LEGENDARNI Ivica Olić danas je pomoćnik Zlatka Dalića u reprezentaciji Hrvatske, a za Goal i SPOX govorio je o hrvatskom putu do srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji prošloga ljeta.

"Dopustili smo igračima da sami odluče što će raditi nakon utakmice. Ali oni su uvijek htjeli zajedno jesti, a zatim bi satima ostali zajedno. Razgovarali su, slušali glazbu, igrali igre ili činili neke gluposti", prisjetio se Olić:

"Neki su igrali PlayStation, ali većinu vremena provodili su na pikadu. Ima nekoliko stvarno dobrih igrača, osobito Marcelo Brozović. On 180 ne pogađa slučajno. Ima samo 26 godina i ako ovako nastavi, može zaraditi novac i u pikadu nakon nogometne karijere. Dosta se igrao i stolni tenis, tu je bilo izjednačenije. Iako je Brozović i u tom sportu jedan od najboljih, Dejan Lovren i Luka Modrić su također dobri."

Htio bi postati trener.

"Kao dječak želite postati igrač Bundeslige i, kao bivši igrač iz Bundeslige, biti trener u Njemačkoj. No, nažalost, to je još teže nego postati igrač. Postoje stotine igrača koji su igrali u Bundesligi, ali samo je 18 trenerskih poslova. Da biste dobili posao, trebate posebne vještine kao trener."

A kad je došao u Bayern, nije mu bilo lako.

"Potpisao sam prije nego što je postalo jasno da će Van Gaal doći. Prvo što mi je rekao bilo je: 'Imam dovoljno napadača, možeš se odmah vratiti.' Uostalom, Miroslav Klose, Luca Toni i Mario Gomez bili su pod ugovorom. Tada sam odgovorio: 'Upravo sam došao i želim se boriti za svoju priliku.' Nakon tri tjedna priprema, rekao mi je: 'Ako nastaviš tako, igrat ćeš.' Mnogi treneri kažu da nije važno ime, nego samo izvedba na treninzima i terenu, ali Van Gaal je jedan od rijetkih koji to zapravo i provodi."

Komentirao je potom Niku Kovača kao trenera Bayerna.

"Niko zaslužuje biti trener Bayerna. Siguran sam da će u sljedećih nekoliko godina osvojiti još naslova s ​​Bayernom. S Frankfurtom je postigao gotovo nemoguće. Kad je preuzeo trenersku klupu, bilo je gotovo jednako neuredno kao u Hamburgu. A otišao je kao pobjednik kupa. On je donio stabilnost i omogućio da se igra lijep nogomet."

Zatim ga je opisao.

"Niko je Nijemac u hrvatskoj koži. Već kao igrač bio je sto posto profesionalan, a sada to zahtijeva od svojih igrača. Mislim da nikada nije kasnio u karijeri. Tada smo u večernjim satima često igrali remi u hrvatskoj reprezentaciji. Trener je naredio da budemo u krevetu u 23 sata, a Niko je uvijek bio jedini koji je ustao u 22.55 i otišao u svoju sobu. Svi ostali tumačili su vrijeme na hrvatski način: ostaneš do 23.10 i vidiš što se događa. Kada sam došao u reprezentaciju 2002. godine, Niko je već bio starosjedilac. Igrao je kao šestica i bio je zapravo trener na terenu. Razmišljao je i ponašao se kao trener. Ako jednog dana dobijem posao prvog trenera, prvo ću nazvati Niku za savjete."