MIKE TYSON se mršti ispred teretane Johnnyja Toccoa u dijelu Las Vegasa gdje vas loši imitatori Elvisa Presleyja mogu vjenčati u roku od 90 sekundi i u kojem njegove fotografije polako blijede. U subotu će u Los Angelesu Mike Tyson završiti svoje izbivanje iz ringa ekshibicijom/borbom/karnevalom/tragedijom/komedijom protiv još jednog izblijedjelog i otupjelog velikana, Roya Jonesa Juniora. No, Iron Mike nije ni u jednom trenutku bio daleko nakon posljednjeg službenog meča 2005. godine, za BBC piše Steve Bunce.
Nekoliko puta posjetio je Veliku Britaniju, a ja sam često bio biran za šefa ceremonije. Upravo to je prava riječ, jer domaćin ili voditelj ne opisuju dobro pravu ulogu. Bio sam s njim kad je posjetio uzgajivača golubova u Bloxwichu. Tijekom cijele Tysonove turneje izbjegavao sam jaja, sluz, golubinji izmet, leteće šake, nečuvene optužbe i pohvale.
S Tysonom se nije smjelo razgovarati o boksu, o novcu niti o zatvoru
Počelo je u Derbyju 2005. godine u malom hotelu. Policija je dobila dojavu da su navijači Derby Countyja i Nottingham Foresta zakupili nekoliko stolova. Moja je zadaća na papiru bila jednostavna, ali 10 minuta prije nego što sam sjeo ručati, pozvali su me u jednu od malih hotelskih soba. Mike je bio tamo s Joeom Eganom, bivšim irskim amaterskim boksačem koji se jednom borio s Lennoxom Lewisom, te Tomom Pattijem, glumcem i prijateljem iz djetinjstva. Patti je zahtijevao da pročita pitanja, što je bilo teško jer sam planirao raditi po sjećanju.
Rekao sam Pattiju da ću započeti s golubovima u američkoj saveznoj državi New Yorku, propuštanjem Olimpijskih igara, smrću trenera i menadžera Cusa D'Amata te nastaviti s osvajanjem svjetske titule, gubitkom svjetske titule, lutanjima, odlasku u zatvor, ponovnim osvajanjem svjetske titule, Frankom Brunom, životom nakon toga, završetkom karijere i njegovim mirovnim misijama. Bio sam zadovoljan popisom i znao sam da će se publici to svidjeti.
Mike pritom nije rekao ni riječi. Patti je stalno odmahivao glavom. "To se mora izbaciti", rekao je Patti. "Koji dio?" odgovorio sam, misleći da se radi o zatvoru. Ali bilo je više toga.
"Ne smiješ ga pitati o boksu. Ne smiješ ga pitati ni o čemu što je vezano za njegovu boksačku karijeru. I o novcu. I o zatvoru", objasnio je Patti.
Ostalo je jedino razgovarati o planovima mirovnih misija, ali tu nije bio kraj. "Možeš ga pitati o Wayneu Rooneyju i golubovima u Birminghamu", dodao je Patti, bez imalo ironije.
Shvaćao sam njegovu želju da zaštiti Mikea od labilnih emocija, ograničavajući razgovor na nogometaša i golubove, ali bilo je to ipak previše. No, ostalo je na Rooneyju, golubovima i mirovnoj misiji. Zavjesa se podignula nekoliko minuta kasnije i tenzije su rasle. Proveo sam 10 minuta u "razgovoru" s Mikeom prije nego što smo u koloni vozila morali napustiti hotel. Iza nas izbili su neredi navijača koji su završili na naslovnicama svih novina.
Sljedeći šou bio je dvije večeri kasnije pred 1200 ljudi u hotelu Hilton u londonskoj ulici Park Lane. U Derbyju me netko pokušao udariti. U Hiltonu mi je netko pljunuo na leđa nakon što sam završio svojih 20 minuta razgovora s Tysonom bez boksačkih tema.
Mike je djelovao sretno i pomalo pitomo. Njegova se turneja nastavila u Birminghamu, Manchesteru i Doncasteru. Prosvjednici su na mene u Birminghamu bacali jaja, a na Old Traffordu sam primio udarac. Navijači su željeli da Mike govori o tome kako je Evanderu Holyfieldu odgrizao uho i o njegovim nokautima u borbama za svjetski naslov, nisu došli slušati o golubovima od "najopakijeg čovjeka planete".
Pratnja je rasla sa svakim kilometrom, svakim novim gradom i svakom sljedećom večeri. Dva vozila postala su tri, pa onda četiri. Karavani se priključio i Hummer s interijerom u krznu, čovjek u krznu pridružio se karnevalu, a jedne ili dvije večeri na sceni su bili i nekakvi motociklisti. Do Doncastera sam uspio nagovoriti Mikea da razgovaraju o borbama i to je bilo uspješno. Djelovao je opuštenije.
Predstavljanje svakog jutra
I bilo mu je lako odvući pažnju. Svaki dan morao sam iznova prolaziti nastupe s njim. I svakog jutra morao sam mu se iznova predstaviti za doručkom. Bilo je to opasno razdoblje njegova života. Veći dio dana i noći tijekom turneje radio je probleme.
Vratio se nekoliko godina kasnije sa svojim duhovnikom i osobnim trenerom i bio je sasvim drugi čovjek. Nastupi su se odvijali glatko, plakao je dok je govorio kako je ostao bez Cusa i publika je upijala svaku njegovu riječ.
Uslijedila je avantura sa Spikeom Leejem i Mikeom Tysonom. Mislim da je ta najprodavanija scenska predstava bila izbrušena tijekom nastupa u Velikoj Britaniji. Iako nisam siguran, pretpostavljam da je Lee izbacio Rooneyja i birminghamske golubove iz scenarija na Broadwayu.
Postoji mjesto u Cannocku u Staffordshireu gdje se na pozornici pojavilo gotovo 100 najboljih svjetskih boksača. Tyson se trebao pojaviti 2014. godine, ali potom su se promijenili propisi i nije mu dopušten ulazak u zemlju. Kad je došao Roy Jones, više od 600 gostiju ga je čekalo. Bila je to duga noć.
Roy je stigao u 19:00 i pozirao za 100 unaprijed dogovorenih fotografiranja. Nasmiješio se, ali nije rekao ni riječ. Oko 20:00 svi su bili za stolovima.
Richie Woodhall, osvajač brončane olimpijske medalje, koji je izgubio od Jonesa u polufinalu polusrednje kategorije na OI-u 1988. u Seoulu, sjedio je uz Roya i mene. Roy je i dalje šutio. Pokušao sam pokrenuti razgovor, pokušao je i Richie, popilo se i nešto crvenog vina. Ništa.
Prošlo je 21:00, pa onda 22:00. Počela je i završila aukcija. Roy i dalje nije rekao ni riječi. Crveno vino je teklo, ali on je samo sjedio i gledao svoje borbe koje su bile prikazivane na brojnim velikim ekranima.
Došlo je i 23:00 i publika je bila pomalo nemirna. Krenuo sam sa svojim 10-minutnim uvodom. Roy se smješkao i nastavio gledati svoje nokaute. Richie mu je oko 40 minuta trebao postavljati pitanja. Oko 23:30 predao sam mu mikrofon.
Richie je bio uplašen, teško je to bilo opisati. Roy je šutio već gotovo pet sati, a 600 ljudi čekalo je čuti jednog od najboljih boksača u povijesti. Bila je to prava boksačka publika. Željeli su saznati što se dogodilo u trećoj rundi protiv Jamesa Toneyja.
Stajali su tako jedan nasuprot drugome. Richie je Royu poželio dobrodošlicu u Cannock i onda se dogodila čarobna tranzicija.
Roy Jones, svjetski prvak u srednjoj i teškoj kategoriji, zauzeo je boksački stav i počeo govoriti i kretati se po sceni. Zadavao je udarce identične onima na velikim ekranima. "Gledajte, gledajte!" pozivao je prisutne - i oni su gledali. Netko je srušen lijevim krošeom na ekranu, a Jones je bacao isti taj udarac. Govorio je o nepravdi u Seulu, o osvajanju svjetskih naslova, pobjeđivanju najboljih u svojoj kilaži, prelasku među teškaše te o tome kako žali što se 2003. nije susreo s Tysonom. Richie ga je poticao i Roy je govorio.
Jonesu su ukrali trenirku koju je dobio na poklon od Putina
Oko jedan sat iza ponoći, Roy je iznenada prestao govoriti. Nitko nije napustio dvoranu. Dobio je nevjerojatne ovacije i potom je otišao. Richie je sjeo, iscrpljen i znojan.
Nekoliko godina kasnije, nakon što je Roy postao prijatelj ruskog predsjednika Vladimira Putina, ugostio sam ga u televizijskoj emisiji. Roy je došao u trenirci koju mu je dao Putin, bio je to predsjednikov poklon. Roy je odlično govorio tog dana, britak, briljantan i pristojan.
Nažalost, netko mu je ukrao Putinovu trenirku i morao je otići bez gornjeg dijela. Nije ga to baš previše mučilo, izvadio je svoju novu rusku putovnicu koju je pokazao i u emisiji.
Jones i Tyson trguju sjećanjima, a ne trenirkama. Kad u subotu začujemo prvi gong, oni će suprotstaviti uspomene pod svjetlima ringa.