NIKOLA JOKIĆ dvostruki je MVP, baš kao i Giannis Antetokounmpo, a Luka Dončić najveći je konkurent Jokeru za ovogodišnju nagradu. Rudyju Gobertu na put do četvrte titule za najboljeg obrambenog igrača NBA lige može stati samo Victor Wembanyama, koji će biti i rookie godine. Domantas Sabonis i Lauri Markkanen lani su bili All-Star igrači.
Nije nikakva novost da su europski košarkaši unatrag nekoliko godina zavladali američkom košarkom, a lanjski dolazak francuskog Aliena garancija je da će tako biti još dugo. Wemby je u prvoj godini u Americi opravdao sav hajp koji se oko njega stvarao i odigrao jednu od najboljih rookie sezona u povijesti NBA-a.
Osim njega, ogroman iskorak u svojoj drugoj ili trećoj sezoni napravila je još nekolicina mladih europskih igrača, koji možda nemaju tako ekstreman potencijal da jednog dana uđu u razgovore o najboljima svih vremena, ali svakako bi u godinama koje dolaze mogli skupiti barem nekoliko All-Star nastupa.
U Wembanyaminoj golemoj sjeni ostale su obećavajuće rookie sezone njegovog bivšeg suigrača iz Francuske i malo poznatog Belgijca, a na ovogodišnjem draftu među prvih pet trebala bi biti izabrana još dva Francuza, a možda i jedan Srbin ili Litvanac.
Sve je to garancija da će europski igrači imati sve veću zastupljenost i ulogu u najjačoj ligi svijeta, a ova se četvorka već čvrsto uvrstila među najveće mlade zvijezde.
Victor Wembanyama (Francuska, San Antonio, 20 godina, 224 cm)
Trebalo mu je par mjeseci da se privikne na razlike između tradicionalne i NBA košarke, ali kroz cijelu sezonu pokazivao je fascinantan napadački repertoar, etablirao se kao rijetko viđena obrambena sila i pokazao doslovno nikad viđene stvari.
Pokazao je i za mnoge iznenađujuću izdržljivost odigravši 71 od 82 utakmice i postižući u prosjeku 21.4 poena, 10.6 skokova, 3.9 asistencija, 1.2 ukradene lopte, a 3.6 blokada nije samo najbolji učinak u cijeloj ligi ove sezone nego u posljednjih osam godina. Od početka milenija nitko nije imao više od 3.7. Uz to je 224 cm visoki Francuz pogađao obećavajućih 32.5% pokušaja za tricu.
Posebno je dojmljiv, što je i logično, bio u završnici sezone, kad je u pobjedi nad New Yorkom postavio osobne rekorde od 40 poena i 20 skokova, a nekoliko dana kasnije u tijesnom porazu od prvaka Denvera došao nadomak povijesnog quadruple-doublea s 23 poena, 15 skokova, osam asistencija i čak devet blokada. Nije pitanje hoće li, nego kad će postati peti igrač u povijesti s četverostruko-dvoznamenkastim učinkom.
Već sad je elitan defenzivac, a Spursi na 100 posjeda primaju 11 poena manje s njim na parketu nego bez njega, ali puno više od golih brojki fascinira utjecaj koji ima na obranu, odnosno na psihu protivničkih igrača, što se najbolje vidjelo kad je ostao sam čuvati obruč protiv trojice igrača Memphisa koji ga se nisu usudili napasti.
Jedina kritika može mu se uputiti zbog lošeg omjera njegovih San Antonio Spursa, koji su s 22 pobjede i 60 poraza bili peta najlošija momčad lige, ali to je najmanje njegova krivnja jer je Gregg Popovich cijelu sezonu posvetio razvoju, eksperimentirao s postavama i igračima izvan prirodnih uloga te istraživao načine da optimizira svog izvanzemaljca za nadolazeće godine.
Općenito je smiješna ideja da je jedan igrač odgovoran za rezultate cijele momčadi, posebno kad se radi o rookieju, o čemu svjedoče i rane gubitničke sezone onih koje se smatra najboljima u povijesti - Michaela Jordana i LeBrona Jamesa. Uostalom, krajem sezone počeli su se pokazivati i rezultati tog razvoja pa su Spursi upisali nekoliko pobjeda protiv vrlo ozbiljnih momčadi poput New Yorka, Phoenixa i New Orleansa, a predzadnjeg dana sezone šokirali su Nuggetse skinuvši ih s prvog mjesta Zapada pred doigravanje.
Nakon godine prilagodbe i iskustva, s dva ili tri pažljivo probrana pojačanja s kojima će se kvalitetno nadopunjavati, Wemby već iduće sezone može povesti Spurse u borbi za doigravanje na jakom Zapadu.
Alperen Sengun (Turska, Houston, 21 godina, 211 cm)
Zbog odličnog pregleda igre i lucidnih dodavanja 21-godišnjeg centra Rocketsa zovu Baby Jokić ili turski Jokić, i to potpuno opravdano jer bivši je plivač upravo po njemu i modelirao svoju igru kad se preusmjerio na košarku.
U svojoj trećoj sezoni priliku za iskorak dobio je jer Houston nije uspio dovesti iskusnog Brooka Lopeza na poziciju centra, a novi trener Ime Udoka prepoznao ga je kao najbolju napadačku opciju među brojnim mladim talentima u momčadi. Osim stila igre, i brojke su mu usporedive s Jokićevima, koji je u svojoj trećoj sezoni imao prosjeke od 18.5 poena, 10.7 skokova i 6.1 asistencije.
Početkom ožujka spojio je dvije utakmice koje su potvrdile da se radi o superzvijezdi u nastajanju kad je prvo protiv Wembanyame i Spursa zabio 45 poena i 16 skokova, a odmah zatim protiv LA Clippersa ostvario triple-double s 23 poena, 19 skokova i 14 asistencija, postavivši tako rekorde karijere u tri najvažnije statističke kategorije u razmaku od 24 sata.
Nažalost, samo nekoliko dana kasnije sezonu mu je prekinula ozljeda gležnja i vjerojatno mu uskratila nagradu za igrača koji je najviše napredovao ili ga barem izbacila iz konkurencije za nju. Bio je i u ozbiljnom razmatranju za All-Star, koji mu u nadolazećim godinama sigurno neće izmicati.
Deni Avdija (Izrael, Washington, 23 godine, 206 cm)
Iako je Izrael zemljopisno u Aziji, njihovi se sportaši natječu u europskim natjecanjima, a osim toga, Denijev otac je bivši igrač Crvene zvezde i reprezentativac Jugoslavije Zufer Avdija pa ga svakako možemo smatrati europskim igračem. Za njim je "već" četvrta NBA sezona, a u njenom je drugom dijelu pokazao svu raskoš svog talenta.
Godinama je Avdija bio intrigantan potencijal zbog svojih fizičkih predispozicija, igračke inteligencije i sposobnosti da čuva više pozicija, ali ove je sezone konačno razvio i napadačku igru te se istaknuo kao najsvjetlija točka inače užasne momčadi Wizardsa, predvođene kriminalno neučinkovitim kvazizvijezdama Jordanom Pooleom i Kyleom Kuzmom.
Uz njih dugo nije ni uspijevao doći do izražaja, ali trejd centra Daniela Gafforda u Dallas, privremeni izgon Poolea na klupu i Kuzmini problemi s ozljedama otvorili su mu priliku koju je čvrsto zgrabio te je od veljače do kraja sezone bilježio 18.6 poena, 9.0 skokova i 3.6 asistencija uz 51% šuta iz igre.
Avdiji su trebale gotovo četiri godine u NBA ligi da se dokaže vrijednim top 10 izbora na draftu. Dugo je djelovao previše bojažljivo na terenu, ali otkako se napunio samopouzdanjem, pokazuje se kao jedan od najsvestranijih mladih igrača lige, samo što je zarobljen u lošoj momčadi sa sebičnim suigračima.
Franz Wagner (Njemačka, Orlando, 22 godine, 208 cm)
Iako među mlade europske zvijezde nećemo uvrstiti Paola Banchera, koji je podrijetlom Talijan, ali na lanjskom SP-u igrao je za SAD, tu je njegov suigrač iz Orlanda, koji ga je na tom SP-u zaustavio s reprezentacijom Njemačke. Franz Wagner u svojoj trećoj sezoni došao je nadomak prosjeku od 20 poena i bio jedan od ključnih igrača mlade momčadi Magica koja je izborila play-off.
Bilježio je najbolje prosjeke karijere u svim kategorijama osim šuterskih, a s 19.7 poena bio je drugi najbolji strijelac momčadi nakon Banchera, s kojim je uspostavio sjajnu kemiju. Prije All-Stara imao je najbolji niz sezone kad je triput u četiri utakmice zabio barem 34 poena, među kojima i rekord karijere od 38 protiv Detroita.
U obrani je agresivan i može pokrivati sve pozicije osim većih centara te je kao takav jedan od najvećih razloga zbog kojih je Magic vrhunska obrambena momčad. Istovremeno je i loša šuterska momčad, u što se Wagner također uklapa s mizernih 28.1% šuta za tricu, ali je izuzetno učinkovit u prodorima, a igranje s boljim šuterima samo bi mu otvorilo više prostora za njih.
Polivalentni Nijemac u svojoj trećoj NBA sezoni potvrdio se kao jedna od najvećih mladih zvijezda lige unatoč šuterskoj regresiji. Naime, ako bi se vratio na 35-36 posto trica iz prve dvije sezone, to bi otključalo sve elemente njegove igre koje je ove sezone izbrusio i začas ga kandidiralo za All-Star nastupe.
Oni dolaze
Još je nekoliko mladih Europljana napravilo iskorak ove sezone iako ne na takvoj razini kao navedeni. Među njima je Jeremy Sochan, 20-godišnji poljski reprezentativac i Wembanyamin suigrač u Spursima, koji je u svojoj drugoj sezoni popravio prosjeke na 11.6 poena, 6.4 skoka i 3.4 asistencije.
U prvom dijelu sezone Gregg Popovich mučio je 202 cm visokog krilnog centra tjerajući ga na poziciju playmakera kako bi mu popravio pregled igre i brzinu donošenja odluka, zbog čega su rezultati patili, ali Sochan je postao bolji igrač.
Još igra vrlo promjenjivo, što je normalno za tako mladog igrača, i šut mu je toliko nepouzdan da slobodna bacanja gađa jednom rukom, ali Spursi ga vide kao dio jezgre za budućnost uz Wembyja i nastavit će maksimalno ulagati u njegov razvoj.
Najbolju sezonu mlade karijere imao je i 23-godišnji španjolski krilni centar Santi Aldama, koji je u Memphisu postizao 10.7 poena, 5.8 skokova i 3.2 asistencije. Iako je i sam propustio 21 utakmicu, Aldama je bio oličenje zdravlja za suigrače te je iskoristio brojne izostanke da dokaže svoju vrijednost.
Posebno u drugom dijelu sezone, kad je često bio i u startnoj petorci, isticao se Nikola Jović. Uloga i minutaža 20-godišnjeg Srbina varirale su, pokrivao je pozicije od tri do pet, a uz takvu nestalnost završio je s prosjecima od 7.7 poena i 4.2 skoka, ali se profilirao kao kvalitetan šuter s 39.9% učinkovitosti za tricu. Izborio se za rotaciju u momčadi lanjskog finalista kod zahtjevnog trenera Spoelstre, što je dovoljan dokaz da ide u pravom smjeru.
Solidne sezone imala su i dva europska rookieja. Bilal Coulibaly bivši je suigrač Victora Wembanyame, 19-godišnjak kojeg zbog lude atletičnosti uspoređuju s mladim Giannisom. Iako još vrlo sirov, igrao je 27 minuta u prosjeku za Wizardse i postizao 8.4 poena uz iznenađujućih 34.6% šuta za tricu te u bljeskovima pokazivao strašan potencijal.
Još je više iznenadio Toumani Camara, Belgijac koji je četiri godine proveo na američkim sveučilištima pa je izabran tek kao 52. na draftu jer su mu bile već 23 godine. No s obzirom na očekivanja, može se reći da je imao uspješniju rookie sezonu u Portlandu od razvikanog Scoota Hendersona, izabranog trećim pickom. Postizao je 7.4 poena i 4.9 skokova te se brzo pokazao kao vrijedan dio rotacije iako nema ni približan potencijal kao Coulibaly.
Nova generacija
Što zbog Wembanyame, što zbog generalnog uzleta tamošnje košarke, Francuzi postaju hit u Americi i nije nemoguće da na ovogodišnjem draftu budu izabrani na prva dva mjesta.
Alexandre Sarr je 216 cm visok 18-godišnjak koji igra za Perth Wildcatse u Australiji, sve popularnijoj destinaciji za razvoj NBA talenata. Njegova glavna obilježja su izuzetna atletičnost i vrhunski defenzivni instinkti, a zbog tog potencijala mnogi ga vide kao prvi pick.
Zaccharie Risacher godinu je stariji i igra kod kuće, u Bourgu, te je ove sezone proglašen najvećom mladom nadom Eurokupa. Iako visok 207 cm, vanjski je igrač s izuzetnim napadačkim repertoarom za svoje godine, ali još nije izbrusio šut. Premda bi mu pad forme mogao pokvariti šanse na draftu, smatraju ga najsvestranijim igračem generacije.
Uz dvojicu Francuza, izuzetno visoko kotira i Nikola Topić, 18-godišnji Srbin koji je zbog ozljede propustio gotovo cijeli drugi dio sezone nakon povratka iz Mege u Crvenu zvezdu. U razigravaču od 198 cm mnogi vide nešto dončićevsko, u smislu kontrole igre i vlastitog tijela.
Iako je rođen, odrastao i košarkaški se obrazovao u Americi, u ovoj ćemo priči spomenuti i Matasa Buzelisa, 19-godišnjaka iz litvanske obitelji u kojoj su svi bili ozbiljni košarkaši, a već je nastupio i za litvansku reprezentaciju. Ovaj 208 cm visoki krilni igrač igrao je za G-League Ignite u Razvojnoj ligi i previđa mu se izbor među prvih deset na draftu.
Ta su četvorica igrača, uz sve spomenute klince koji se već dokazuju u NBA-u, garancija da će i u godinama koje dolaze europski košarkaši imati važnu ulogu u najjačoj ligi svijeta, a neki od njih možda i dominirati, kako sad to rade Jokić, Dončić i ostali.