OD POSLJEDICA covida-19 u nedjelju 6. prosinca 2020. u Beogradu je u 78. godini umro vaterpolski olimpijac Dejan Dabović, koji je na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu nastupio kao član Primorja iz Rijeke.

Dejan Dabović rođen je 3. kolovoza 1943. godine u Herceg Novom, u kojem u momčadi Jadrana započinje vaterpolsku karijeru.

Iz matičnog kluba početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća prelazi u redove Partizana iz Beograda s kojim osvaja titule prvaka Europe 1964., 1966., 1967. i 1971. godine te prvaka Jugoslavije 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1970. i 1972. godine.

U riječko Primorje Dabović dolazi 1972. godine i u njemu igra do kraja karijere 1979. godine kada s Primorjem osvaja Kup Jugoslavije. Kratko vrijeme igrao je i za Solaris iz Šibenika.

Najveći uspjeh u karijeri Dejan Dabović ostvario je 1968. godine na Olimpijskim igrama u Meksiku, gdje je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu olimpijsku medalju, a kao član Primorja nastupio je i na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu na kojima je Jugoslavija bila peta.

U svojim vitrinama Dabović ima i zlatno odličje osvojeno na Mediteranskim igrama 1971. u Izmiru i srebrnu medalju s MI-ja 1975. godine u Alžiru.

Nakon završetka igračke karijere postaje trener Primorja, u kojem radi od  1979. do 1991. godine, i u kojem je, kako je s ponosom govorio, "isklesao" hrvatske nositelje zlatnih olimpijskih medalja Igora Hinića i Samira Barača te srebrnog olimpijca Damira Glavana.

Od 1991. godine radio je kao trener u Messini na Siciliji, koju je za šest godina iz treće uveo u prvu talijansku ligu.