SVE MI SE čini da ću u Vinkovce. Jer Hajduk ide tamo po kup i titulu. A kad su Sesvete na Poljud zadnje nedjelje uspjele dovest 15 tisuća Splićana, onda će cila Slavonija doć u Vinkovce. Slavonci su oduvijek bili u tajnoj vezi s Dalmacijom i ljubili se u sijenu s Dalmatincima na ikavici. Ili u nekom vagonu Vrdoljakovog "Vlaka bez voznog reda". Na bazi kojega rodne Otavice Ivana Meštrovića postoje i u Slavoniji. Pa bi sve to danas moglo stat u pismu "Dođi u Vinkovce!". Koja je Igora Štimca na kratko u trenerskoj ulozi vratila u tamošnji nekadašnji Dinamo zabranjenog imena (Evo i maksimirskom devet-godišnjica). Dinamo za zube, kao jezik za zube, kazao je Francek Bad-blue-boysu sitnog zuba. I sad vidi što mu se desilo kad je to došlo šaka Mamića Zdravka.

Još malo pa "recentni dinamovci" od jučer (rođeni) neće imat pojma kako je bilo i Croatije. I rata. Sve što se događalo godinama Hajduku, sada bije Dinamo. I osim u Maksimiru – nema ga više nigdje. Niti u Vinkovcima. Tamo je Cibalija. Zdravku Mamiću bi bilo najbolje da razmisli o svom budućem razvoju i da se ugleda na Igora Štimca kojem je jasno da će teško ponoviti svoja najbolja vremena u Poljudu, pa s Asanovićem i Bilićem traži natrag uloženu lovu, oko milijun eura računajući i bidnoga poštenoga Alena Bokšića kojemu ta jadna lova i ne triba nego govori da mu je drago ostat za tu «siću» Hajdukov dioničar i dalje. Za razliku od plemenitoga Bokšića, mnogima je jasno da su neka vremena prošla i da u Sanaderovom primorački preoblikovanome Poljudu nema tu više prostora za ubrat sebi koju kunu.

Hajduk je jednostavno otkačio i ničim više ne pripada jadnom i izobličenom hrvatskom nogometu. Nego je Hajduk preoblikovan. I to po svim pitanjima. Imun je i na recesiju. Jedina svjetla točka na svijetu. Ako dođe do kataklizme, potopa ili svjetskog smaka, Hajduk bi mogao bit Noina arka. Nema toga tko se ne bi ukrcao. Objektivno valja skinuti kapu premijeru Sanaderu i Zdravko Mamić je bio u pravu kad mu se ulagivao uz pomoć novinara Sportskih novosti tepajući premijeru kroz vlastiti intervju:

"Ja nemam prigovora na premijera Sanadera, ne mislim da on pomaže samo Hajduku, ja sam oduvijek bio uvjeren da premijer zna vrijednost nogometa i da podjednako želi dobro ukupnom hrvatskom sportu."

Komično je kad ti mangupi koji su prevarili pola države i cijeli narod naivno vjeruju da će takvim izjavama izazvati bilo što u svoju korist, da će kao upozoriti javnost na neke stvari pa da premijeru Sanaderu neće bit lako usredotočit se samo na svoj Hajduk nego će radi poštenja i objektivnosti povest računa i o Mamićevom Dinamu. Otkud tim ljudima ideja da je samo njima dopušteno bit Mamić, a da svi drugi moraju bit sveci kako Mamić ne bi bio oštećen?

Nakon onog derbija od papira u Splitu nisam bio na Hajdukovoj strani jer je to zbilja neozbiljna i nezrela greška u organizaciji derbija gdje sam htio vidjeti nogomet a ne sve ono što mi je ponuđeno. Međutim, to ne znači da sam bio na Mamićevoj strani koji se uhvatio onog penala kao pijan plota izbjegavajući da kaže na što mu sliči klub, momčad, trener, igrači, akcija, pa čak i navijači koji su po uzoru na Zvezdine Delije palili stolice što bih isto rekao i Torcidi kad se tako ponaša u Maksimiru.

Vratimo se dakle tome nesvakidašnjem i pomalo apsurdnom zaključku da premijeru Sanaderu valja skinuti kapu jer je sve ove godine strpljivo pripremao fenomenalnu reorganizaciju Hajduka. Pogledajte što je postigao, srušio je Dinamo s nedodirljivog pijedestala, podmetnuo nogometnoj mafiji Primorčev Zakon o športu, i o preoblikovanju, učinio da jedino Hajduk funkcionira legalno i k tome još bogat da kupi sve što poželi pa to više nije momčad teško izgovorljivih prezimena nego su svi poznati a takve su im i akcije (reprezentativci Subašić, Šerić, Vejić, Kalinić, rasni Ibričić, Gabrić, Skoko, Andrić, talenti Tomasov, Oremuš…).

Nakon Dinama u Splitu je evo pala i Croatia. Šta ima veze da je samo iz Sesveta. Velika je stvar da se Poljud puni i na Sesvete i na Zagreb, a zašto? Zato što ljudi ne dolaze gledat njih nego – Hajduk! I koji je krajnji cilj? Ne'š ti pitanja! Pa krajnji cilj je da Sanader može bit miran jer kad god mu padne na pamet može izbornu kampanju organizirat u Poljudu i za čas dovest barem 15 tisuća ljudi kao minimum sudeći po posjetu protiv Croatije iz Sesveta.

Već je sad definitivno jasno da će se u budućnosti o sadašnjosti (koja će postat povijest) govoriti kao o eri Sanaderovog Hajduka. Split se oduvijek mjerio po tomu. Pa zašto bi sad bilo drukčije kad imamo tu prolaznu recesiju. Šta je ona kontra vječnom Hajduku?!

Nedjeljno poslijepodne na osunčanome Poljudu za recesije u ožujku 2009. odmah iza objeda Splićani su mirno i zadovoljno, siti i napiti, sjeli preživati na tribinama Poljuda. I to desetak minuta prije utakmice njih je tamo već bilo oko deset tisuća. Taman da se svi potpišu na primjer Stipi Legendi (Mikuličiću) iz Podstrane, muškarcu s brkovima i licu koje godinama viđate u svakoj sportskoj spektakularnoj prilici, dakle da mu se svi potpišu na peticiju kako bi se i on demokratski mogao kandidirati za predsjednika Hrvatske.

Samo ljubomorni, zavidni, pakosni mogu sad tražiti dlaku u jajetu da trener Ante Miše nije smišljeno doveden na mjesto prvog trenera poslije Gorana Vučevića. U Hajduku jest tada planula ideja o dovođenju Avrama Granta i tko to ne bi reagirao ako se može? No licemjerno je da sad novinari spominju to kao razlog za kritiku Hajduka u ovome svečanome i uspješnome trenutku. To pokazuje samo njihovu zavist te činjenicu da su i sami u pogledu Hajduka imali nekakve osobne, privatne interese.

Jer nema toga tko nije hvalio Avrama Granta u to vrijeme. Ali nije Ante Miše sam sebe postavio za trenera. Niti je Goran Vučević sam sebe doveo u Hajduk i svu silu trenera kojima se okružio iz čega je zapravo rođena današnja Hajdukova vrijednost u terenu a ne samo i u gornjem domu. Novinar mora sebi priznati da je lakše bit atraktivan pisac kritizirajući, ali to je čisti kič ako nemaš snage, duše i pameti za napisat i nešto dobro onda kad je objektivno zbilja dobro.

Naravno da će se Hajduka uvijek koristiti i za političke stvari, kao da se u to ime ne koriste i sve olimpijade ovoga svijeta, ali je nemoguće poništiti kompletan trud trenera Ante Miše i njegove ekipe. Neovisno o svim preoblikovanjima, Sanaderima, Primorcima i izborima za gradonačelnika fakat je da Miše zna ono što su dosad znali nekad davno Tomislav Ivića a zadnjih godina samo Ivan Katalinić i Zoran Vulić. To je formula za uspjeh, klapa u ekipi, sklad u akciji, a naravno i plaća na blagajni.

Nakon pobjede nad Dinamom predsjednik Mate Peroš nije podijelio premije nego je ponudio igračima da pobijede još i Intera, što je ponekad puno teže, te da u paketu budu nagrađeni sa dva puta po 5.900 kuna za obje utakmice. To nije neka lova ali lipo zvoni kad se to objavi i mo'š mislit kako se igrači ne smiju osramotit pa izgubit tu lovu dok raja koja dolazi i protiv Sesveta u Poljud u stvari nema ni za papar nego recesiju troši na veresiju.

Foto: Ante Čižmić (Cropix)