NAKON što je u Maksimiru proveo tek dvije sezone, poljski reprezentativac Damian Kadzior trebao bi uskoro službeno potpisati za španjolski Eibar.
Taj transfer nema pretjeranog sportskog smisla. Štoviše, ako je istina kojom barataju izvori od 2 milijuna eura odštete točna, onda ovaj transfer nema ni veliko financijsko uporište.
Odlazak Damiana Kadziora je transfer kakav još nismo vidjeli na Maksimiru
Dinamo ima rupu na krilima i prodao je svojeg najboljeg HNL igrača
Dinamo je odlaskom Damiana Kadziora ostao prilično ranjiv na krilnim pozicijama. Jasno je kako će Oršić igrati na lijevoj strani, dok bi na suprotnoj strani terena svoje mjesto trebao naći Lirim Kastrati. Mamić je u Cluju na tu poziciju stavio Majera, ali on je stalno ulazio u sredinu terena, što je Dinamo na trenutke ostavljalo bez širine na toj strani terena.
Dinamo na krilnim pozicijama ima i druge igrače, ali ta konkurencija djeluje vrlo tanko. Javna je tajna da se Dinamo već neko vrijeme želi riješiti Hajrovića. Bosansko-hercegovački igrač ima jedan od najviših ugovora u klubu, a prošle sezone je započeo tek dvije utakmice u prvenstvu. Ranije tijekom ljeta se pisalo i o tome kako postoji mogućnost da Hajrović bude još jedan igrač koji će pojačati Lokomotivu.
Antonio Marin je glavni klupski projekt, ali igra primarno na lijevoj strani napada i još uvijek nismo od njega vidjeli ono što se od toliko talentiranog igrača očekuje. Da slično razmišlja i Zoran Mamić upućuje činjenica da u Cluju Marina nije stavio niti u zapisnik.
Istu sudbinu u Rumunjskoj je doživio i Luka Menalo. On je imao vrlo dobru prošlu sezonu na posudbi u ljubljanskoj Olimpiji, ali i dalje ne djeluje kao netko tko može uzeti mjesto Oršiću i Kastratiju. U klubu je službeno još uvijek i Atiemwen, ali otkad je stigao u Dinamo prije godinu i pol dana djeluje kao da ga se klub želi riješiti.
Odlazak Kadziora ne znači samo manju rotaciju na bitnoj poziciji. Dinamo je izgubio igrača koji je prošle godine bio najbitniji Dinamov igrač u HNL-u. U dvije HNL sezone skupio je 16 golova i čak 21 asistenciju u 58 nastupa. Samo za usporedbu, Mislav Oršić je u tom periodu imao 19 golova i 6 asistencija (54 nastupa), a Bruno Petković 16 golova i 15 asistencija (50 nastupa).
Kada se gleda samo period otkad je stigao u Dinamo, Kadzior je najbolji asistent lige. Njegova sposobnost da s desne strane kao ljevak podvali loptu, centrira ili direktno ugrozi gol bitna je za Dinamovo probijanje suparničkih bunkera u domaćem prvenstvu. Kastrati je mlađi i moćniji igrač, ali treba prostora kako bi iskoristio svoju brzinu. Tog prostora u HNL-u za Dinamo jako često nema i nema nikakve sportske logike da se riješe igrača koji im protiv takvih obrana uz Petkovića može najviše ponuditi.
Dinamo jako dugo nije napravio ovako slab transfer
Dinamo je obično bitne igrače prodavao ili u situacijama u kojima su postali višak iz nekog razloga ili kad su dobili ponudu koju je jako teško odbiti. Dva milijuna eura teško se može smatrati tako dobrom ponudom.
U posljednje tri sezone Dinamo je od mladih talenata ili igrača po punoj većoj cijeni prodavao Olma (18 milijuna), Šunjića (8 milijuna), Benkovića (14,5 milijuna), Sosu (6 milijuna), Ćorića (6 milijuna) i Rog (13,5 milijuna eura).
Fernandes (2 milijuna) i Soudani (3 milijuna) otišli su za slične cifre, ali bilo je to u situacijama u kojima se klub hitno želio riješiti igrača s vrlo visokim ugovorima za koje se ocijenilo da više nisu nužni na Maksimiru. S obzirom na to da je Kadzior produžio svoj ugovor u četvrtom mjesecu, nakon provođenja kriznih rješenja u Dinamu zbog korone, ne čini se vjerojatnim da je to bio razlog i kod ovog transfera.
Usporedbe radi, Dinamo je ovog ljeta prodao Šempera za gotovo istu cifru, iako je golman u posljednje dvije sezone branio za Dinamo tek jednom. Amir Rrahmani, čovjek koji je bio tek prva zamjena za sve obrambene pozicije, prodan je za otprilike istu cifru kao i Kadzior.
Kada transferu Damiana Kadziora dodamo i onaj Nikole More, nameće se zaključak da Dinamu nasušno fali love i da prodaje ispod cijene i ispred sportske logike.
Dinamu fali love za život kojim želi živjeti
Index je još u jeku kresanja ugovora zbog korone pisao o tome da Dinamo jednostavno previše troši. Modri žive tako da se mogu pokriti dok god postoje veliki transferi i plasman u Ligu prvaka, ali takav model je vrlo rizičan. Primjerice, da je Dinamo ispao na penale od Cluja pitanje je kako bi zatvorili financijsku konstrukciju za naredno razdoblje.
Prema financijskom izvještaju za prošlu godinu, Dinamo je unatoč ogromnim prihodima od 382 milijuna kuna ubilježio poslovni plus od otprilike 13 milijuna kuna, što znači da je potrošio za hrvatske prilike suludo visokih 369 milijuna kuna. Samo na plaće igrača Dinamo godišnje izdvaja između 20 i 25 milijuna eura. Čak i kada u računicu uvrstimo privremeno rezanje plaća zbog krize, radi se o iznosima koje je iznimno teško pokrpati. To je Dinamo i sam objavio, s obzirom na to da je pet od posljednjih deset godina završio u minusu.
Prodaja Kadziora nije prvi neobičan transfer ovog ljeta, to je bila i prodaja Nikole More za 8,5 milijuna eura u moskovski Dinamo. Na prvu se radi o sasvim pristojnom transferu, ali Dinamo je svoje najveće nade koje su u uzlaznoj putanji karijere prodavao po puno većoj cijeni. Moro je standardni član kluba koji je poznat po razvoju i prodaji vrhunskih igrača i kapetan mlade reprezentacije Hrvatske. Kada se stvari postave u takvu perspektivu, teško je odati se ijednom drugom zaključku osim onom da Dinamu fali love koja mu treba odmah.
Slična stvar je vjerojatno i s Kadziorovim transferom. Njegov odlazak u sportskom smislu ne mora biti poguban jer je Dinamo ponovno zbog ogromne individualne kvalitete prvi favorit prvenstva. Ali ovakvi transferi su indikatori da klub živi iznad svojih mogućnosti i da nakon prve krize mora posezati za drastičnim mjerama. Deset milijuna eura za dva prvotimca iznos su na koji bi inače iz Maksimira samo odmahnuli rukom.