska u završnicu i 15 minuta potpunog defenzivnog kaosa u kojem je Vukovar mogao zabiti i više od jednog gola. Trebalo je 11 kola i dolazak Dinama da slavonska momčad upiše svoj prvi clean sheet ove sezone.
Posebno, iako ne najvažnije poglavlje u knjižici Dinamovih nelogičnih kadrovskih odluka, je odnos prema Dionu Drenu Belji. Nedopustivo je da čovjek koji je tu doveden za bijesan novac riješavati utakmice igra u suštini toliko malo kad se lome utakmice.
Protiv Malmoa je izašao iz igre u 61. minuti iako je Dinamo gubio 1:0. U Osijeku je izašao na 0:0 20 minuta prije kraja, u Varaždinu u 65. na 1:1, protiv Gorice u istoj minuti iako je Dinamo gubio. Otkad je došao u Dinamo, Beljo ima jednu utakmicu u kojoj je odigrao 90 minuta - protiv Lokomotive.
Nevjerojatno je da najbolji napadač kluba protiv Vukovara ulazi u igru zadnjih 13 minuta kada je jasno da momčad ne može nešto kreirati i kada joj treba netko tko može utrpati gol iz pola šanse.
Nije nikakva novost da se trener prvi našao na udaru kritika i da je njega najlakše zamijeniti pa navijači u tome vide šansu da se stvari što prije okrenu. Iz perspektive rezultata, bilo bi izuzetno surovo smijeniti Kovačevića.
Hajduk koji je dosad uzeo više bodova nego su i najveći optimisti zamišljali je na "samo" tri boda prednosti, dok je momčad u Europa ligi na pragu osiguravanja nokaut faze i s vrlo dobrim šansama za top osam koje bi ju odvelo direktno u osminu finala.
S druge strane, ni nakon četiri mjeseca Dinamo nema prepoznatljivu igru te se i taktički i u odabiru igrača ponavljaju iste greške. Da stvar bude još gora, nije uočljiv trend u kojem Kovačević to vidi i aktivno ispravlja. Još jednom treba ponoviti da se od igre kadra u koji je uloženo 17 milijuna eura samo na odštete očekuje puno više.
Sad je, a tome je jednim dijelom i sam kriv, upao u prvu pravu krizu otkad je u Dinamu. Navijači traže krv, igre nema, rezultatski te ne mazi sreća, a u Vinkovcima su potencijalno izgubili čak četiri igrača na nekoliko kola - Bennacera, Zajca, Stojkovića i Valinčića, od kojih za zadnjeg nemaš nikakvu zamjenu.
I Jakirović i Bjelica i Cannavaro su platili glavom jer su jako loše upravljali krizama, sve do trenutka dok nisu potpuno izgubili podršku na svim frontovima - i u svlačionici i u klupskim uredima i na tribini. Ono što je bolno frustrirajuće za igrače Dinama je da su se svi problemi nazirali dok su stvari naizgled za Dinamo tekle glatko, ali ih se uporno zanemarivalo i sakrivalo iza rezultata.
Naravno, odabir i odluke u vezi trenera još će nam više reći o viziji glavnog kreatora sportske politike Dinama, Zvonimira Bobana. Kovačević je njegov izbor i samim time će biti njegov veliki dobitak ili kiks.
Kovačević nije došao kao vatrogasac usred sezone nego kao projicirano dugoročno rješenje s čistim startom. Brzom smjenom trenera Boban bi, barem na prvu, skinuo pritisak sa sebe, ali bi pokazao da se klub i nije pretjerano udaljio od ustaljenih praksi.
To ne znači da se slijepo moraju slijediti rješenja ako očigledno ne funkcioniraju, ali to znači da Dinamo u krizama i dalje postupa reaktivno i da njegov skauting stručnog i/ili igračkog kadra i dalje nije ni blizu na razini izvrsnosti na kojem Proljećari inzistiraju otkad su ušli u klub.
Kovačević pred sobom ima nekoliko "zadnjih šansi" zato što Dinamova povijest ima samo dvije vrste trenera - bivše i one koji će to postati nakon tri vezana kiksa. Priča o njegovom otkazu nakon Vukovara je suluda koja bi bila dokaz da Dinamo po pitanju strateških odluka i dalje tapka u mjestu.
Postupak Dinama u ovoj situaciji reći će nam i je li predstavljena vizija s početka sezone, u kojoj je Boban naglašavao važnost vremena "koje se ne može kupiti" bila tek šarmantno predstavljena floskula.