REPREZENTACIJA Fijija u ragbiju 7 u Tokiju je burno i dirljivo proslavila obranu olimpijskog zlata iz Rija.

Pobjedu u finalu nad Novim Zelandom 27:12 obilježili su plačući zagrljeni i pjevajući himnu.

Zajedništvo u njihovom slučaju nije tek ofucana fraza, nego način života posljednjih, ali i budućih mjeseci.

Ragbijaška selekcija Fijija okupila se početkom travnja na pripremana za Olimpijske igre, a 6.4. je zbog pogoršanja situacije s koronom proglašen strogi lockdown na području države.

Nitko od igrača nije smio nigdje. Momčad je stalno bila u hostelu u glavnom gradu Suvi, a trenirala je u garaži od koje je napravila teretanu.

Duga izolacija najteže je pala kapetanu Jerryju Tuwaiju jer je otac troje dječice. Jedne noći pokušao se iskrasti, ali ga je izbornik Gareth Baber vidio i nagovorio ga je da ostane.

Objasnio mu je da on kao kapetan mora biti primjer ostalima da izdrže u izolaciji, a i onaj tko bi je prekršio ne bi mogao ići na Igre.

Na kraju lipnja, nakon tri mjeseca karantene, ragbijaši su je mogli napustiti, ali samo kako bi odletjeli do Australije i igrali tamo protiv domaćina i Novog Zelanda. 

Do Japana i Igara nisu mogli čarterom jer za to nemaju novaca, pa su do Tokija došli u društvu paleta smrznute ribe, vozeći se teretnim avionom. 

Usprkos svoj toj muci i nagradi u vidu olimpijskog zlata, ne mogu odmah pohitati najbližima. Prije nego što dođu kuću, moraju proći obaveznu dvotjednu karantenu.

Obitelji će tako vidjeti gotovo pet mjeseci nakon što su otišli na pripreme.